Dok britanski Dom lordova podupire ideju zabrane društvenih mreža za mlađe od 16 godina, sve se glasnije postavlja pitanje koje muči mnoge roditelje: što ako problem nije samo ‘previše vremena na mobitelu’, nego gubitak kontrole
Naime, Dom lordova podržao je prijedlog amandmana koji bi društvenim mrežama nametnuo strože provjere dobi kako bi se mlađima od 16 ograničio pristup, a glasanje je završilo s 261 glasom ‘za’ i 150 ‘protiv’. Sljedeći korak je rasprava u Donjem domu, dok je britanska ministrica tehnologije Liz Kendall najavila tromjesečne konzultacije koje će, među ostalim, razmatrati i noćne ‘policijske sate’ te pauze protiv ‘doomscrollinga’, odnosno beskonačnog skrolanja.
vezane vijesti
U međuvremenu, roditeljima ostaje svakodnevna praksa: pokušati procijeniti je li djetetovo korištenje mreža dio odrastanja ili znak da ulazi u zonu ovisnosti. Stručnjaci koji rade s djecom i mladima upozoravaju da se o ovisnosti ne govori samo kad je ekran stalno upaljen, nego kad dijete više ne može stati, čak i kad vidi da mu to šteti.
Nije stvar u satima
‘Ovisnost o društvenim mrežama nije pitanje koliko je dijete online, nego gubitka kontrole’, upozorava dr. David McLaughlan, konzultant psihijatar iz britanske ustanove Priory, koja se bavi i mentalnim zdravljem mladih. Kako objašnjava, problem nastaje ‘kad korištenje postane kompulzivno, teško zaustavljivo i počne potiskivati san, školske obaveze, odnose ili dobrobit’.
U praksi to može izgledati ovako: dijete ‘još samo pet minuta’ pretvara u sat vremena, skriva što radi na mobitelu ili se ne može smiriti kad mu se ograniči pristup. Upravo ta nemogućnost da se prekine, uz sve jasnije posljedice, jedan je od najjačih signala da se radi o problemu koji treba shvatiti ozbiljno.
Stručnjaci izdvajaju nekoliko obrazaca ponašanja na koje roditelji trebaju obratiti pažnju.
Gubitak kontrole. Ako dijete stalno pokušava smanjiti korištenje, ali ne uspijeva ili postane vidno uznemireno kad mu se ograniči pristup, to je ‘ključna crvena zastavica’, kaže McLaughlan.
Promjene raspoloženja povezane s mrežama. Djeca mogu postati tjeskobnija, razdražljivija ili lošije volje, osobito kad uspoređuju sebe s online sadržajem ili ovise o reakcijama drugih.
Opsesivno provjeravanje. Kad mreže dominiraju mislima i dijete ih provjerava usred razgovora, obroka ili učenja, to može sugerirati kompulzivno ponašanje.
Problemi sa snom. Kasnovečernje skrolanje, teško ‘gašenje’ i buđenje zbog notifikacija brzo narušavaju mentalnu stabilnost i emocionalnu otpornost.
Povlačenje iz offline života. Gubitak interesa za hobije, druženja uživo ili obiteljsko vrijeme može značiti da online zamjenjuje stvarni kontakt.
Pogoršanje školskog uspjeha. Slabija koncentracija i lošiji rezultati često su prvi ‘opipljivi’ znak da mreže preuzimaju prioritet.
Nastavak unatoč šteti. Kad dijete nastavlja koristiti mreže iako ima jasne negativne posljedice, to je jedan od najsnažnijih pokazatelja ovisničkog obrasca.
Što roditelji mogu napraviti
Liz Kendall je najavila da će se, uz rasprave o zabrani, razvijati i smjernice o vremenu pred ekranom za roditelje djece od pet do 16 godina. No stručnjaci već sada naglašavaju da je prvi korak ton razgovora: miran i otvoren, bez prijetnji i kažnjavanja ‘na prvu’.
Savjet je krenuti pitanjima i pokušati razumjeti što djetetu društvene mreže trenutačno daju, povezanost, utjehu, bijeg ili distrakciju, pa tek onda postaviti jasne i dosljedne granice, osobito oko spavanja. Ako se uz korištenje mreža pojavljuju jača anksioznost, pad raspoloženja ili ozbiljan problem u funkcioniranju, traženje pomoći liječnika, školskog stručnog suradnika ili stručnjaka za mentalno zdravlje može biti važan i pozitivan korak.
