Izraelske zračne snage (IAF) objavile su ovih dana fotografiju borbenog aviona F-16I Sufa koji sudjeluje u napadima na Iran, a za kojeg se čini da nosi kontroverzno klaster streljivo.

Premda Izrael dosad nije potvrdio niti opovrgnuo korištenje kazetnog streljiva, snimke naoružanja koje koriste izraelski F-16 značajno se razlikuju od vrsta precizno vođenih bombi i raketa koje se učestalo viđaju na izraelskim taktičkim zrakoplovima.

Samo tri dana prije nego što je IAF objavio fotografije F-16 s zasad nepoznatim naoružanjem, Iran je optužio Sjedinjene Države da iz svojih borbenih aviona izbacuju protutenkovske mine BLU-91/B, koje se isporučuju na ciljeve putem klaster bombi.

Prema mišljenju vojnih analitičara, američko korištenje tog streljiva je najvjerojatnije dio strategije tzv. zabrane korištenja područja ograničene upotrebe kako bi se spriječilo iransko lansiranje dugog dometa. Uz to, treba reći i kako Iran koristi kasetno streljivo u napadima na Izrael.

Što otkriva fotografija izraelskog F-16

Fotografija izraelskog F-16I Sufa snimljena je noću, što otežava potpunu identifikaciju streljiva ispod krila tog aviona. Međutim, čine se da to naoružanje ima tupe nosove s istaknutim upaljačima koji strše iz središta, kao i uglavnom ravna tijela i ravne repne krajeve. Sve navedeno je u skladu s karakteristikama koje se obično vide na klaster streljivu izbačenom iz zraka, posebno američkim tipovima koji koriste varijante taktičkog dozatora streljiva (TMD).

Valja napomenuti da se TMD-ovi, kao i druge vrste 'dozatora' u obliku bombe, mogu puniti različitim korisnim teretom, a svaka specifična konfiguraciju u pravilu ima svoju vlastitu oznaku. Primjerice, putem dozatora serije TMD mogu se koristiti u sklopu većeg sustava raspršujućih mina nazvanog Gator, među kojima su spomenuta BLU-91/B, kao i prateća protupješačka mina tipa BLU-92/B.

Mogućnost samouništavanja i način aktivacije

Te mine mogu se ispuštati na ciljeve i pomoću dozatora tipa Mk7 ili SUU-58/B, od kojih prvi ima znatno drugačiji oblik nosa od onoga što se vidi na fotografiji koju je objavio IAF. Naime, SUU-58/B je izvedenica sustava Mk7, ali ima drugačiji profil nosa. Pritom je nužno reći da primjeri kompletnog kasetnog streljiva napunjenog Gator minama uključuju mornarički sustav CBU-78/B od 230 kilograma i zračni sustav CBU-89/B od 450 kilograma.

Ti se sustavi izbacuju iz zrakoplova koji lete brzinama između 370 i 1300 kilometara na sat te na visinama između 100 i 1200 metara. Upaljač tipa FMU-140/B kontrolira otvaranje dozatora na jednoj od 10 unaprijed određenih visina između 90 i 900 metara pomoću Dopplerovog radara za mjerenje udaljenosti ili alternativno putem upaljača s vremenom od 1,2 sekunde.

Aktiviranje mine počinje kada se dozator otvori aktiviranjem baterija s vanadij-pentoksidom, s time da kružne mine imaju pravokutni plastični aerobalistički adapter. Nakon što mine dotaknu tlo, aktiviraju se između 1,2 i 10 sekundi. Također, mine imaju i mogućnost samouništavanja koje se može postaviti na četiri sata, 15 sati ili 15 dana. Sve koje se ne isprazne, onesposobit će se nakon 40 dana kada se baterije potpuno isprazne. Vrijeme samouništenja se pak postavlja neposredno prije polijetanja zrakoplova pomoću jednostavnog prekidača na dozatoru.

Tko sve posjeduje ovakvo naoružanje

Više izvora navodi kako je SAD jedini sudionik u napadima na Iran za kojeg se pouzdano zna da posjeduje Gator sustave. Međutim, poznati korisnici sustava CBU-98/B i CBU-78/B uključuju Izrael, Nizozemsku i Sjedinjene Države. Također je nužno naglasiti kako je F-16 na popisu platformi koje mogu ispuštati kasetno streljivo napunjeno Gator minama.

Prema mišljenju analitičara s portala The War Zone, BLU-91/B bi se mogao koristiti za uništavanje ulaznih otvora za iranske lansere raketa i pristupnih točaka iranskih podzemnih skladišta projektila, poput cesta i ostale prateće infrastrukture. Takva taktika slaže se s objavom IAF-a koju prati fotografija naoružanog F-16I Sufa i u kojoj se raspravlja o novim napadima na lokacije koje se koriste za skladištenje i lansiranje iranskih balističkih projektila.

Izraelski arsenal i ranija uporaba

Izrael ima, ili je barem imao i drugo zračno bačeno kasetno streljivo u svojem inventaru. Primjerice, tijekom intervencije u Libanonu 2006. godine, IAF je koristio CBU-58/B iz doba Hladnog rata. Taj se sustav sastoji od 650 protupješačkih bombi BLU-63/B, sličnih granatama u dozatoru serije SUU-30, koji ima izrazito suženi repni dio koji se ne vidi na streljivu na nedavno objavljenoj fotografiji IAF-a.

Uz to, Izrael je ranije od SAD-a nabavio i kasetne bombe Rockeye, koje se sastoje od 247 protutenkovskih bombi Mk118 u dozatorima serije Mk7. Ipak, trenutni status bilo kojeg od ovih streljiva u izraelskom naoružanju je nejasan.

Izraelska vojna industrija je također razvila kasetnu bombu za isporuku iz zraka tipa RAM, koja je punjena podstreljivom posebno dizajniranim za krateriranje aerodromskih poletno-sletnih staza. Sustav RAM je navodno u izraelskoj službi od 2008. godine. Taj je podatak značajan ukoliko imamo u vidu ranije objavljene fotografije iranskih zračnih baza koje su prekrivene kraterima nakon američko-izraelskih napada na tu zemlju.

Kontroverzno oružje izvan međunarodne zabrane

Zbog svoje prirode, klaster streljivo se često smatra nespojivim s načelima proporcionalnosti i distinkcije, osobito kada se koristi u urbanim područjima. Ta vrsta streljiva je regulirana Konvencijom o kasetnom streljivu iz 2008. godine, koja zabranjuje njegovu uporabu, proizvodnju i skladištenje.

Međutim, ključne države uključene u aktualni sukob - Izrael, Iran i Sjedinjene Američke Države – nisu potpisnice ove konvencije.