SP priče koje se pamte

Slučajno je završio na SP-u, a zabio je prvi hat-trick u povijesti Mundijala: Priznat mu je nakon 76 godina

12.05.2026 u 11:57

Bionic
Reading

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Ovo je serijal od 30 filmskih priča o svjetskim prvenstvima - o trenucima koji se pamte, ali rijetki znaju što se doista događalo iza njih. U tim pričama nogomet nije samo igra, već pozornica za politiku, tragediju, genijalnost, izdaju, strah, propagandu i ljudsku sudbinu. Ovo je nepoznato o poznatome - drugo lice Mundijala

Prvi tekst u našem serijalu započinje prvim Svjetskim prvenstvom u povijesti. Prije 96 godina, točnije 17. srpnja 1930. godine, SAD je na prvom Svjetskom nogometnom prvenstvu igrao svoju drugu utakmicu u grupi. Nakon što su u prvoj utakmici svladali Belgiju 3:0, istim rezultatom pobijedili su Paragvaj.

Bert Patenaude zabio je u 10., 15. i 50. minuti gol za SAD. Tada 20-godišnji napadač Fall Rivera, kluba koji se ugasio već 1931., no koji je u devet godina postojanja dominirao nogometom u SAD-u, postao je prvi čovjek koji je postigao hat-trick na svjetskim prvenstvima. Suigrači su mu čestitali na uspjehu, lokalni mediji prenijeli su to unatoč velikim poteškoćama u prepoznavanju igrača, no od FIFA-e nije dobio priznanje jer mu je službeno priznala golove u 10. i 50. minuti, ali ne i onaj u 15. minuti.

Slučajno završio u Urugvaju

Patenaude je rođen u Fall Riveru, u saveznoj državi Massachusetts, 4. studenoga 1909. godine. Kao napadač je igrao za Philadelphia Field Club, Fall River, Newark Americanse, St. Louis Central Breweries i Philadelphia Passon. Niti jedan od njih danas više ne postoji, no tada su to bili ozbiljni klubovi u SAD-u, a Patenaude je dominirao u njima. Iako je do egzaktnih podataka teško doći, pretpostavlja se da je zabio više od 170 golova u jednako toliko utakmica.

Ono što se sigurno zna to je da je s Fall Riverom osvojio tri uzastopna naslova nacionalnog prvaka i dva kupa te da je zabio 112 golova u 114 nastupa za taj klub.

Iako je imao sjajnu statistiku, Patenaude nije ni trebao ići na Svjetsko prvenstvo. To je mjesto bilo rezervirano za Archieja Starka, tada 33-godišnjaka koji je za Betlehem Steel zabio 34 gola u 24 utakmice. Međutim Starku se tada otvorila velika prilika razviti svoj auto-moto biznis.

U njegovom umu nije bilo dvojbe: bolje je bilo zaraditi novac prodajom automobila nego nastupati na prvenstvu koje neki američki mediji nisu ni doživjeli. Naime u nekim je novinama nastup SAD-a na Svjetskom prvenstvu predstavljen kao prijateljska turneja Južnom Amerikom.

Patenaude je dobio poziv nakon što ga je Stark odbio te se prvi put priključio reprezentaciji SAD-a. Amerikanci su se nadali dobrom rezultatu jer su čvrsto vjerovali da neki od njihovih igrača igraju jednako dobro kao Europljani, a to što su samo četiri europske države doputovale u Montevideo itekako im je povećalo šanse.

SAD nije bilo briga za turnir

Američke medije nije bilo previše briga za prvenstvo i niti jedan novinar nije otputovao u Urugvaj na njihovu prvu utakmicu u kojoj su slavili protiv Belgije. Patenaude je tada zabio gol, a samo nekoliko dana kasnije protiv prvaka Cope Americe postigao je osporavana tri.

Tom pobjedom SAD je prošao u polufinale i na kraju izgubio 6:1 od Argentine. Utakmica za treće mjesto nije se igrala, no FIFA prepisuje broncu upravo SAD-u. Neki izvori govore da je Jugoslavija odbila igrati za treće mjesto zbog nezadovoljstva suđenjem u polufinalu protiv Urugvaja, a tehničko izvješće FIFA-e iz 1986. godine govori da je nagradila SAD zbog bolje gol-razlike na turniru.

Kada se Patenaude vratio kući, pomalo ga je iznenadila vijest da je Argentinac Guillermo Stabile upisan kao čovjek koji je postigao prvi hat-trick na prvenstvu. Stabile ga je uistinu postigao u pobjedi 6:3 protiv Meksika, no ta se utakmica igrala dva dana nakon one SAD-a i Paragvaja.

Podatak koji je pao u zaborav

FIFA je Američkom nogometnom savezu poslala službeni izvještaj s utakmice u kojem je drugi gol pripisan Tomu Florieju, kapetanu SAD-a, dok ga je jedna od statističkih kuća tada vodila kao autogol Paragvaja.

Patenaude nikada nije tražio da se taj podatak ispravi. Nakon nogometa se bavio postavljanjem tapeta te mu je, prema navodima obitelji, bilo dovoljno što je on znao da je to napravio. Preminuo je na svoj rođendan u 65. godini.

Američki napadač pao je u zaborav i nogometnim povjesničarima zapisi FIFA-e nikada nisu bili sporni. Bilo je jednostavno dovoljno informacija o tome da je Stabile prvi strijelac hat-tricka, a odgovaralo je to i mitskom narativu južnoameričkog dvoboja u finalu, u kojem je on zabio jedan od golova u porazu Argentine protiv Urugvaja.

Kako je jedan entuzijast promijenio povijest

Kada je 1992. u gradu Friscu u Teksasu održana ceremonija Nacionalne nogometne kuće slavnih, Patenaude je bio jedan od nogometaša koji su posthumno uvršteni u nju. Na toj ceremoniji našao se i Colin Jose, povjesničar sjevernoameričkog nogometa.

Jose je gledao snimke njegovih suigrača Arnieja Olivera i Jima Browna i čuo kako oni spominju tri gola Patenaudea u utakmici protiv Paragvaja, a u svom godišnjaku vidio je da on ima dva zapisana gola. Usmena predaja suigrača mu nije bila dovoljna pa je tako Jose krenuo kopati po podacima i pronašao izvještaj američkog izbornika s tog prvenstva, a on je zapisao da je njegov igrač zabio tri gola.

Prikupio je intervjue i izvještaje iz različitih novina. Njegova zaluđenost time da ispravi navedeni podatak otišla je toliko daleko da je izvukao mikrofilmove brazilskih i argentinskih novina čiji su predstavnici bili na toj utakmici. Dakako, u njima je pisalo da je tri gola postigao 'Petenande', kako su ga nazivali Južnoamerikanci.

Poslao je FIFA-i sve podatke još 1995. godine, na što je dobio odgovor: 'Hvala na dostavljenim podacima, angažirat ćemo stručnjaka da istraži slučaj.' Joseu je to zvučalo kao odbijenica, no samo mjesec dana kasnije dobio je odgovor FIFA-e. Patenaude je službeno priznat kao strijelac hat-tricka.

FIFA je svoju grešku pretvorila u promociju

FIFA je međutim taj podatak kao službeni objavila tek 2006. Zbog čega su kasnili 11 godina s objavom nečega što su potvrdili samom Joseu, ni dandanas nije u potpunosti jasno. On je doduše napomenuo da je u jednom časopisu FIFA-e iz 2000. godine pročitao kratki pasus o priznanju tog hat-tricka, a nagađa se da je službena objava iz 2006. provedena samo da bi se povećao interes za nogometom u SAD-u.

Obitelj Patenaude tako je dobila svoje odgovore 2006. godine, kada je izašao službeni proglas FIFA-e. Unuk američkog napadača, Bert Patenaude III, uočio je članak u New York Timesu, nazvao oca i rekao mu da hat-trick ipak nije izgubljen.

Dakako, FIFA nije propustila iskoristiti to i za ovo Svjetsko prvenstvo. Prilikom izvlačenja skupina je među brojnim kratkim filmovima pustila i onaj o Patenaudeu i prvom hat-tricku u povijesti, a Gianni Infantino ponosno je pričao o Amerikancu koji je to napravio.

Ipak, priču ne treba pamtiti po tome kako ju je iskoristila FIFA, već po zaluđenosti čovjeka kojem taj podatak osobno ništa nije značio, no kojeg je ljubav prema nogometu natjerala da posveti svoje vrijeme kako bi ispravio logističku i povijesnu nepravdu.