I dotad je taj – za standarde današnjeg nogometa – mali klub postigao mnogo, ali ono što su napravili ove godine graniči s ludilom. Nakon što su se probili među 24 najbolje momčadi, u play-offu su razmontirali lanjske finaliste Lige prvaka, veliki Inter. U dvije utakmice, a u obje su pobijedili, pomeli su Nerazzure 5:2, kao da zrak u Milanu istinski prija Norvežanima koji su obilježili netom završene Zimske olimpijske igre. I sada čekaju okršaj osmine finala s lisabonskim Sportingom. Nemojte se čuditi ako bajka još potraje. A nemojmo ni zaboraviti da su cijelu Ligu prvaka odigrali izvan norveške nogometne sezone jer im prvenstvo počinje tek sredinom ožujka.

Mnogi skloni novom formatu elitnog europskog nogometnog natjecanja sigurno će reći da je ovakav uspjeh autsajdera posljedica baš tog sustava u kojem i 'mali' imaju prilike odigrati više utakmica s velikanima, dobro zaraditi i možda prikupiti dovoljno bodova da produže boravak među najboljima. Moglo bi se i tako gledati, no trebat će nešto veći uzorak takvih slučajeva da bi se model koji je skuhala UEFA pokazao kao istinski korak naprijed.

Ovo se ne pamti od 1972.

Zanimljiv je, recimo, podatak da je ovo prvi put od 1972. godine da je neki klub izvan liga petice pobijedio četiri utakmice zaredom protiv momčadi iz pet najvećih liga. Posljednji put to je pošlo za rukom Ajaxu, a on je te godine postao europski prvak.

Dotad se o Bodø/Glimtu govori kao o bajci, nogometnoj Pepeljugi, a trijumf protiv Intera već se proglašava jednim od najvećih iznenađenja u povijesti europskog nogometa. Većina bi se složila s time, ali sumnjamo da bi među njima bili svi koji su u posljednjih nekoliko godina stvarali ovaj klub što ne prestaje iznenađivati. Uostalom, Norvežani su lani dospjeli do polufinala Europske lige, u kojem su izgubili od kasnijih osvajača trofeja Tottenhama.

A pritom norveški klub nije igračka nekog superbogatog naftnog milijardera, niti državni projekt. Jednostavno, uz puno strasti i posvećenosti pametno rade već godinama i vraćaju nadu da je u nogometu ipak preostalo nešto romantike, neovisne o beskrajnim novčanicima klupskih vlasnika. Igraju na stadionu Aspmyra s 8500 mjesta u gradu od 40 tisuća stanovnika, smještenom stotinjak kilometara iznad Arktičkog kruga, a među 26 igrača samo su šestorica stranaca i ukupna vrijednost po Transfermarktu im je oko 57 milijuna eura, oko milijun manja nego Dinamova. Za usporedbu, Inter je na 666 milijuna eura.

Norveška čarolija s trenerom koji je s njima još od 2018.

Bodø/Glimt sanja najljepše snove i na sjeveru Norveške zavladala je 'žuta groznica', a nacionalna turistička organizacija svoju zemlju sada reklamira i ovim klubom. Kako i ne bi kad je najednom i širi nogometni puk naučio imena poput Kaspera Høgha, Fredrika Sjøvolda, Patricka Berga, Jensa Pettera Haugea... A s obzirom na nacionalnu strukturu Bodø/Glimta, čarolija bi se mogla prenijeti i na norvešku reprezentaciju, predvođenu 'čudovišnim' Erlingom Haalandom, koja je bez izgubljenog boda i s gol-razlikom 37:5 prohujala kroz svoju kvalifikacijsku grupu za predstojeće Svjetsko prvenstvo.

Znaju sada svi i za trenera Kjetila Knutsena, a on na klupi Bodø/Glimta sjedi još od 2018. godine, kad se klub jedva spasio od ispadanja iz prve lige. Možda je u tom kontinuitetu ključ? Ugovor mu traje do 2029. godine, ali ne treba sumnjati u to da će ga nogometni milijarderi zasuti ponudama, kao što su mnogi već bacili oko i na neke od igrača, prvenstveno najboljeg strijelca Haugea, kojega mnogi već vide u madridskom Atleticu. Bit će zanimljivo gledati hoće li se i u ovom slučaju sve pretvoriti u 'čudo za tri dana' i veliku rasprodaju. Sudeći po dosadašnjoj klupskoj politici, ne bi trebalo. A više nisu baš ni sirotinja: ove godine su od Lige prvaka utržili više od 50 milijuna eura, ne računajući druge klupske prihode.

Neobični uvjeti za nogomet

Neki kažu da dio uspjeha Bodø/Glimta leži u uvjetima u kojima žive i igraju. Na sjeveru Norveške vrijeme je iznimno hladno te u dugim zimskim mjesecima prevladavaju snijeg, vjetar i temperature debelo ispod nule. Zbog toga se tamo igra na umjetnoj, plastičnoj travi, s kojom se mnogi igrači teško nose. No ne može biti (samo) to jer, kako vidimo, dobivaju utakmice i u puno drukčijim uvjetima, poput Madrida ili Milana, ako ćemo se držati samo ove sezone. U klupskim analima još zvoni pobjeda 6:1 protiv Mourinhove Rome prije pet godina, a pred ovim sjevernjacima padali su i Celtic, Bešiktaš, Porto, Lazio... čime su probudili nadu malim klubovima da 'nije u šoldima sve'.

'Ako je nama uspjelo, može uspjeti svakome', rekao je nakon ulaska u nokaut-fazu Lige prvaka Berg, kapetan momčadi koju svuda prate fanatični navijači u žutom, pa su i na San Siru bili itekako zamijećeni, a u Milano ih je došlo više od tri tisuće.

Ovaj klub osnovan je još davne 1916., no do prve titule prvaka Norveške stigli su tek 2020. godine, a njihov uspon vezuje se uz eru Knutsena na trenerskoj klupi. Nakon što su se spasili od ispadanja 2018., već sljedeće godine bili su drugi, pa je uslijedila spomenuta prva titula. Od tada do danas još su tri puta bili prvaci i dva puta drugi.

Vojni pilot preokrenuo klub

Kad se govori o putu uspjeha Bodø/Glimta, mnogi ističu momčadski duh i jako ukorijenjenu odanost klubu, a kao prekretnica obično se uzima događaj koji se zbio godinu dana prije angažmana trenera Knutsena: dolazak bivšeg vojnog pilota Bjorna Mannsverka. Doveden je da bi svojim iskustvima u vojnoj obuci, posebno mentalnim treninzima i učenju fokusiranja na zadatak, popravio tada loše stanje u svlačionici. Rezultati su sada vidljivi.

Ono što mnogi teško prihvaćaju, poučeni uobičajenim stanjem u suvremenom nogometu, jest to da iza kluba ne stoji nikakav javni ni tajni bogati mecena. Utoliko je uspjeh veći, a model biranja igrača mogao bi biti uzor mnogim drugim klubovima iz iste financijske kategorije te može i našima biti putokaz. U stalnom su plusu što se tiče prodaje i kupnje igrača, odnosno obično ih prodaju po cijeni većoj od one po kojoj su kupljeni. Ove godine su, doduše, to pravilo prekršili, ali s obzirom na zaradu koju im jamči UEFA, više ne trebaju toliko paziti na svaki euro.

Dalje, kaže se da su otišli jako daleko u korištenju umjetne inteligencije za prepoznavanje talenata te koriste platformu Fokus za nalaženje igrača koji se uklapaju u njihov sustav igre i klupskog života. Osim toga, skloni su vraćati svoje nekadašnje talente – Berg je dobar primjer toga – koji se nisu najbolje snašli u novim sredinama.

Nogomet koji osvaja gledatelje

A na vrhu svega je Knutsen, kojega se sve češće svrstava među najbolje trenere na kontinentu. Njegova momčad njeguje brz i napadački nogomet, a kad ga se pita za uzore, ovaj stručnjak najčešće navodi legendu norveškog nogometa Nilsa Arnea Eggena, a od međunarodno priznatijih velikana obično ga uspoređuju s Jürgenom Kloppom iz vremena Liverpoola.

'Takva igra je naš identitet. Ona zahtijeva težak trening jer želimo na terenu stvarati što jači pritisak što je češće moguće', kaže Knutsen o svojoj nogometnoj filozofiji.

Trener je ključan i u selekciji igrača, a dijelom smo je već opisali. Tko je gledao odličan film 'Igra pobjednika', mogao bi naći neke sličnosti u pristupu, bez obzira na to što je ovdje riječ o nogometu, a ne o bejzbolu. Dakle dovode se igrači koji se uklapaju u klupsku i trenersku filozofiju, a istodobno se traže još nedokazani nogometaši sa 'sirovim' talentom i oni koji imaju 'ono nešto', a Knutsen to zove 'X faktor', neku kvalitetu koju drugi klubovi možda nisu prepoznali jer igrač još nije sasvim ispolirao svoj talent.

'Svaki naš igrač ima taj X faktor. Kad nađemo nekoga, pokušavamo utvrditi ima li nešto što nam treba, na čemu možemo graditi razvoj i igrača i kluba te mu naći poziciju na kojoj bi nam bio najkorisniji', objasnio je svojedobno za The Athletic bivši pomoćni trener Morten Kalvenes.

I očito stvar funkcionira, uz Mannsverkov 'mentalni trening'. Jedna od stvari koje je taj zrakoplovni veteran uveo iz svog ranijeg života je 'prsten', običaj da se nakon primljenog gola momčad okupi u krug i raspravi što je pošlo krivo.

'Za sigurnost letenja važno je prepoznati svoje greške i podijeliti ih kako biste otjerali strah', rekao je svojedobno. Očito, rade stvari puno drugačije nego ostali klubovi ili bar nego većina njih.

Zašto kosa crta u imenu, a ne crtica?

Klub iz Bodøa do 1948. godine zvao se samo Glimt, a tada je dodano i ime grada jer je već postojao klub istog imena. Neobično rješenje s kosom crtom, bar tako kažu, upotrijebljeno je umjesto crtice koju su ranije koristili da bi se izbjegla zabuna kad se pišu rezultati utakmica, a tad su klubovi obično odvojeni baš crticom. U toj svojoj prvoj fazi uspjesima su bili ograničeni na sjevernu Norvešku i devet puta bili su prvaci tog ranga.

Na nacionalnoj razini Bodø/Glimt pojavio se tek 1963. godine jer prije toga klubovi iz sjeverne Norveške nisu se mogli natjecati u kupu, uz prilično bizaran argument da sjevernjaci ne mogu igrati na istoj razini kao suparnici im s juga. No Bodø/Glimt je odmah u prvoj godini došao do četvrtog kruga, pokazavši da mu je mjesto u eliti.

Još su duže sjevernjaci morali čekati dozvolu da mogu igrati u prvoj ligi, sve do 1972. godine, a ova čudna diskriminacija potrajala je i na druge načine. Naime 1973. godine osnovane su tri grupe druge lige, dvije na jugu i jedna na sjeveru. Prvaci prvih dviju automatski su ulazili u prvu ligu, a pobjednik sa sjevera išao je u doigravanje s dvije drugoplasirane momčadi s juga. Jasno, sjevernjaci su bili izrazito nezadovoljni time, posebno 1975. godine, kad se dogodilo da Bodø/Glimt unatoč osvajanju nacionalnog kupa i prvom mjestu na sjeveru nije ušao u prvu ligu zbog ovog pravila. To im je napokon pošlo za rukom 1976. godine, a glupave propozicije konačno su promijenjene tek krajem tog desetljeća.

U svojoj prvoj sezoni Bodø/Glimt je osvojio kup i bio drugi u prvenstvu, ali je već nakon četiri sezone ispao u niži rang. Osamdesete godine prošlog stoljeća bile su najcrnje u klupskoj povijesti i tonuli su sve niže, a onda se polako počeli uspinjati i 1993. godine vratili se u prvu diviziju te opet bili drugi. I tako je to išlo s promjenjivim uspjesima, gore-dolje, ali bez titula do spomenute 2020. godine, kad je počela era vladavine toga kluba s dalekog, smrznutog sjevera, a koji je danas, uz Haalanda, simbol norveškog nogometa. I nada za sve nogometne romantičare koji sada imaju za koga navijati i u Ligi prvaka.