TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Prokletstva (i) ljubavi Dona Drapera

  • Autor: Zrinka Pavlić
  • Zadnja izmjena 20.04.2015 12:33
  • Objavljeno 19.04.2015 u 08:43
Momci s Madisona

Momci s Madisona

Izvor: Promo fotografije / Autor: HTV

Na američkoj kabelskoj televiziji odnedavna se prikazuje zadnja polusezona serije 'Momci s Madisona', neobičnog i sjajnog epa o sjaju i bijedi epohe u kojoj je američki kapitalizam doživio najveći uzlet, velikim dijelom zbog eksplozije oglašivačke industrije. Glavni lik u toj seriji Don Draper personifikacija je tog doba - izvana sjajan i prekrasan, iznutra, iako pametan, duboko grješan, sumnjiva morala i višestruko traumatiziran. Draper i njegova bratija u zadnjim su nastavcima ove serije duboko zagazili u sedamdesete. Doba uzleta i sjaja polako se raspada

Vidljivo je to po mnogim detaljima - 'Momci s Madisona' oduvijek su umnogome bili vizualni spektakl - nekadašnje savršene i čiste linije uredskih prostora gube se pod neredom hrpetina papira i prešareno dizajniranih smećkastih zavjesa, nekada uredno začešljani muškarci sada nose komične brkove te odijela s krupnim kariranim uzorkom i još krupnijim reverima, žene su odjednom previše našminkane i ogrnute odjećom kao proizašlom iz kakve vodviljske predstave, a kolege Dona Drapera redom se guše u poslovnim neuspjesima, propasti svojih nekad (naizgled) savršenih brakova te nemoralnim ponudama.

I sam Don je vidljivo propao. Ne znam jesam li dobro izračunala, ali u ovom trenutku serije trebalo bi mu biti negdje između 42 i 44 godine, a on izgleda bitno starije. Pritom ne mislim na Jona Hamma, glumca koji igra Drapera u serijalu i koji za svoje 44 godine izgleda sjajno. Baš je riječ o Draperu, što znači da je baš riječ o namjeri tvoraca Mad Mena. Podbuhao je, izboran, čudnovato stisnutih očiju, nekada savršeno zaglađena frizura sada izgleda kao masna kosa s previše skorenog briljantina, a nekoć besprijekorno skrojena odijela sada su nekako izlizana, stara i iako bez sumnje ljepša od užasnih modnih ispada sedamdesetih koja odijevaju Donovi kolege, ipak djeluju anakrono. Don je nekoć izgledao kao vrhunski uglađeni njujorški šminker, faca, šmeker, svojevrsni proto-yuppie. Sada izgleda kao umorni komercijalac kakvog socijalističkog OOUR-a na seminaru u Kumrovcu.

Nije sve u izgledu, ali kao što rekoh, 'Momci s Madisona' oduvijek su bili vrlo vizualna serija i propadanjem vizuala, na čelu s izgledom glavnoga lika, zacijelo nam nešto žele poručiti. Nisu stigle samo sedamdesete. Što se 'Momaka s Madisona' tiče, stigao je i kraj. Njihova era i njihov sjaj su na izdisaju.

To nas, ako smo pažljivo gledali sve dosadašnje nastavke, nikako ne može i ne smije iznenaditi. Otprije znamo da se sa sjajem epohe oglašivačkog carstva na njujorškoj Aveniji Madison jednako žestoko razvija i njezina bijeda. Od samog početka znamo da je Don Draper, iako prekrasan muškarac, inteligentan oglašivački kreativac, moćan poslovni pregovarač i šarmantan ljubavnik - istodobno i duboko traumatizirani, nesigurni lažljivac sumnjiva morala koji sije nesreću po svim svojim privatnim odnosima, gotovo se nikada u ostvarenju onoga što želi ne obazire na druge ljude, a kad smo već kod 'ostvarivanja onoga što želi' - najčešće nema blage veze što je to.

Takav je Don sada došao svojem kraju. Bez obzira na to pokušava li nam autor serije Matthew Weiner vidljivim propadanjem izgleda svojega glavnog (anti)junaka poručiti: evo što se događa kada previše pijete i pušite ili da svakome velikom bljesku i ljepoti slijedi naglo propadanje ili jednostavno nastoji biti bolesno autentičan i pokazati nam da su u to doba ljudi izgledali starije nego što izgledaju danas - Don Draper u posljednjim je epizodama ove genijalne serije pomalo hodajuća slika Doriana Graya, a takav je, ruku na srce, i svijet oko njega.

Scene iz dosadašnjih sezona 'Momaka s Madisona' montirane uz Donov sjajan govor o nostalgiji

Da ne bih ubacivala pretjerane spoilere, fokusirat ću se samo na jedan aspekt, a to je ono što je Dona oduvijek određivalo - njegov trenutačni ljubavni odabir. Don Draper oduvijek je bo ono što piše u jednom od prethodnih odlomaka - lažljivac, nevjernik, egoist, sebičnjak, čak i prevarant, ma koliko to sakrivao karoserijom pameti, promišljenosti, šarma i elegancije. No iako pravi pravcati antijunak, Don Draper, za razliku od mnogih drugih antijunaka u TV-serijama (npr. Walter White ili Tony Soprano) ima svojih iskupljujućih osobina. Prije svega, Don, za razliku od Walta i Tonyja, vrlo dobro zna razliku između dobra i zla. Odabire činiti loše, ali to ne racionalizira, ne zavarava se mišlju da mora učiniti baš tu svinjariju koju čini. Njegova su zlodjela mnogo češće emotivna negoli promišljena - sebična, da, svakako, ali ne s predumišljajem, ne s namjerom, i vrlo su često potpuno jednako autodestruktivna koliko su i destruktivna. Drugo, Don, za razliku od Walta i Tonyja, ni sekunde nije psihopat - nikada ne gubi sposobnost suosjećanja. Jest, tu sposobnost počesto zanemaruje, nerijetko je koristi da bi manipulirao onima čije osjećaje shvaća, ali suosjećanje ne gubi, zbog čega je često na kraju iznimno nesretan. Četvrto i možda najvažnije - Don je istinski zainteresiran za svijet oko sebe - promatra ljude, promatra situacije, upliće se u koješta i iako se iz koječega izvlači na prilično sumnjive načine, nije zacementiran u svijetu visokoga sjaja.

Posljednja spomenuta osobina oduvijek je bila interesantna u Donovu odabiru žena. Jest, sve su redom bile ZGODNE, ali ako malo bolje razmislite, za bivanje Donovom ljubavnicom nikada nije bilo dovoljno da je neka žena (samo) ljepotica. Uvijek su to bile neke nekonvencionalne umjetnice iz Greenwich Villagea (sjajna Midge koju je još sjajnije utjelovila Rosemarie Dewitt), inteligentne nasljednice poslovnih carstava koje su odbijale postati samo poželjne udavače (intrigantna Rachel Menken, za kojom je toliko puk'o da se njezin duh proteže od prve sezone do sadašnjih epizoda), promućurne psihijatrice, tajanstvene i sočne sredovječne kućanice iz susjedstva. Čak mu ni supruge, unatoč neizmjernoj ljepoti January Jones i Jessice Parre, nisu samo krasotice - Betty je prvoklasna neurotična bitch iz visokog društva koja s čikom u zubima sačmaricama gađa golubove, a Megan slobodoumna Kvebečanka za koju njezina majka kaže: 'Tako ti je to kada netko ima umjetnički temperament, a nimalo umjetničkog talenta.' Sve su žene Dona Drapera ZANIMLJIVE. I njegova je ljubav prema svima njima od samoga početka prokleta

O snimanju posljednjih epizoda 'Momaka s Madisona'

Na početku zadnje polusezone zato se uz njega pojavljuje The Konobarica. Njezin je dolazak u Donov život među gledateljstvom medmenova na internetu podigao popriličnu buru. Otkud sad ova, pitaju se, mnoge podsjeća na Rachel Menken, drugi tvrde da je sličnija umjetnici Midge, trećima je jednostavno neobjašnjivo kog se vraga sada Don petlja s tamo nekakvom jeftinjačom iz zalogajnice, ali svima je zajednički sentiment nelagode zbog te Donove veze. I jest, upravo je to ono što se u zadnjoj sezoni 'Momaka s Madisona' razotkriva, možda najdirektnije kroz Donov odnos s The Konobaricom. Nelagoda. Čak djelomično i očaj. Don se našao u životu kojim više suvereno ne upravlja, u kojem oko njega sve pomalo propada i za koji više nema dovoljno pametnih manevara. Tužan je, očajan, izgubljen. Vjerojatno se neće nikada povratiti na ono staro. I, kao uvijek dosad, bira nekoga u kome vidi istu rupu, istu prazninu kao i u sebi. Priprosta konobarica iz Wisconsina koja je u New York pobjegla od obiteljske tragedije možda je površan izbor, a možda je i jedino što je Donu preostalo. Vidjet ćemo do kraja serije.

P. S. 'Momci s Madisona' svojedobno su se prikazivali na HTV-u i onda je njihovo prikazivanje odjednom prestalo. Zašto? HTV je u posljednje vrijeme zbilja pokazao da zna, hoće i može sastaviti izvrstan serijski program, počevši od domaćih noviteta, a završivši na stranim hitovima kao što su 'Dobra žena' ili 'Domovina'. Gdje je zapelo s medmenima?

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!