Jedan od događaja koji su zaista nepovratno promijenili svijet dogodio se 6. kolovoza 1945. godine kad je po prvi put bačena atomska bomba
U samo nekoliko sekundi, najmoćnije oružje koje je čovječanstvo do tad smislilo, pretvorilo se u vatrenu kuglu koja je dosegnula temperaturu veću od 7000°C i spalila sve pred sobom. Kad je prošao najgori val, a materijali se počeli hladiti, u pepelu se formiralo nešto što čovječanstvo nikad prije nije vidjelo.
U pijesku zaljeva Hirošima, znanstvenici predvođeni geologom Lucom Bindijem sa Sveučilišta u Firenci, otkrili su sićušno zrno metalne legure nastalo u ekstremnim okolnostima.
vezane vijesti
Taj pronalazak rezultirao je znanstvenim radom objavljenim u časopisu Science Advanced, jer su znanstvenici otkrili da takav materijal još nitko nije vidio do tad.
Kad je atomska bomba eksplodirala snagom od 15 kilotona iznad Hirošime, stvorile su se brojne mikroskopske čestice otpada, poznate kao hirošimaiti. Radi se o sitnim kuglicama staklastog materijala, nastale isparavanjem i rastaljenom tvari koja se miješala i brzo hladila tijekom eksplozije.
Kako su pojasnili u svom radu, ove čestice sadrže fizički zapis vatrene kugle.
'Metali, staklo, tlo i građevinski materijali isparavaju i miješaju se na vrlo visokoj temperaturi, stvarajući kemijske kombinacije koje bi se rijetko pojavile u normalnim uvjetima. Kako se vatrena kugla širi, materijal se kondenzira i hladi tako brzo da se neobični atomski rasporedi mogu zamrznuti na mjestu prije nego što se transformiraju u jednostavnije, stabilnije strukture', objasnio je Bindi za ScienceAlert.
Uzorci koje su Bindi i njegov tim pronašli na plaži u Hirošimi unutar svoj staklaste matrice imali su ugrađene brojne mikroskopske fragmente legure željeza i kroma. Jedan od njih, posebno se isticao - imao je puno više silicija nego okolne metalne čestice.
Zrno je promjera samo oko 10 mikrometara i, kako je otkrila analiza elektronskom mikrosondom, sadrži pretežno željezo, plus krom, silicij, nikal, molibden, mangan i aluminij. Ali nije ga samo mješavina elemenata učinila tako neobičnim. Koristeći rendgensku difrakciju monokristala, znanstvenici su zavirili unutar zrna i otkrili na koji su način raspoređeni atomi unutar njega. I ostali iznenađeni.
Otkrili su specifičnu kombinaciju kemijske i kristalne strukture kakva se ne podudara s poznatim industrijskim legurama ili prethodno prijavljenim proizvodima eksplozije.
To znači da ostaci koji ostaju u pepelu nuklearnih eksplozija mogu sadržavati mikroskopsku biblioteku materijala za koje još ne znamo da postoje, stvorenih u uvjetima toliko ekstremnim i prolaznim da bi ih bilo teško namjerno reproducirati.
'Znanstveno, materijal je izvanredan, ali se ne može odvojiti od ljudske katastrofe koja ga je stvorila. Stoga se radu mora pristupiti s poniznošću, poštovanjem i jasnom sviješću da znanstveno znanje ovdje dolazi iz ostataka goleme patnje', naveli su na kraju svog rada Bindi i njegov tim.
