Matanović ove sezone igra dobar nogomet za Freiburg u Bundesligi, a sada je u razgovoru za tamošnji medij 11Freunde otvorio dušu o privatnoj strani života. Kako navodi, njegov život oblikovali su roditelji, Hrvati iz BiH, koji su zbog ratnih zbivanja otišli u Njemačku i tamo izgradili život.

Rekao je: 'Moji roditelji su ratne izbjeglice iz bivše Jugoslavije. Hrvati su koji su s obiteljima živjeli u Bosni. Morali su u mladosti proći kroz puno toga, zbog rata su kao tinejdžeri došli u Njemačku bez ičega, ne znajući jezik. Sve što su njihove obitelji izgradile, od prijateljstava do imovine, nestalo je. Morali su krenuti od nule. "Imam ogromno poštovanje prema onome što su tada morali proći i zato mi danas mogu pomoći u mnogim situacijama.'

Nastavio je: 'Čovjek bi pomislio da nakon toliko godina u nogometu više nema iznenađenja, ali uvijek se pojavi neka potpuno nova faza. Kad razgovaram s njima, osjetim dubinu iza njihovih riječi. U djetinjstvu su doživjeli stvari koje su meni danas nezamislive. Tko preživi tako nešto, može svojoj djeci prenijeti puno toga: izdržljivost, otpornost.'

Sloboda i sigurnost u Njemačkoj su ogroman dar

'Kuća je bila potpuno uništena, jedva smo se probili kroz visoku travu i grmlje. Unutra smo pronašli majčin stari album sa sličicama, u njemu su još bile zalijepljene njezine fotografije Michaela Jacksona. Bio sam jako mlad i nisam shvaćao težinu toga, ali te su mi slike ostale u sjećanju. Danas mi one osvještavaju što su moji roditelji proživjeli i da nije samo po sebi razumljivo što mogu slobodno izaći van, bez straha. Ta sloboda i sigurnost u Njemačkoj ogroman su dar', otkriva Matanović.

Istaknuo je važnost roditelja u karijeri: 'Moji roditelji teško bi se pomirili s tim da odjednom nemaju što raditi, žele nastaviti raditi. Ali za mene je jasno da ih snažno financijski podržavam. To se podrazumijeva. Imaju ogroman udio u onome što danas radim i zarađujem. Bez njih nikad ne bih uspio. Mogu na prste jedne ruke nabrojati koliko sam puta morao ići autobusom na trening. Mama me uvijek vozila, godinama je vodila svu logistiku, a otac mi je bio mentalna podrška.'

Ključan trenutak odabira Vatrenih dogodio se zbog posjeta Zlatka Dalića: 'Bio je nevjerojatan osjećaj da takav čovjek pokaže interes. Hrvatska je bila aktualni viceprvak svijeta, a ja rezerva u drugoligašu. Brutalan osjećaj. Ono što je moje srce željelo, bilo je odmah jasno. Oduvijek mi je bio san nositi hrvatski dres. Istovremeno, bio sam vrlo zahvalan DFB-u i Njemačkoj, prvenstveno jer su moji roditelji ovdje dobili priliku za novi početak. Nije bilo lako, jer sam znao da vijest za drugu stranu nije lijepa. Ali u nogometu se mora gledati sebe i donositi odluke s uvjerenjem.'

Na kraju je zaključio: 'Trenutno mi u Freiburgu ide jako dobro. Zabijam, igram i u ritmu sam. Nadam se da ću biti na Svjetskom prvenstvu.'