Nova studija upozorava na mogućnost da učestala komunikacija s umjetnom inteligencijom ne mijenja samo način na koji koristimo tehnologiju, već i na koji se izražavamo. Istraživači smatraju da bi ljudi, nakon dugotrajnog kontakta s AI sustavima, mogli postupno usvajati obrasce komunikacije koji su strojevima lakši za obradu.

Autori studije objavljene u časopisu AI & Society za taj mogući fenomen koriste izraz 'robotoidna ljudskost'. Ideja je jednostavna: što se umjetna inteligencija više prilagođava čovjeku i postaje nalik ljudskom sugovorniku, to bi se i čovjek mogao početi prilagođavati njoj.

To ne znači da će ljudi doslovno postati roboti, već da bi mogli postupno ograničavati svoje posebnosti, spontanost i nepredvidivost kako bi im komunikacija s algoritmom bila učinkovitija.

AI se prilagođava nama, ali i mi njemu

Umjetna inteligencija danas može voditi razgovore koji sve manje nalikuju klasičnoj komunikaciji sa strojem. Sustavi mogu pamtiti prethodne informacije, prilagođavati odgovore pojedincu i koristiti jezik koji djeluje prirodno te sve to briše dio granica između razgovora s čovjekom i razgovora s tehnologijom. Istraživači smatraju da pritom može doći do dvosmjernog utjecaja: AI pokušava oponašati ljudske obrasce da bi komunikacija bila ugodnija dok čovjek može početi oponašati način na koji AI komunicira.

'Roboti i umjetna inteligencija postali su uobičajeni u korisničkoj podršci', ističe Jean-Paul de Cros Peronard sa Sveučilišta Aarhus, dodajući: 'Potrebno je razumjeti kako takva interakcija utječe na ljude.' Prema teorijskom modelu, korisnik zatraži nešto, sustav odgovori, a ponavljanjem takvog obrasca čovjek može nesvjesno internalizirati način komunikacije koji tehnologija najbolje prihvaća.

Nestaju li ljudske posebnosti?

U razgovoru s drugim ljudima nikada ne možemo potpuno predvidjeti reakciju sugovornika jer ona može biti kontradiktorna, impulzivna, emocionalna ili jednostavno neobična. Upravo takve nepredvidive reakcije dio su društvenog iskustva i utječu na način na koji doživljavamo sami sebe. AI je, s druge strane, mnogo predvidljiviji. Njegovi odgovori temelje se na algoritmima, podacima i obrascima koje sustav prepoznaje, stoga istraživači pretpostavljaju da bi se korisnik s vremenom mogao početi prilagođavati komunikaciji koju algoritam 'nagrađuje' boljim i korisnijim odgovorima.

Drugim riječima, čovjek bi mogao nesvjesno ublažavati svoje posebnosti da bi od sustava dobio što učinkovitiji rezultat. Takva bi promjena mogla biti osobito zanimljiva u korisničkoj podršci, zdravstvu, obrazovanju i drugim područjima u kojima ljudi svakodnevno ostvaruju velik broj interakcija s AI sustavima.

Za sada je riječ samo o hipotezi

Važno je naglasiti da studija ne dokazuje da zbog korištenja umjetne inteligencije doista postajemo 'više poput robota'. Istraživanje je teorijsko i nije uključivalo dugotrajno praćenje ljudi da bi se izmjerile eventualne promjene u njihovom ponašanju.

Autori svoju teoriju temelje na ranijim istraživanjima interakcije ljudi i robota te na sve većoj sposobnosti suvremenih AI sustava da oponašaju ljudsku komunikaciju. Zato će tek budući eksperimenti pokazati postoji li stvarna i mjerljiva promjena u načinu na koji razmišljamo, komuniciramo i doživljavamo svoj identitet nakon dugotrajnog korištenja AI-a.

Ipak, istraživanje otvara zanimljivo pitanje. Ako tehnologija postaje sve bolja u prilagođavanju čovjeku, možda će se s vremenom događati i suprotan proces: čovjek će se početi prilagođavati tehnologiji. Za sada nema razloga za zaključak da nas AI pretvara u robote, no studija sugerira da vrijedi obratiti pažnju na trenutak u kojem alat koji nam pomaže počne određivati kako razgovaramo, kako se izražavamo i koje dijelove svoje osobnosti pokazujemo, piše Science Alert.