U rujnu prošle godine, dok je reprezentacija gostovala na Farskim Otocima, Livaković je bio vidno uzbuđen zbog transfera. Situacija se zakomplicirala u posljednjim danima prijelaznog roka, a nakon dolaska u Španjolsku vrlo brzo je postalo jasno da stvari ne idu u smjeru kojem se nadao. Planovi trenera nisu uključivali njega kao prvog izbora, minutaža je izostala, a očekivani kontinuitet nikada nije došao.

U razgovoru za Dnevnik.hr Livaković se prisjetio tog razdoblja.

‘Je, je. Praktički svi sve znaju. Da, sjećam se da smo pričali nakon Farskih Otoka, stvarno sam bio sretan s obzirom na situaciju, u ta praktički zadnja dva dana što sam imao. I tamo što sam pričao s ljudima, bio sam stvarno sretan, čuo si me. Stvarno, žao mi je, ali na kraju, ispalo je dobro, tu sam, doma sam, s obitelji. Da, malo ostaje žal što nisam tamo igrao, ali eto, neki drugi put možda. Možda.’

Na pitanje kako se psihološki nosio sa situacijom u kojoj nije igrao i je li se osjećao neželjeno, Livaković je bio jasan.

‘Nisam, nisam. Sa strane suigrača, stvarno sam se osjećao super. Nisam se osjećao neželjeno. I s ljudima u klubu sam imao stvarno dobar odnos, ali eto, trener je imao neke druge zamisli. Na početku, nakon prvih par treninga, i s trenerom kad sam pričao, stvarno sam se osjećao dobro, odlično. Ali eto, nažalost... Trenirao sam maksimalno koliko mogu, znao sam da zbog reprezentacije moram biti spreman. Naravno, hvala izborniku koji je stajao iza mene, znam da mu nije bilo lako zbog igrača koji ne igra.’