'Kao što znate, mi se bavimo nanofotonikom, koje je potpolje nanotehnologije, tako da ovaj novi display po načinu na koji je izveden točno spada u područje naše ekspertize.

Stoga, jednom kada sam dobio ideju, izvedba nije bila pretjerano teška: stvari su išle dosta glatko, kazao je Soljačić.

Fizičar koji će za dva tjedna navršiti 40 godina, koautor je mnoštva patenata i znanstvenih radova u vodećim znanstvenim časopisima, rođen je u Zagrebu gdje je i završio Matematičko-informatički obrazovni centar (MIOC) - danas XV. gimnazija - te dobio stipendiju i studirao na Massachusetts Institute of Technology (MIT).

Na tom jednom od najuglednijih tehničkih sveučilišta u svijetu, kasnije je je postao vodeći istraživač, a potom i profesor fizike.

Prije osam godina svijet je obišla spektakularna vijest da je Šoljačić s kolegama ostvario bežični nezračeći prijenos energije, pa su ga neki mediji prozvali novim Teslom.

Soljačić komunicira jednostavno, bez titula i distance, pa stječete dojam kao da četate s kolegom iz branše koga znate najmanje nekoliko godina. Odgovarajući na pitanje o otkrićima, tu riječ stavlja u navodnike.

'Proces 'otkrića' prilično je nelinearan: koji put se mjesece i mjesece ne dogodi ništa i imate dojam da čak nazadujete u radu, a onda vam odjednom, bez ikakvog posebnog razloga, 'sine' neka dobra ideja i imate dojam da ste unutar pet minuta ili jednog sata postigli više nego u zadnjih šest mjeseci', kaže, 'Naravno, prethodnih šest mjeseci su sigurno bili presudni u sazrijevanju te ideje...'

Na pitanje što ga najviše motivira u radu, odgovara da mu je najuzbudljivije kada novi fizički fenomeni omogućuju nove aplikacije, što je slučaj i s ovim novim displejom: 'Naša vizija je da bi se on jednog dana mogao koristiti u izlozima trgovina, prozorima podzemnih željeznica i slično...'

Smatra li Soljačić da je objavom navedenog rada na tom projektu sve završeno i zapečaćeno, ili očekuje njegovo daljnje usavršavanje?

'Uvijek radimo na barem 10-20 različitih projekata: neki su više, a neki manje ambiciozni. Neki na kraju ispadnu uspješniji, a neki manje: to ne možemo predvidjeti na početku projekta. Takva je priroda istraživačkog procesa...', objašnjava.

Njegove veze s Hrvatskom su višestruke: stručne, prijateljske i obiteljske. Posebno je zadovoljan suradnjom s profesorom Hrvojem Buljanom na PMF-u i njegovom skupinom.

Trenutno zajedno vode projekt koji financira fond Jedinstvo uz pomoć znanja (UKF), unutar kojega proučavaju fotoničke sustave.
'Želimo dizajnirati novu vrstu materijala u kojemu bi se fotoni ponašali kao elektroni u magnetskom polju, što je teško jer fotoni nisu nabijene čestice', kaže Hrvoje Buljan sa zagrebačkog PMF-a.

Iako smo slične stvari radili u okviru nekih ranijih projekata, ovaj projekt je formalno na početku pa ne bismo puno o njemu htjeli reći u ovom trenutku, kazao je Buljan.

Soljačić i Buljan se znaju iz MIOC-a s gimnazijskih natjecanja, a intenzivno surađuju desetak godina. Soljačić je magistrirao kod Franka Wilczeka, koji je 2004. dobio Nobelovu nagradu za fiziku, a doktorirao kod Mordekaija Segeva na Princetonu. Buljan je kod Segeva bio na postdoktorskom usavršavanju.

'Marin je ugodan za suradnju i imamo prijateljske odnose', kazao je Buljan i dodao kako su zahvaljujući Soljačićevoj pomoći dva zagrebačka doktoranta PMF-a boravila na studijskim usavršavanjima na MIT-u.