Deseci studija blizanaca otkrili su kako je osobnost djelomično nasljedna. No, odgovor na pitanje kako točno geni oblikuju ono što postajemo daleko je od jednostavnog, a još je manje jasno kako okolišni čimbenici igraju ulogu.

Sama definicija osobnosti je složena.

Većina ljudi osobnost doživljava kao osobine (kreativan, marljiva, iskren, ljubazna i tome slično). Ali osobnost također obuhvaća identitet, životnu priču, ugled i kako vas drugi ljudi vide.

Vještine, sposobnosti, interesi i motivacije također igraju ulogu.

Netko može imati izvanredan talent, recimo, u nogometu ili glazbi, ali bez interesa ili motivacije za bavljenje tim područjima, ona neće doći do izražaja.

Model velike petorke

Osobnost je zapravo bilo koja vrsta stabilne karakteristike osobe koja je čini onim što jest.

Većina psihologa koristi standardizirani model 'velike petorke' za njezino mjerenje. Taj okvir ocjenjuje ljude prema pet širokih osobina: otvorenost, savjesnost, ekstrovertnost, ugodnost i neuroticizam (sklonost doživljavanju negativnih emocija).

Iako nesavršen, model omogućuje istraživačima usporedbu osobnosti među ljudima i tijekom vremena.

Velika petorka i druge mjere osobnosti pokazale su se dosljednim prediktorima školskog i radnog uspjeha, veza, zdravlja, pa čak i dugovječnosti.

Koliko je osobnosti genetsko?

Tijekom većeg dijela 20. stoljeća istraživači su proučavali blizance kako bi razumjeli kako su geni i okolina oblikovali osobnost.

Jedna studija iz 1996. godine usporedila je 123 para identičnih blizanaca, koji dijele gotovo cijeli svoj DNK, sa 127 parova dvojajčanih blizanaca, koji dijele otprilike polovicu, i otkrila kako genetske razlike čine otprilike 40 do 60 posto varijacija među osobinama velike petorke.

Ta je procjena opstala. Meta-analiza iz 2015., provedena na više od 100 tisuća ljudi, otkrila je kako je osobnost nasljedna u oko 40 posto slučajeva.

Nasljednost nam govori koliko se varijacija u osobnosti ili drugim osobinama može povezati s genetikom.

Ako je nešto 100 posto nasljedno, sve razlike koje vidimo među ljudima bile bi povezane s genetikom. Ako je nula posto nasljedno, tada genetika ne bi objasnila nijednu od tih razlika.

Kad istraživači kažu kako je osobnost oko 40 posto nasljedna, oni ne misle kako 40 posto osobnosti osobe dolazi iz njezinih gena.

Majka sklona druženju može prenijeti genetske varijante koje njeno dijete mogu također učiniti društvenim, ali njezinoj kćeri dijeljenje te osobine nije nužno nije suđeno.

Samo zato što je neka osobina nasljedna ne znači kako je nepromjenjiva ili postavljena pri rođenju. Okolišni čimbenici i dalje su važni.

Visina je, na primjer, otprilike 80 do 90 posto nasljedna, ali geni ne određuju točno koliko će netko postati visok. Dijete s visokim roditeljima može imati genetski potencijal dostići ih, ali bez pravilne prehrane možda nikada neće dosegnuti taj potencijal.

I visina i osobnost su genetski složeni.

Studija iz 2022., provedena na 5,4 milijuna ljudi, identificirala je više od 12 tisuća genetskih varijanti povezanih s visinom, dok je studija velike petorke iz 2024. identificirala 254 gena povezana s barem jednom osobinom.

Ne postoji jedinstveni gen za visinu, niti postoji jedinstveni gen za ekstrovertiranost, ugodnost ili savjesnost. Umjesto toga, čini se kako te osobine proizlaze iz kombiniranih učinaka mnogih gena, od kojih svaki ima vrlo mali utjecaj.

Što još oblikuje našu osobnost?

Ako geni objašnjavaju samo dio razlika u osobnosti, što objašnjava ostatak? Znanstvenici to tek trebaju u potpunosti razumjeti.

Trenutno nisu sigurni kada se osobnost prvi put pojavljuje. Očita je do predškolske dobi, ali prije toga nema jasne razdjelnice

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća istraživači su istraživali sve, od roditeljstva i redoslijeda rođenja do socioekonomskog statusa i važnih životnih događaja.

Osim ekstremnih iskustava poput zlostavljanja, traume ili teške deprivacije, većina negenetskih aspekata iznenađujuće je malo utjecala sama za sebe.

Ipak, tisuće malih utjecaja iz okoliša mogu se akumulirati tijekom života i oblikovati osobnost.

Proučavanje čimbenika okoliša mnogo je teže od proučavanja DNK. Znanstvenici mogu sekvencirati genom, ali razumijevanje utjecaja iz okoliša zahtijeva od psihologa praćenje tisuća ljudi desetljećima.

Istraživači znaju kako osobnost nije fiksna - može se mijenjati tijekom života. Ljudi čak mogu namjerno mijenjati neke osobine.

Terapija može promijeniti osobnost, a ponešto možemo promijeniti i sami, ako uložimo intenzivan trud u izlazak iz zone udobnosti, piše Popular Science.