Šamar koji je Brigitte Macron uputila suprugu Emmanuelu Macronu pri dolasku u Vijetnam izazvao je pravu buru u javnosti i medijima. Incident je i dalje glavna tema razgovora, a mišljenja su podijeljena – dok neki u tom potezu vide napetost i agresiju, drugi ga tumače kao šalu ili znak bliskosti
Iz Elizejske palače najprije su pokušali umanjiti važnost incidenta, sugerirajući čak da su snimke lažne. No nakon što je potvrđena njihova autentičnost, službeni komentari promijenili su ton i sve je postala 'mala prepirka' ili pak 'šala' između supružnika. Sam predsjednik Macron izjavio je novinarima u Hanoiju: 'Šalili smo se, kao što to često činimo.'
No što o svemu misle psiholozi? Psihologinja za parove Silvia Pérez Manjavacas rekla je za magazin ¡HOLA! da ovakve geste treba promatrati u kontekstu odnosa, a ne samo kao izolirani incident. 'U vezi tijelo također govori', objašnjava psihologinja, dodajući da dodir, pogled ili nagli pokret često mogu biti način neverbalnog izražavanja osjećaja poput ljutnje ili nezadovoljstva.
'U ovom slučaju udarac i kasnije odbijanje ruke, koju joj Macron pruža pri izlasku s aviona, ukazuju na jasnu emocionalnu isključenost. Parovi koji su dugo zajedno razvijaju vlastite neverbalne kodove, ali kada se u javnosti pojave geste prijezira ili odbijanja, to može upućivati na dublji problem u odnosu', smatra Pérez Manjavacas.
Nije dramatična kriza, ali je upozorenje
Psihologinja ističe da ovakvi trenuci nisu nužno znak otvorenog nasilja, ali predstavljaju 'jezik napetosti' i mogu biti pokušaj nametanja. 'To nazivamo simptomom veze – kada se emocije ne izražavaju jasno, tijelo progovara umjesto riječi', pojašnjava.
SAD JE GOTOVO
Nakon šamara prave se fini: Macronovi nasmijani napustili Vijetnam
Posebno je važno to što se incident dogodio pred kamerama, jer ono što je možda dio njihove svakodnevne dinamike postaje javni prikaz načina na koji upravljaju emocijama i svojim odnosom.
Pérez Manjavacas zaključuje da ovo nije nužno znak velike krize, ali je upozorenje koje se ne bi smjelo zanemariti. 'Dvije uzastopne geste – blagi udarac i odbijanje ruke – stvaraju narativ napetosti. Ako se to događa pred kamerama, postavlja se pitanje što se događa u privatnosti. Isključenost se ne događa preko noći, ona se gradi u tišini, kroz naizgled beznačajne geste… sve dok ne postanu ozbiljne', zaključuje stručnjakinja.