Hrvatska nogometna reprezentacija ovih dana boravi u SAD-u zbog dogovorenih prijateljskih utakmica s Kolumbijom i Brazilom. S Kolumbijom joj je to bio prvi ogled, i položen s odličnim, dok je protiv Brazila, peterostrukog svjetskog prvaka, Hrvatska već igrala. I to pet puta.

U tri službene utakmice Brazil je pobijedio dva puta dok je u trećem ogledu, nakon raspucavanje s bijele točke, uspješnija bila Hrvatska. U prijateljskim ogledima Brazil je jednom slavio, a jedna utakmica završila je remijem. Za najavu ovog sraza nazvali smo Eduarda da Silvu, Brazilca (čiji je put potom 'kopirao' i Sammir) koji je nastupao za Hrvatsku. I ne samo da je nastupao, a igrao je čak 64 puta, nego je zabio i 29 golova.

S tim učinkom trenutačno je na petom mjestu liste strijelaca hrvatske nogometne reprezentacije.

Očekivali smo vas u Orlandu…

'Na moju žalost, neću doći. Imam obaveza u Riju. Ali da sam želio doći, jesam…', pomalo zagonetno odgovorio nam je Eduardo da Silva, Brazilac koji jednako voli Hrvatsku.

Možda dođe vaš sin Matheus, koji se u studenome prošle godine u debitantskom nastupu u dresu U-15 selekcije Hrvatske predstavio s dva gola, pa da upozna Modrića, Perišića, Kramarića… S mlađom garniturom igrača, poput Gvardiola i Vuškovića, možda bi mogao i zaigrati jednog dana?

Trebao je Matheus proteklih dana biti u Hrvatskoj jer je dobio poziv za dvije prijateljske utakmice U-15 reprezentacije protiv Poljske, trebao sam i ja biti. Ali se prije dva, tri tjedna ozlijedio, tako da je morao otkazati dolazak. Uz to je krajem prošle godine imao problema s leđima jer je naglo izrastao, ali to je za njegove godine i normalno. Sada je u procesu oporavka. Osim toga, prošlog tjedna počelo je prvenstvo Rija, tako da se mora posvetiti treninzima i nema vremena za putovanja. Naravno, on sanja igrati za Hrvatsku, mašta da će igrati i u nekom velikom klubu u Europi, makar je u velikom brazilskom klubu, Flamengu. Ne postoji veći klub od toga. Ima ih koji su na istom nivou, poput Vasca, Fluminensea, Santosa, Palmeirasa, Corinthiansa… i svi oni imaju nogometne akademije. Sve su to fantastični klubovi za razvoj igrača. Ali Flamengo je po tom pitanju najveći.

Otkako je Vinicius Junior 2018. godine otišao u Real za 45 milijuna eura, Flamengova akademija je do 2025. godine zaradila 350 milijuna eura. Zbilja je moćna i odlično radi s mladim igračima. I ja sam ponosan, zapravo i privilegiran time što moj sin igra u tom klubu već šest godina. Cijela država Rio ima 20 milijuna stanovnika, a tek su dva igrača njegove dobi ranije stigla od njega. Znate kako je to, ako dođe bolji, nekoga maknu. A on je i dalje tamo, još od 2020. godine. Ne mogu sam govoriti o tome je li on dobar nogometaš ili nije, ali sam zbog svega što sam spomenuo itekako ponosan. Osvaja nagrade za najboljeg strijelca i sve to ga jako motivira. Ali da se vratimo na početak pitanja – on je sada dijete, ali zna da želi igrati za Hrvatsku. Vidim to u njemu, to mu je potpuno prirodno. I ja se nadam, ako se bude tako razvijao, da će zbilja jednog dana zaigrati sa spomenutim igračima. Iako, puno je prerano govoriti o tome. Naravno, sanjam(o).

Kako u Brazilu doživljavaju ovu utakmicu? Kao priliku za osvetu za izbacivanje u četvrtfinalu SP-a u Katru 2022. godine ili kao nekakav revijalni susret?

Ma ne, nikako. Ali, ajmo to tako reći, od 2000. godine oni su se osjećali premoćno, tako da su govorili 'nema potrebe da igramo maksimalno'. Dok Hrvatska, makar utakmica bila i prijateljska, nikad ne želi izgubiti. Posebno ne protiv Brazila ili reprezentacija takvog kalibra. Sada je i u Brazilu drugačija klima. Dolaskom Ancelottija preslaguje se i reprezentacija, borba je za svako mjesto. On nije promijenio stil igre, ali mijenja karakter, a dečki igraju s puno više žara. Više se bore jer svi oni žele ići na Svjetsko prvenstvo. I još im je Ancelotti lijepo rekao – mjesta nisu rezervirana ni za koga. A što se ove utakmice tiče, Ancelotti je dao itekako na važnosti Hrvatskoj, spomenuvši da je, uz Francusku, s kojom je Brazil igrao 26. ožujka, sudionik zadnja dva polufinala SP-a. I od ove utakmice očekuje da mu pokaže tko zaslužuje ići na mundijal. Dakle očekujem od Brazila da će ići maksimalno ozbiljno.

Je li vas iznenadio Ancelottijev potez, odnosno to što nije pozvao Neymara? U brazilskim medijima se osjetilo negodovanje.

Gle, živim ovdje. Neymar nema više što pokazivati, svi znaju sve. Jedino je bitno da igra. U zadnjoj utakmici igrao je 90 minuta, ali nije bio dobar. I što to znači? Svi očekuju da samo uđe u kontinuitet igara, ništa drugo. Da stekne povjerenje Ancelottija, CAF-a, navijača… Međutim s Neymarom se nikad ne zna. Može se i oporaviti pa zaigrati, ali već se drugi dan ozlijediti. I ne bi to bilo prvi put. S druge strane, ako zaigra u kontinuitetu, ali ne treba biti najbolji, on će sigurno ići na Svjetsko prvenstvo. Problem je to što on u ovom trenutku nije spreman za odlazak na SP. Ali morate vidjeti kako ga mediji ovdje guraju. Svi, glumci, pjevači, influenceri, bivši nogometaši… Čak se rade i posebne TV emisije samo o Neymaru kako bi on išao na SP. On je svakodnevna tema. Toliko ga guraju… Iako, Ancelotti, koliko vidim, ne pada pod taj utjecaj. On gleda tko, kako i koliko igra. I ima pravo. Da je izbornik Brazilac, Neymar bi već sada bio na popisu zbog pritiska.

Što ne štima s Brazilom da godinama ne može do vrha, a ima igrače iz najboljih svjetskih klubova?

Što? Ego igrača i čelnika saveza. Nisam unutra, ali znam ono što javnost zna i što se piše: Brazil je u posljednjih pet godina promijenio tri predsjednika saveza zbog korupcije i malverzacija. Sve to utječe i na igrače jer se onda i oni ponašaju kako žele, mogu govoriti što žele. Osim toga, ovi najbolji igrači igraju u velikim klubovima; Vinicius u Realu, Raphinha u Barceloni. Naravno, obojica žele biti kao Neymar i riješiti utakmicu, a to je onda borba ega i nisu klapa. No otkako se pojavio Ancelotti, stvari su se promijenile. Kažem, uz sve to je problem u korumpiranom savezu. Evo, onaj naš pravi Ronaldo, Il Fenomeno, svojevremeno je kupio Cruzeiro i uložio novac u njega dok je bio drugoligaš jer je to velik klub. Pomogao mu da se oporavi, vratio ga u prvu ligu i prodao ga, baš kao i klub u Španjolskoj. Potom se kandidirao za predsjednika brazilskog saveza. Obilazio je svih 26 država, odnosno njihove nogometne saveze, tražeći podršku. I znate li koliko saveza ga je podržalo? Tri. Nakon toga brazilski savez digao je plaću ovima iz državnih saveza za 300 posto. I što je Ronaldo napravio? Odustao je od rada u brazilskom nogometu. Otvara terene za padel i tenis. Dakle, ako on ne želi imati posla s brazilskim nogometom, sve bi trebalo biti jasno.

Čini li vas ponosnim to što ste nekad igrali s Lukom Modrićem, i danas perjanicom Hrvatske, iako ima već punih 40 godina?

Pa, kako ne, dragi moj. Luka i ja smo praktički zajedno počeli karijere. I u Dinamu i u reprezentaciji, prvo u mladoj. Istina, prvo smo i jedan i drugi bili na posudbama. Vratio sam se prvi, godinu prije Luke, kada smo igrali 'ligu za bedaka'. Zatim se vratio i Luka, a trener nam je bio pokojni Josip Kuže i onda nam je krenulo. U Dinamu, reprezentaciji… Potom meni u Arsenalu, njemu u Tottenhamu. Naravno, jako mi je drago i sretan sam što sam igrao s njime. S time da je njegova karijera veličanstvena. Osim toga, on je probio onaj mit o godinama. Kada sam dolazio u reprezentaciju, tamo su još bili Olić, Šimunić… pa se govorilo za njih da su, iako su imali 31, 32 godine, stari. Dakle, čim si prešao 30 godina, u medijima su te zvali 'stari'. Sada Luka dokazuje da godine nisu važne, a produžio je reprezentativni vijek i Perišiću, koji ima 37 godina. Kramarić ima 34, Budimir također… Eto, Modrić je probio led i pokazao da se može igrati i s 40 godina ako si dobar.

Kakva vam se čini ova Hrvatska? Obrana je posložena, iako bi još bolje bilo da i Gvardiol bude na dispoziciji, u veznom redu uz Modrića imamo bratiće Sučić, Pašalića, Vlašića, Baturinu… U napadu imamo Kramarića, Budimira, Perišića…

Hrvatska je još 1998. godine pokazala da je sve moguće, kada je u Francuskoj osvojila broncu. Podsjećam, Ancelotti je prije koji dan rekao – igramo protiv moćnih Francuske i Hrvatske. I naglasio je da te dvije reprezentacije znaju kako igrati na Svjetskom prvenstvu, s čime se slažem. Siguran sam da može proći dalje i napraviti iznenađenje. Zapravo, to više i nije iznenađenje, s obzirom na posljednje rezultate. Hrvatska non-stop izbacuje dobre igrače, one koji mogu održavati tu razinu. Nije to lako ni jednostavno, jer budu tu ponekad i teške kvalifikacije, pa problemi s navijačima, medijska negativa, ali na kraju – kada Hrvatska dođe na najveća natjecanja, onda bude prava.

Dalić je posljednjih godina podigao ljestvicu prilično visoko. Ali prvo treba proći skupinu u kojoj su Engleska, Gana i Panama. Kažu mnogi, najteža je to skupina.

Slažem se. Iako znam da će našima biti lakše igrati protiv Engleske nego protiv Gane i Paname. Uvijek je bilo tako. Osim što će se naši lakše motivirati za Engleze, lakše je jer je to europski nogomet. I u toj utakmici mogu odlučivati detalji. S Ganom nikad ne znaš, to je afrička reprezentacija i igra drugačiji nogomet. Što se Paname tiče, tu mi je najteže prognozirati. Uvijek se pojavi reprezentacija koja napravi bum na Svjetskom prvenstvu. OK, ne vjerujem da će to biti baš Panama. Tim prije što mi, zapravo, izgleda dosta slaba. Ali nikad ne znaš, osobito zato što se ne pobjeđuje na papiru nego na terenu.

Spomenuli smo vaš broj nastupa i golova, ali zapravo ste na najvećim natjecanjima, poput Eura i SP-a, malo igrali. No svi pamtimo i to da vas tadašnji izbornik Niko Kovač protiv vašeg Brazila na SP-u 2014. godine nije stavio u sastav. Boli li vas to još uvijek?

Sezona 2008. bila je moja. Bio sam baš u formi sve do onog loma noge i zato sam propustio taj Euro. Ne mogu reći da bi Hrvatska tada bila europski prvak, ali baš sam bio u formi… Ali dobro. Potom se 2010. godine nismo plasirali na SP u Južnoj Africi. Na Euru 2012. bio sam dio Bilićeve reprezentacije, ali malo sam igrao. No bila je to strašno jaka skupina (op.a. Irska, Italija, Španjolska), iz koje su poslije u finalu bile dvije reprezentacije. I onda je došla ta 2014. godina, SP u Brazilu. Ali ne želim ulaziti u detalje. To je prošlo, sve je to nogomet. Sada mogu na to gledati kao navijač. Hrvatska gubi od Brazila, ali onda valjda ideš nešto napraviti i pokušati promijeniti rezultat. Koga ćeš staviti? Valjda nekoga za igru prema golu. Osim toga, napravljene su samo dvije zamjene iako se tada moglo mijenjati trojicu. I sada kao navijač mogu reći – nema mi tu logike. Međutim ja sam to zaboravio, sve je to dio karijere. Bilo pa prošlo. Tim prije što nisam mogao utjecati na to.

Stignete li pratiti HNL? Dinamo je na milimetar do novog naslova prvaka, ali osim Belje i Stojkovića, koji su na pretpozivu, nema reprezentativca. Jer Livaković je zapravo igrač Fenera. Čudi li vas to kao bivšeg Dinamovog igrača?

Pratim HNL kad god mogu, pogledam golove, ponekad sažetke. Stvar je i vremenske razlike, ali uvijek se informiram. I da, malo mi je čudno to što Dinamo nema više reprezentativaca. Međutim mislim da je u fazi preslagivanja momčadi, ali kad se stabilizira, imat će i igrača za reprezentaciju. Ako ne prije, onda već za sljedeći kvalifikacijski ciklus.