Ugljikove nanocijevi su listići ugljika debljine atoma zarolani u cijevi. Kako čipovi postaju sve manji i energetski učinkovitiji, tako bi ta tehnologija s vremenom mogla zamijeniti silicij.

Prošlo je deset godina otkad je Veliki Plavi prvi put najavio proces proizvodnje ugljikovih nanocijevi koji će omogućiti njihovo korištenje u procesorima.

Iako je silicij omogućio izradu sve manjih i manjih tranzistora, kakvi pogone većinu današnjih elektroničkih uređaja, ne funkcionira podjednako dobro na nano razinama.

Ako želimo, dakle, još manje čipove (a samim time i uređaje te senzore), morat ćemo pronaći zamjenu.

Upravo na tome radi ekipa u IBM-u. Deset tisuća se čini velikom brojkom, no treba imati na umu kako bi na jedan čip trebalo stati više od milijardu tranzistora baziranih na ugljikovim nanocijevima da bi se tehnologija pokazala komercijalo iskoristivom.

Ipak, deset tisuća velik je korak naprijed - dosad nitko nije uspio zgurati više od njih par stotina, piše ZDNET

Zadnji veći uspjeh na tom području u IBM-u su postigli prije nešto manje od godinu dana, kada su uspjeli proizvesti funkcionalan tranzistor baziran na ugljikovim nanocijevima s kanalićima manjim od deset nanometara, što je granica ispod koje silicij više ne može biti korišten.