LAIBACH

Thompson je provokativan, iako nije nimalo radikalan

  • Autor: D.Jagatić
  • Zadnja izmjena 04.05.2011 07:07
  • Objavljeno 03.05.2011 u 08:30
Laibach

Laibach

Izvor: Promo fotografije / Autor: laibach.nsk.si

6. svibnja se u Domu HDLU-a u Zagrebu otvara velika retrospektivna izložba Laibach Kunsta - 'Ausstellung Laibach Kunst Perspektive 1980 – 2011'. Dva tjedna kasnije, 21. svibnja, Laibach će nastupiti u klubu Boogaloo, gdje je prije 30 godina, u tadašnjem RANSU Moša Pijade, započeo svoju provokativnu politiku umjetničkog djelovanja. Članovi Laibacha se trenutno nalaze na velikoj svjetskoj turneji 'Laibach Revisited', no dali su ekskluzivni intervju za tportal.hr

21. svibnja u klubu Boogaloo, u kojem ste, dok se još zvao RANS Moša Pijade (Radničko narodno sveučilište), započeli svoju karijeru na tlu nekadašnje Jugoslavije, slavite 30 godina svog opstanka i globalnog uspjeha na velikoj europskoj turneji pod nazivom 'Laibach Revisited'. Hoće li to doista biti presjek vašeg 30-godišnjeg rada, koji će uključivati pjesme s prvog albuma, ili više neki best of s najvećim hitovima?

Laibach: Da, svakako ćemo predstaviti nove verzije pjesama s prvog albuma ('Boj', 'Brat moj', 'Mi kujemo bodočnost', 'Ti, ki izzivaš'...), uključujući neke stvari s albuma 'Nova Akropola' i 'Opus Dei', plus nekoliko pjesama s kasnijih albuma ('NATO', 'JCS', 'WAT' i 'Volk'), ali glavnina programa bit će posvećena ranim 80-im.


Koja je formula uspjeha grupe Laibach s obzirom da ste jedina grupa s tla bivše države koja je ostvarila svjetsku slavu te se broj vaših poklonika povećava iz dana u dan?

Laibach: Naša formula uspjeha? Razmišljamo lokalno i djelujemo globalno!

Kroz grupu Laibach je u ovih 30 godina prodefilirao čitav niz muzičara. Zbog čega su se zadržavali svega nekoliko godina da biste ih ubrzo zamijenili nekim novim?

Laibach: Laibach nije muzička akademija nego škola života; svi oni koji su samo došli svirati muziku brzo su odustali, jer Laibach ne traži 'samo' muzičare, nego puno više od toga. Oni koji izdrže, ostaju, oni koji ne, idu.

Posljednjih nekoliko mjeseci krstarite Europom i od rujna prošle godine održali ste preko 50 koncerata od Londona do Moskve i od Gdanjska do Trbovlja. Postoji li neka zemlja ili neki grad u kojem vas posebno vole i u kojem se osjećate posebno?

Laibach: U biti, nigdje ne pašemo, zato se svugdje osjećamo posebno, a najposebnije se osjećamo u našem rodnom gradu, Trbovlju.

Hrvatski kazališni kritičar Igor Ružić je nakon premijere predstave 'Europa danas', izvedene na pozornici Slovenskog narodnog gledališća u Mariboru početkom ove godine, napisao: 'To je pravi medijski i europski spektakl, s jednom manom – on nije ništa drugo nego malo bolje opremljen Laibachov koncert.' Smatrate li to komplimentom za Laibach ili kritikom vašeg sudjelovanja u predstavi?

Laibach: Što fali Laibachovom koncertu? Zašto bi to bio manjak? Možda je režiser jednostavno htio da tako bude. Zašto 'malo bolje opremljen Laibachov koncert' ne bi trebao biti dovoljan za jedan kazališni spektakl?


Svako pojavljivanje Laibacha na kazališnim daskama na neki je način korak naprijed u scenskom izrazu, logičan u vašem djelovanju. 'Krst pod Triglavom' svojevremeno je, sredinom 80-ih, bio proglašen najvećim kazališnim spektaklom u bivšoj državi. Što za Laibach znači kazalište i kazališni izraz?

Laibach: To za nas znači da nastupamo ispred publike koja većinom nikada ne bi došla na naš samostalan nastup. A kazalište je točno ono što sama ta riječ znači – a to je u principu 'pokazivanje', 'prikazivanje' nečega. Laibach u svom nastupu ima sve elemente kazališnog izraza, a i puno više od toga.

Zbog čega je Laibach pristao sudjelovati u predstavi 'Europa danas'? Zbog Krleže, redatelja Pašovića, Predraga Mikija Manojlovića, Slovenskog narodnog gledališća ili zbog dobrog honorara?

Laibach: Svakako u prvom redu zbog Laibacha!

Svaki vaš nastup je svojevrsni scenski spektakl koji je rijetko kad spontana improvizacija i inspiracija trenutka. Koliko je važno za rock bend, što vi bazično jeste, da posveti pažnju scenskom nastupu?

Laibach: Mi nismo rock bend, mi samo koristimo pop/rock medij za svoje manifestacije. Ali koliko nam je poznato, većina rock bendova danas pažljivo kreira svoj scenski nastup. Pogledajte samo u Hrvatskoj, Let 3, Urban, Thompson ili Gibonni – sve je to kreirano u tanane, a da ne spominjemo strane muzičke atrakcije.

Nakon projekta 'Laibach Kunst Der Fuge', u kojem ste na svoj specifičan način obradili Bacha, na red je, napokon, došao i Wagner u projektu 'Volkswagner'. No koliko god su mnogi očekivali moćan, lajbahovski pristup Wagneru, vi ste ga zapakirali u jazz podebljan ritam mašinama i pop beatom te ponovo šokirali javnost. Zašto?

Laibach: Wagnera se uglavnom može čitati na dva načina – veoma konzervativno ili veoma radikalno. On je, osim na Hitlera i njemu slične, uvelike utjecao na modernu muzičku i filozofsku struju (Schönberg, Berg, Ligeti, Penderecki itd.), a i na jazz inovatore, kakav je bio Miles Davis, ili na klasične elektronske eksperimentatore, kakav je bio Stockhausen. To se danas rado zaboravlja i mi smo zbog toga napravili nekakav naizgled nemoguć spoj, koji se nudi kao nova moguća interpretacija Wagnera, sastavljena od konzervativnog i radikalnog čitanja.

Praizvedba 'Volkswagnera' bila je u Ljubljani, uz sudjelovanje Simfonijskog orkestra RTV Slovenije, a pod ravnanjem Izidora Leitingera, prije skoro godinu dana, no 'Volkswagner' poslije nije izvođen. Što se dogodilo, zbog čega ga više niste izvodili?

Laibach: Trudimo se, ali, kao i uvijek kad je posrijedi Laibach, postoji mnoštvo banalnih prepreka da se stvari realiziraju. Postoji velika mogućnost da se taj koncert uskoro ponovi u fenomenalnoj dvorani Danske opere u Kopenhagenu, a dobivamo pozive iz još nekih drugih zemalja.

Zašto se 'Volkswagner' nije pojavio kao diskografsko izdanje?

Laibach: Možda se i to jednom dogodi, ali momentalno ideja o snimanju očito još nije dovoljno zrela. Partitura postoji, ali sve je to vezano i za velik novac, kojeg zasad nema za takav projekt.


6. svibnja u HDLU u Zagrebu pripremate veliku izložbu Laibach Kunsta, koja je nedavno održana u Mariboru. Nema sumnje da je Laibach Kunst ostavio neizbrisiv trag u dizajnu i umjetnosti uopće na prostoru bivše države. Međutim, u današnje vrijeme, kada je provokacija postala i dio marketinških poteza velikih kompanija, koliko Laibach Kunst može biti provokativan i radikalan u svojoj umjetnosti?

Laibach: Nam je uvijek drago ako smo provokativni, ali nije nam to uvijek cilj. Danas radikalno ne znači nužno i provokativno – tu su se vrijednosti pomalo izmiješale. Danas je, recimo, provokativna politika koja nije nimalo radikalna nego uvelike konzervativna. S druge strane je radikalan stav jednog dosljednog pjesnika Arsena Dedića, koji opet nije nimalo provokativan. Provokativan je, recimo, Thompson, koji apsolutno nimalo nije radikalan. I tako dalje, i tako dalje. Laibach je danas uglavnom provokativan zbog toga što još uvijek postoji, a radikalan je zbog toga jer je u osnovi isti kao što je bio prije 30 godina.

Mnogi će se povjesničari umjetnosti složiti da je Laibach Kunst utjecao na mnoge umjetnike s ovih prostora, ali i iz cijelog svijeta. Što je bio taj okidač početkom 80-ih godina prošlog stoljeća koji je upalio i pokrenuo vašu kreativnost na likovnom, glazbenom i scenskom planu?

Laibach: Smrt Jugoslavije i samoubojstvo Iana Curtisa.

Što ćete zapravo prikazati na izložbi u HDLU 6. svibnja?

Laibach: Izlagat ćemo u svim prostorijama Doma hrvatskih likovnih umjetnika, što prihvaćamo kao veliku čast. Skoro nakon 30 godina vraćamo se u Galeriju PM, gdje ćemo predstaviti one iste radove zbog kojih je naša izložba 1983. u tom prostoru, nakon političkog pritiska, prijevremeno prekinuta i zatvorena. U Galeriji Bačva predstavit ćemo instalaciju 'Instrumentalnost državnog stroja', koja se odnosi na inkriminirani nastup Laibacha na Muzičkom biennalu u Zagrebu 1983. godine, nakon kojeg je došlo do petogodišnje zabrane grupe. U Galeriji Prsten predstavljamo različite radove i multimedijalne instalacije te manifeste koji prikazuju ključnu poetiku razmišljanja Laibacha od 80-ih do danas. Velika nam je čast to da konačno možemo izlagati u tom elegantnom hrvatskom hramu umjetnosti i moglo bi se reći da smo nakon svih koncerata i cijelog tog dugogodišnjeg pojavljivanja u Zagrebu konačno i za Dom HDLU-a spremni.

Na neki su način ljudi ponikli iz Laibacha, Laibach Kunsta i Neue Slowenische Kunsta započeli revoluciju u umjetnosti, medijima, filozofiji, politici… u tadašnjoj Jugoslaviji. Postoje li danas kakve mlade snage u Sloveniji koje bi na sličan ili barem jednako radikalan, odnosno avangardan način nametnule svoje viđenje društva i umjetnosti te se svojom originalnošću nametnule i globalnoj sceni?

Laibach: U Sloveniji danas postoji mnoštvo grupa koje su donekle crpile od Laibacha ili koje su upotrebljavale sličnu metodu rada i djelovanja te koje su i međunarodno uspješne. S nekima od njih bili smo u prošlosti jako bliski ili čak kreativno povezani. Takve su, recimo, slikarska grupa Irwin, Dragan Živadinov i njegove konceptualne metamorfoze, dizajnerska grupa Novi kolektivizam, Marko Peljhan, Janez Janša, Janez Janša i Janez Janša, kolektiv BRIDa itd., itd.


Vaš posljednji studijski album 'Volk' u cijelosti se sastoji od obrada državnih himni. Čemu ste dali prednost i važnost na novom albumu?

Laibach: Ničemu još. Još uvijek tražimo temu i smisao za novi album. Htjeli smo prvo napraviti novi Komunistički manifest, ali nas je Žižek, koji izgleda razmišlja na istim frekvencijama, ovaj put preduhitrio. Ipak se naš album ne može sastaviti toliko brzo koliko on može brzo brbljati.

Kada možemo očekivati novi studijski album i kako će se zvati?

Laibach: Zapravo momentalno pripremamo dva albuma; prvi – 'Laibach Revisited' – već je gotov i trebao bi biti lansiran ove godine. Na drugom se još radi i nadamo se da bi mogao biti gotov ove godine, što znači da će izaći tek sljedeće godine, najvjerojatnije opet za izdavačku kuću Mute, koja je nedavno ponovo formirala svoj nezavisni status.

Sprema li se Laibach za kraj svijeta 2012. godine ili imate neke druge planove?

Laibach: Ponudili smo budućoj europskoj kulturnoj prijestolnici Mariboru projekt za kraj 2012, koji se bavi krajem svijeta, to jest reinterpretaciju Scrijabinove posljednje simfonijske suite, ali zasad još nemamo afirmativnog odgovora, iako su organizatori pokazali određen interes. Vidjet ćemo hoće li u konačnici prevagnuti birokratska pamet ili želja po kataklizmi. A dotad ćemo čekati. To Laibach zna jako dobro.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi