Pogledom na slalomski dio timske kombinacije, kao nekakav demo slalom staze na donjem dijelu Stelvija, dalo se pretpostaviti da bi slalomska utrka mogla biti jurnjava na prilično jednostavnom terenu, nedostojna jednog olimpijskog slaloma.

No, još jednom se pokazalo da je pretpostavka majka svih za*eba. Na promjenjivu podlogu dobili smo i faktor gustog snijega koji je pojačavao kako je prva vožnja odmicala, a i relativno zatvorena postavka, poglavito na prvom, strmijem dijelu staze, uz pritisak same utrke, pokazala se kao prevelik izazov za čak 14 skijaša od prvih 35 na startnoj listi, uključujući i, nažalost, Samuela Kolegu i Istoka Rodeša.

Ni Sami ni Istok nisu se dugo zadržali na stazi, njihovi su olimpijski snovi brzo pali u vodu. Obojica su se nadali baciti ljepše svjetlo na ispodprosječnu sezonu i razočaranje je bilo veliko.

Zubčić je prvu vožnju odskijao korektno, uzevši u obzir ovosezonske slalomske predstave. Držao je 15. mjesto, a u drugoj, na mjestima još zatvorenijoj postavci, bio je za nijansu bolji i na kraju došao do 13. mjesta, svog najboljeg slalomskog plasmana na Olimpijskim igrama, ujedno i drugog najboljeg slalomskog dosega u sezoni. Izgledao je borbeno, u sebi svojstvenom stilu, a kad je tako, rezultat je dobar.

Zubo drži hrvatsko skijanje više od deset godina

Kad podvučemo crtu, Zubo je držao hrvatsko muško skijanje na mapi na ovim Igrama. Možda to nisu medalje, ali karijere sportaša ne odlikuju samo medalje, što god vam o tome pričali naslovi u medijima ovih dana.

Zubo drži hrvatsko muško skijanje već više od deset godina, uz doprinose Samija i Istoka te Elija i Made ranije. Ovo nije kraj, rekao je, barem do idućih Olimpijskih igara.

Doći će vrijeme kad ćemo moći samo poželjeti skijaša kakav je (bio) Filip Zubčić. I u tome je njegova velika vrijednost.

Za više analiza i priča iz svijeta skijanja zapratite Četverostruku vertikalu na Instagramu i Facebooku.