Prekrasno ilustrirano djelo nepoznatog autora napisano nepoznatim jezikom koji do danas nisu uspjeli dešifrirati ni ponajbolji kriptografi, uključujući i vojne, izaziva veliko zanimanje još od 1912. godine kada ga je Wilfrid Vojnić, američki trgovac rijetkim knjigama poljsko-litvanskog podrijetla otkrio u jednom talijanskom jezuitskom samostanu.

Rukopis od 230 stranica pisan je ptičjim perom, s lijeve strane na desnu, abecedom od 20-ak znakova. Analiza kvalitete rukopisa pokazala je da je autor pisao s lakoćom, što znači da je dobro vladao neobičnim slovima. Da misterij bude veći, glavne ilustracije, uz nebeske sfere i nimfe, pomno iscrtane biljke, također su potpuno nepoznate botaničarima. Knjiga se danas nalazi u posjedu sveučilišta Yale.

Iako su uzorci, dužina riječi i kombinacije simbola slični onima u postojećim jezicima, neka novija istraživanja pobudila su sumnje da tekst možda nema nikakvog smisla te da bi djelo moglo biti lukava prijevara. Naime, prema jednoj teoriji napravio ga je engleski avanturist Edward Kelley kako bi prevario Rudolpha II. cara Svetog rimskog carstva koje je uključivalo i hrvatske krajeve. Rudolph je Englezu za knjigu platio 600 dukata, što bi danas vrijedilo oko 50.000 dolara. Nakon II. svjetskog rata neki američki kriptografi koji su dešifrirali kod japanske mornarice odlučili su posvetiti nešto vremena poznatim svjetskim kodiranim tekstovima. Uspjeli su razotkriti sve osim Vojnićevog.

Nova tehnika analize entropijom

U novom istraživanju Marcelo Montemurro sa Sveučilišta u Manchesteru i njegovi kolege analizirali su tekst novom metodom. Umjesto da traga za uzorcima u samim riječima njihova tehnika traži globalne uzorke u učestalosti i nizanju riječi koje bi mogle ukazivati na određeno značenje.

Ova metoda koristi formulu koja traži entropiju svakog termina, odnosno mjeri ravnomjernost njegova razmještaja. Stručnjaci su odredili entropiju svakog termina u originalom tekstu kao i u izmiješanoj verziji. Razlika između dvije entropije pomnožena s učestalošću riječi daje mjeru sadržaja informacije. Metoda uvažava činjenicu da će se riječi koje su osobito važne pojavljivati učestalije. Istovremeno ona razlikuje one koje sadrže malo informacija poput da ili i, koje će biti razasute ravnomjerno po cijelom tekstu od riječi koje sadrže puno informacija kao što je primjerice jezik, koje se mogu pojaviti samo u dijelovima koji se bave upravo tom temom.

Ova tehnika entropije testirana je 2009. godine na nekim od najpoznatijih svjetskih djela. Primjerice u Darwinovom bestseleru 'O podrijetlu vrsta' izdvojila je 10 najvažnijih riječi, među kojima su vrste, varijacije, hibridi i rod. U knjizi Moby Dick, prema istoj formuli, najvažnija riječ je kit. Kada je primijenjena na Vojnićev rukopis izdvojila je nekoliko riječi visoke entropije koje su karakteristične za različite dijelove rukopisa. Tim je također analizirao kako su nepoznate riječi povezane na temelju povezanosti u poznatim jezicima. Konačno su pomoću te sprege usporedili različite dijelove rukopisa.

Otkrili su da su riječi visoke entropije u dijelovima koji su ilustrirani biljkama, odnosno koji se najvjerojatnije bave botanikom ili lijekovima, češće međusobno povezane nego što su povezane s onima iz drugih dijelova knjige koje bi se mogle baviti astrologijom, biologijom i receptima.

Grozdovi riječi

Nova tehnika također mjeri optimalan način okupljanja riječi kako bi se povećala njihova informacijska vrijednost. U novelama ili člancima koji se bave određenom tematikom grozdovi povezanih termina visoke entropije prilično su veliki i obično sadrže nekoliko stotina riječi. S druge strane u tekstovima koji se uglavnom sastoje od nepovezanih citata grozdovi povezanih riječi su značajno manji.

Montemurro i njegovi kolege usporedili su Vojnićev rukopis s nekim poznatim svjetskim tekstovima slične dužine te s računalnim kodom u jeziku Fortran i dijelovima DNK kvasca.

Grozdovi ljudskih jezika uglavnom sadrže između 500 i 700 riječi, Fortran oko 300, a DNK kvasca 10. Vojnićev rukopis sadrži oko 800.

Kritičari ipak nisu uvjereni

No unatoč rezultatima nove studije pobornici teze da je Vojnićev rukopis prijevara bez smisla smatraju da bi se svi nalazi Montemurroa i njegovih kolega relativno jednostavno mogli lažirati. Računalni znanstvenik Gordon Rugg sa Sveučilišta u Keeleeu kaže da bi prevarant primjerice mogao napraviti tablicu besmislenih slogova koji bi sadržavali korijene, prefikse i sufikse kakve sadrži Vojnićev tekst i potom bi je mogli prekriti kartom koja bi imala tri rupe. Pomicanjem karte po tablici mogao bi kroz rupe stvarati nove riječi. Pomoću različitih karata s različitim rasporedom rupa mogao bi napraviti tekst koji bi sličio jeziku iako to zapravo nije. Montemurrova analiza tako napisane knjige, uvjeren je, dala bi slične rezultate.

Rugg ističe da je jedna stvar u Vojnićevom rukopisu osobito sumnjiva – to što nema niti jednog jedinog pokušaja ispravka pogreške. 'Ako je Vojnićev rukopis napisan stvarnim jezikom onda čovjek koji ga je pisao ili nije mario za pogreške, ili je napisao 200 stranica bez greške, što je malo vjerojatno', kaže britanski računalni stručnjak.