TVRDE ZNANSTVENICI

Zašto neki ljudi nikada ne sanjaju: Ovo je prava istina o noćima bez snova

29.11.2025 u 07:18

Bionic
Reading

Iako mnogi vjeruju da jednostavno 'ne sanjaju', znanost tvrdi suprotno - svi sanjamo svake noći. No zašto se neki ljudi nikada ne sjećaju svojih snova? Od kvalitete sna do rada mozga u fazi REM, stručnjaci otkrivaju što se zapravo događa tijekom 'noći bez snova' i zašto naša svijest ponekad odluči izbrisati slike iz podsvijesti

Jeste li se ikada probudili s osjećajem da niste ništa sanjali? Lako zaspite, spavate mirno cijelu noć, ali se ujutro budite s dojmom kao da vam je um bio potpuno prazan, kao da je san bio samo duga, neprekinuta tišina. Mnogi ljudi tvrde da nikada ne sanjaju, i to često izgovaraju s dozom čuđenja ili pomirenosti, kao da je to jednostavno dio njihove osobnosti.

Ali je li doista moguće da postoje noći bez snova? Ili snovi, zapravo, uvijek postoje – samo ih ne pamtimo?

Svi sanjamo svake noći

Znanost i psihologija slažu se u jednom: svatko od nas sanja, čak i oni koji su uvjereni da to ne čine. Snovi nastaju u REM fazi spavanja, razdoblju u kojem je mozak gotovo jednako aktivan kao i kad smo budni. Tijekom te faze snovi imaju važnu ulogu: pomažu učvrstiti sjećanja, preraditi emocije i dati smisao našim svakodnevnim iskustvima. Ako se ujutro probudite s osjećajem da niste ništa sanjali, najvjerojatnije je riječ o tome da se svojih snova jednostavno ne sjećate.

Izvor: Promo fotografije / Autor: Freepik

Zašto se ne sjećamo svojih snova

Na sposobnost pamćenja snova utječu brojni čimbenici, od kvalitete sna, buđenja tijekom noći, razine stresa, pa do genetike. Istraživanja pokazuju da osobe koje imaju lakši san češće pamte svoje snove jer se bude tijekom REM faze, a oni koji dublje spavaju obično imaju osjećaj da nisu ništa sanjali.

Kada netko kaže 'ja nikada ne sanjam', to ne znači da snovi ne postoje. Mozak ih, jednostavno, pohrani u nesvjesni dio pamćenja bez traga u našoj svijesti.

Što znači kad ne sanjamo ili se ne sjećamo snova

Ponekad prođu tjedni, pa i mjeseci, a da se ne prisjetimo nijednog sna. Znanstvenici objašnjavaju da je to često posljedica kraće ili isprekidane REM faze, ali i djelovanja određenih lijekova, primjerice antidepresiva ili tableta za spavanje, koji mogu umanjiti živopisnost snova.

Sa psihološkog gledišta, razdoblje bez sjećanja na snove može upućivati na fazu u kojoj je um manje usmjeren na emocije. To ne mora biti znak nečeg lošeg; naprotiv, ponekad znači da mozak tiho obrađuje informacije, bez potrebe da ih pretoči u slike i priče. U nekim slučajevima, međutim, dugotrajan izostanak snova može biti povezan s nesanicom ili drugim poremećajima spavanja, što bi trebalo pratiti ako postane trajna pojava.