Zbog prekida interneta banke su prestale raditi, hitna pomoć u lokalnoj bolnici više ne funkcionira, a komunikacija je moguća samo putem skupih telefonskih poziva. Mnogi su stanovnici posljednjih mjeseci napustili otok jer ne žele živjeti u izolaciji, pritom strahujući za svoj život.

'Trenutačna je situacija iznimno ozbiljna i zabrinjavajuća', rekao je jedan od potpisnika peticije koji je nakon 11 mjeseci izašao iz zatvora, želeći ostati anoniman zbog straha od odmazde. Prema riječima drugih stanovnika, vlasti strogo nadziru telefonske pozive, a izražavanje mišljenja može biti opasno, piše AP.

Jedan u nizu primjera represije

Ovo je samo posljednji u nizu poteza predsjednika Teodora Obianga Ngueme Mbasoga, najdugovječnijeg afričkog vođe – na vlasti je već 44 godine. Njegov sin, potpredsjednik Teodoro Nguema Obiang Mangue, optužen je za pronevjeru državnih sredstava, osuđen za pranje novca u Francuskoj i pod sankcijama je Ujedinjenog Kraljevstva.

Prema izvješću Amnesty Internationala iz 2024., režim koristi masovni nadzor i represiju da bi ugušio svaku kritiku. Unatoč bogatstvu od nafte i plina, 57 posto stanovništva živi u siromaštvu, a obitelj Obiang i njihovi najbliži vode luksuzan život.

Prošlog tjedna Međunarodni sud pravde odbacio je zahtjev vlade Ekvatorske Gvineje da joj Francuska vrati parišku vilu zaplijenjenu u sklopu istrage o korupciji.

Kad vlade pokušaju ušutkati nezadovoljne građane, prvi na udaru obično su internet i društvene mreže. Od Nepala, u kojem je zabrana Facebooka i YouTubea završila krvavim prosvjedima, do Irana, Turske i Kine, povijest pokazuje da gašenje weba rijetko smiruje ulice. Najčešće postiže suprotan efekt – još veći bijes i snažniji otpor. >>Pročitajte više OVDJE<<

Annobon se nalazi u Atlantskom oceanu, oko 500 kilometara od obale, i jedan je od najsiromašnijih dijelova zemlje. Mještani se godinama žale na zapostavljanje i traže veću autonomiju, a s vremena na vrijeme i neovisnost.

Aktivisti tvrde da su represija i uhićenja česti te da osnovne usluge poput škola i bolnica gotovo ne postoje. 'Marginalizacija Annobona nije samo politička, već i kulturna, društvena i ekonomska', kaže Mercè Monje Cano iz organizacije UNPO.

U 2013. otok je dobio zračnu luku, a također ju je izgradila marokanska kompanija Somagec, no uvjeti se nisu bitno promijenili. Naprotiv, život u 'digitalnom mraku' pogoršao ih je, paralizirajući ključne usluge poput zdravstva i bankarstva.

Somagec u središtu spora

Somagec, marokanska građevinska tvrtka povezana s režimom, na otoku gradi luke i istražuje eksploataciju minerala. Mještani tvrde da su eksplozije dinamita onečistile njihova polja i izvore vode.

Upravo nakon pritužbi na te aktivnosti vlada je odlučila ugasiti internet, što je taktika koju sve više afričkih režima koristi za suzbijanje prosvjeda. 'Ovo je prvi put da je vlada isključila internet zbog pritužbe lokalne zajednice', ističe Tutu Alicante, aktivist s otoka i osnivač organizacije EG Justice.

Somagecov direktor Roger Sahyoun odbacio je optužbe da tvrtka stoji iza gašenja mreže te naglasio da i sami ovise o privatnoj satelitskoj vezi. Eksplozije dinamita, kaže, nužne su za gradilišta te se provode u skladu s tehničkim i ekološkim studijama.

Za stanovnike Annobona to je slaba utjeha. Njihov otok ostaje odsječen, bez pristupa internetu, zdravstvu i bankarskim uslugama. 'Annobon je vrlo udaljen, daleko od glavnog grada', kaže Alicante. 'Isključivanjem interneta ostavili su ljude potpuno izolirane, bez ikakvog kontakta s ostatkom svijeta.'