Imamo li pravo prigovarati djeci zbog toga što provode sate na mobitelu, a istovremeno i odrasli to čine? Treba li nam svima digitalni detoks? U jeku rasprava o zabranama i ograničenjima društvenih mreža za djecu i mlade, o ovoj temi razgovaramo s psiholozima Matejem Čuljkom i Artom Dodaj te komunikacijskim stručnjakom Marom Alavanjom
'Dosta više mobitela', često zagrme roditelji nakon što svog školarca zateknu kako već nekoliko sati pregledava TikTok. Beskonačno skrolanje društvenim mrežama ozbiljan je problem jer, između ostaloga, utječe na koncentraciju, a mobiteli nas stalnim obavijestima mame da ih upalimo.
Tako je i kod ovog školarca koji brže-bolje odmakne mobitel u stranu, no krajičkom oka gleda tko mu piše i što se događa.
vezane vijesti
Generacija odrasla u online svijetu mogla bi se zato razočarati kad čuje da su Australija, Kanada, Francuska, Velika Britanija te još nekoliko europskih i azijskih zemalja krenule putem zabrana ili ograničavanja korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 16 godina, s time da su aplikacije za razmjenu poruka, poput WhatsAppa i Signala, zasad izuzete od tih ograničenja.
'Cilj je odgojiti dijete koje zna koristiti mobitel'
'Zabrane same po sebi mogu biti korisne, osobito kada govorimo o zaštiti djece od sadržaja za koji razvojno nisu spremna. Ali zabrana bez razgovora, odnosa i odgoja vrlo često samo pomiče problem. Dijete će prije ili kasnije doći u kontakt s tehnologijom. Pitanje je hoće li tada imati unutarnji kompas. Zato bih rekao da nam nije cilj odgojiti dijete koje ne zna koristiti mobitel, već dijete koje zna kada ga koristiti, zašto ga koristiti i kada ga odložiti', ističe za tportal psiholog Matej Čuljak, suprug i otac šestero djece.
Školarac će tako, čini se, morati odložiti mobitel, no što je s roditeljima?
Djeca sve ranije dobivaju mobitele u ruke
Poruke preko WhatsAppa, pozivi i poslovni e-mailovi sve češće ne poznaju radno vrijeme, a odrasli se osjećaju odgovornima odmah odgovoriti ili reagirati na njih. Posljedično se obiteljska druženja često svode na gledanje u ekran te se takav obrazac prenosi na djecu od najranije dobi.
Premda je tehnologija postala dio učenja, zabave i komunikacije, njezina prekomjerna uporaba može istisnuti ponašanja ključna za djetetovu dobrobit, primjerice tjelesnu aktivnost i neposredne odnose s vršnjacima, ali i ograničiti interakciju između roditelja i djeteta, tumači nam Arta Dodaj, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru. Zabrinjava, dodaje, sve raniji početak korištenja ekrana te njihova uporaba prije spavanja, što može negativno utjecati na kvalitetu sna i produktivnost.
Prema njezinim riječima, ne postoji jedna dob za otvaranje računa na društvenim mrežama, a koja bi bila jednako primjerena svakom djetetu.
'Instagram i TikTok za otvaranje računa uglavnom propisuju dob od 13 godina. Međutim riječ je o formalnoj dobnoj granici i ona ne znači da je svako dijete s navršenih 13 godina spremno samostalno koristiti društvene mreže', kaže profesorica Dodaj. Podsjeća da Američka psihološka udruga preporučuje da roditelji djece u dobi od deset do 15 godina prate kako ona koriste mreže. Važno je pritom razgovarati o sadržajima i pomoći im prepoznati rizike.
'Kako dijete razvija odgovornost i vještine sigurnog korištenja, samostalnost treba postupno povećavati, uz poštovanje privatnosti', sažima. To znači da su ograničenja primjerena dobi ipak potrebna, no kako to učiniti u eri u kojoj su i roditelji vezani uz mobitel?
Pravila za cijelu obitelj
Koliko god to bilo teško, trebalo bi dogovoriti pravila o korištenju mobitela koja će vrijediti za cijelu obitelj, primjerice da ga se skloni tijekom razgovora ili prije spavanja.
Psiholog Čuljak također ističe da ne možemo od djeteta tražiti ono što sami nismo spremni činiti jer najmlađi uče i iz ponašanja.
'Ponekad roditelj kaže: 'Moje dijete je ovisno o mobitelu', a onda tijekom razgovora shvatim da i sam roditelj svakih nekoliko minuta provjerava poruke, društvene mreže ili poslovne obavijesti. Ne govorim to da bismo roditelje osuđivali. Tehnologija je napravljena tako da privlači našu pažnju i upravo zato odrasli moraju biti modeli samokontrole. Ne trebamo biti savršeni roditelji, ali moramo biti vjerodostojni roditelji', govori Čuljak.
Pristup tehnologiji mijenja se u skladu s djetetovom dobi, kaže. U odnosu prema mlađoj djeci tako puno više koriste vanjske granice: kada se ekran koristi, koliko traje i što se radi nakon toga. Sa starijom djecom pak sve više razgovaraju o tome zašto nešto rade i kakve posljedice imaju njihovi izbori.
Kada uopće djetetu dati mobitel?
Dijete ne treba mobitel zato što ga imaju sva druga djeca. Ako je jedini argument to da ga svi imaju, već smo prepustili odgoj grupnom pritisku, smatra Čuljak. U razgovoru za tportal kaže da ne postoji čarobna dob za to, no roditelji bi se trebali zapitati zašto djetetu treba mobitel i je li se spremno nositi s onim što dolazi s time.
'Ne znam jesu li se današnja djeca u stanju nositi s izazovima pametnih telefona do kraja osnovne škole jer ga ne koriste toliko u edukativne svrhe koliko kao sredstvo sprječavanja dosade i za beskonačno skrolanje', napominje. Uostalom, čak je i dosada važan dio emocionalnog razvoja.
'Ako dijete nikada ne mora čekati, nikada mu nije dosadno te mu svaku frustraciju odmah prekinemo ekranom, zapravo mu oduzimamo priliku razvijanja sposobnosti samoregulacije, a upravo u tom grmu leži zec kada govorimo o odrastanju, preuzimanju odgovornosti i nošenju s teškoćama koje život nosi', objašnjava ovaj psiholog, suprug i otac.
'Jer tako ja kažem' nije dobar odgovor
'Jedan od najvažnijih trikova zapravo je vrlo jednostavan: ne pregovarati svaki dan iznova. Ako svaki put kada treba ugasiti ekran počinje nova rasprava, cijela obitelj se iscrpljuje. Pravila moraju biti jasna, predvidiva i, koliko je to moguće, jednaka za sve. Mada je to kod nas uvijek pomalo rastezanje granica jer nas je puna kuća, pa svatko ima još nešto reći', dodaje Čuljak. Izazovno je to ljeti, no roditelji bi trebali poznavati svako dijete i njegove kapacitete.
Čuljka pitamo i što reći djetetu koje prigovori jer stariji brat ili sestra može biti na mobitelu, a ono ne. Nije dobro posegnuti za odgovorom 'jer sam ja tako rekao ili rekla'.
'Taj odgovor ništa ne rješava, već samo produbljuje jaz. Objasnio bih djetetu da su brat ili sestra stariji i zato imaju neke odgovornosti i slobode koje ono kao manje još nema. Djeci je vrlo važno objasniti da pravedno ne znači uvijek jednako', savjetuje Čuljak. Pritom moraju znati da iza neke granice postoji odnos, a ne samo kontrola.
Imaju li smisla zabrane društvenih mreži?
Ako sve kreće u obitelji, imaju li onda smisla zabrane društvenih mreža? Pitali smo to i Maru Alavanju, komunikacijskog stručnjaka iz Narativ komunikacija.
Zašto je TikTok toliki hit?
Tajna popularnosti TikToka među djecom i mladima krije se u tome što njegov For You procjenjuje vaše podsvjesne preferencije brže nego što to i sami shvaćate, kaže komunikacijski stručnjak Maro Alavanja.
'Drugo, format kratkog i dinamičnog videa savršeno odgovara smanjenoj i raspršenoj pažnji modernog korisnika. Treće, TikTok je demokratizirao stvaranje sadržaja: ne morate biti profesionalni kreator da biste postali viralni. Djeci on daje osjećaj trenutne važnosti i ulaska u globalne trendove, pri čemu servira mikrodoze dopamina bez ikakvog intelektualnog ili vremenskog napora', naglašava Alavanja.
Alavanja: Zabranom ne rješavate uzrok nego simptom
'Zabrane i restrikcije na razini država (poput onih u Australiji ili Francuskoj, op.a.) dobar su regulatorni pritisak na tehnološke gigante i šalju jasnu poruku o javnozdravstvenom riziku, a vidimo da su u tijeku i ozbiljni sudski procesi s tim kompanijama. Međutim zabranom ne rješavate uzrok nego simptom. Zabrana na razini zakona u praksi najčešće stvara 'zabranjeno voće' i gura djecu u sivu zonu interneta ili na neuređene platforme. Svaka zabrana koja nije praćena intenzivnom digitalnom pismenošću u školama i domovima samo je odgađanje problema. Iako, čini mi se da su mlađe generacije sve svjesnije rizika, samo nisam siguran odlaze li korak dalje od same svjesnosti', ističe Alavanja.
I on se slaže da pojam phubbing (zanemarivanje sugovornika zbog mobitela, op.a.) najčešće počinje u obitelji te da roditelji prvo trebaju vratiti vlastitu samokontrolu. 'Vikend bez ekrana mora biti obiteljski projekt u kojem svi članovi sudjeluju i predlažu aktivnosti. U protivnom, to je samo kratkotrajna pauza prije povratka na staro', zaključuje Alavanja.
Takav odmak od tehnologije često se naziva digitalnim detoksom, pa ga nije naodmet isprobati. Čak i ako vam na trenutke bude dosadno, nije to loše jer bi moglo probuditi kreativnost, igru i zanimljive razgovore od kojih će svi profitirati.
Zato, roditelji, odložite mobitele. Poslovi i obavijesti ipak mogu malo pričekati, djeca baš i ne.
