Novo istraživanje sugerira da bi jedan od ključnih saveznika u borbi protiv najčešćeg oblika demencije mogao biti organ o kojem se dosad gotovo nije govorilo u tom kontekstu – jetra.

Istraživači su razvili eksperimentalnu gensku terapiju koja pojačava sposobnost jetre da iz krvi uklanja amiloid, ljepljivi protein koji se smatra jednim od glavnih uzročnika Alzheimerove bolesti. Rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Neuron pokazali su da je takav pristup kod laboratorijskih miševa značajno smanjio nakupljanje amiloidnih plakova u mozgu, ali i poboljšao njihove kognitivne sposobnosti, piše Daily Mail.

Alzheimerova bolest povezuje se s nakupljanjem amiloida između moždanih stanica. S vremenom se taj protein pretvara u plakove koji ometaju komunikaciju među neuronima. Dodatnu štetu uzrokuje protein tau koji se nakuplja unutar stanica i dovodi do njihova propadanja.

Današnji lijekovi mogu tek usporiti napredovanje bolesti, ali ne mogu zaustaviti niti preokrenuti njezin tijek. Neki od njih povezani su i s ozbiljnim nuspojavama poput mučnine, vrtoglavice te, u pojedinim slučajevima, oticanja ili krvarenja u mozgu.

Zbog toga novo otkriće izaziva veliko zanimanje znanstvene zajednice. Naime, dosadašnja istraživanja uglavnom su bila usmjerena na procese koji se odvijaju unutar mozga, dok nova studija sugerira da važnu ulogu ima i ono što se događa izvan njega.

Amiloid ne ostaje samo u mozgu

Iako se amiloid stvara u mozgu kao nusprodukt normalnih metaboličkih procesa, čak 60 posto tog proteina završava u krvotoku. Upravo je jetra zadužena za njegovo uklanjanje iz organizma.

Ključnu ulogu pritom ima gen APOE. Problem nastaje kod osoba koje nose njegovu rizičnu varijantu APOE4. Procjenjuje se da je ima oko četvrtina populacije, a ona znatno smanjuje sposobnost organizma da uklanja amiloid.

Osobe s jednom kopijom tog gena imaju dva do tri puta veći rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. Kod onih koji naslijede dvije kopije rizik može biti i do 15 puta veći. Kada se amiloid ne uklanja dovoljno učinkovito, počinje se nakupljati u mozgu, gdje postupno stvara plakove koji oštećuju i uništavaju živčane stanice.

Posebno zanimljiv dio priče odnosi se na iznimno rijetku gensku varijantu nazvanu APOE3 Christchurch. Nosi je tek jedna osoba na približno 25.000 stanovnika.

Znanstvenici su za nju prvi put čuli 2019. godine istražujući slučaj žene iz Kolumbije koja je nosila mutaciju zbog koje gotovo svi obolijevaju od Alzheimerove bolesti prije 50. godine života. No ona je desetljećima ostala mentalno očuvana i bez ozbiljnijih simptoma bolesti. Naknadne genetske analize pokazale su da je imala dvije kopije rijetke varijante APOE3 Christchurch, za koju se vjeruje da iznimno učinkovito pomaže uklanjanju amiloida.

Jedna injekcija prepolovila naslage u mozgu

U najnovijem istraživanju kineski znanstvenici pokušali su iskoristiti upravo taj zaštitni mehanizam. Rijetki gen umetnuli su u bezopasni virus koji služi kao prijenosnik genske terapije te ga ubrizgali miševima genetski programiranima da razviju promjene nalik Alzheimerovoj bolesti.

Rezultati su iznenadili i same istraživače. Količina amiloidnih plakova u mozgu gotovo se prepolovila, dok su stanice jetre postale znatno učinkovitije u uklanjanju štetnog proteina iz krvi.

Osim smanjenja naslaga amiloida, zabilježena je i manja upala živčanog tkiva, manje oštećenja neurona te poboljšanje pamćenja i sposobnosti učenja.

'Poboljšanjem uklanjanja amiloida u jetri organizam učinkovitije čisti krv, a time se stvara i veći poticaj za uklanjanje amiloida iz mozga', objasnio je jedan od autora istraživanja Zhong-Yuan Yu.

Unatoč obećavajućim rezultatima, stručnjaci upozoravaju da je riječ o vrlo ranoj fazi istraživanja. Terapija je zasad testirana isključivo na miševima, a sljedeći korak bit će ispitivanja na većim životinjama, najvjerojatnije primatima.

Richard Oakley iz britanskog Alzheimer's Societyja smatra da istraživanje otvara zanimljivu mogućnost traženja novih načina za smanjenje amiloida izvan mozga, ali upozorava da još nije poznato kako bi se ovaj pristup nosio s drugim važnim obilježjem bolesti: nakupljanjem proteina tau.

Ako daljnja istraživanja potvrde rezultate, do prvih kliničkih ispitivanja na ljudima moglo bi proći najmanje pet godina, dok bi eventualna terapija u širokoj primjeni mogla biti dostupna tek za desetljeće ili više.

Ipak, za bolest od koje danas boluju deseci milijuna ljudi diljem svijeta i za koju još ne postoji lijek, i ovakav pomak znanstvenici smatraju iznimno ohrabrujućim.