Predivne slike na zidovima piramida u Egiptu i žarke boje na lončariji koja je stara nekoliko tisuća godina, oduševljavaju znanstvenike i obične ljude. No, pravo je pitanje kako su uspjeli postići da ni nakon toliko godina boja ne blijedi?
Znanstvenici koji već godinama pokušavaju pronaći odgovor na to pitanje, detaljno su istraživali materijale i boje koje se nalaze na nekim od najljepših artefakata iz Egipta. I čini se da su napokon otkrili, barem jednu, tajnu drevnih egipatskih umjetnika i obrtnika.
Kako su naveli u svom radu objavljenom u časopisu Science Advances, analizirali su 28 uzoraka boja i ljepila uzetih iz 14 različitih umjetničkih djela koja se čuvaju u egipatskim zbirkama i muzejima. Ono što su otkrili nije samo kemijska analiza, već baca na novo svjetlo na to kako je izbor materijala imao religijsku i simboličku vrijednost za egipatske umjetnike.
vezane vijesti
Znanstvenici ističu kako je već ranije bilo otkriveno da su stari Egipćani koristili veziva za boje i ljepila, koja su vjerojatno dobivana kuhanjem životinjskih kostiju i vezivnog tkiva. No, tek su nedavno znanstvenici zaista počeli istraživati kemijsko i biološko podrijetlo umjetničkih materijala.
Tako su Clara Granzotto i njeni kolege s Umjetničkog instituta u Chicagu proučavali slojeve boje nanesene na drvene lijesove, uzorke boja iz grobnica te arhitektonske elemente izrađene od vapnenca.
Detaljnim proučavanjem, znanstvenici su uvidjeli koliko je boja bila precizno i detaljno nanesena. No, da bi zaista i analizirali boju, Granzotto i njen tim morali su razviti tehniku koja bi učinila što je moguće manje štete na artefaktima koji su stari i više od dvije tisuće godina.
Odlučili su se za tehniku koja se naziva 'proteomika', a u kojoj se sićušni uzorci drevnih proteina koriste za izdvajanje iznenađujuće velikog skupa informacija. Znanstvenici su umjetnička djela proučavali pod mikroskopom, a uzorke uzimali pomoću kirurških igala i oštrica.
Ono što su pronašli iznenadilo ih je. Jer uz tragove biljnog podrijetla poput alergena žitarica i peludi, otkrili su i biljne proteine iz sezama i stabla moringe.
Iako je već ranije u zapisima bilo pronađeno da su se stabla moringe koristila u Egiptu, ovo je prvi izravan dokaz proteina moringe u egipatskoj umjetnosti. Otkriće je još važnije kad se zna da se u starom Egiptu, stablo moringe povezivalo s Ptahom, božanstvom koje je bilo zaštitnik obrtnika i umjetnika.
Samo otkriće korištenja stabla moringe u umjetnosti ne daje i kontekst zbog kojeg su umjetnici koristili stablo ili proizvode napravljene od njega. I jesu li proteini stabla ključni za održavanje boje. No, znanstvenici u studiji ističu kako ovi nalazi pružaju početnu platformu za istraživanje kronologije, regionalizma i preferencija za specifične materijale u drevnom Egiptu.
