Na društvenim mrežama širi se takozvani 'test palca' kao brza provjera rizika od aneurizme aorte, no kardiolozi poručuju da je riječ o neslužbenom znaku koji može dati tek okvirnu naznaku, nikako dijagnozu
Što je 'test palca'?
Test palca' izvodi se tako da se palac položi preko ravnog, otvorenog dlana i provjeri prelazi li vrh palca rub dlana. Ako prelazi, riječ je o znaku povećane rastezljivosti zglobova (hipermobilnosti) koji se ponekad javlja u sklopu poremećaja vezivnog tkiva, poput Marfanova i Ehlers-Danlosova sindroma. Ta su stanja povezana s većim rizikom od aneurizmi jer stijenke krvnih žila mogu biti slabije.
vezane vijesti
'Test palca je jednostavan način da ljudi vide jesu li u povećanom riziku za aneurizmu aorte. No on ne govori imate li aneurizmu, nego može upućivati na tip hipermobilnosti koji se ponekad povezuje s poremećajima vezivnog tkiva', rekla je za Huff Post kardiologinja Tracy Paeschke.
Granice i zabune
Pozitivan nalaz ne znači da postoji aneurizma, a negativan je ne isključuje. Kardiolog i stručnjak za vaskularnu medicinu Marc Bonaca poručuje: 'Zapamtimo, ovo nije dijagnostički test. Većina osoba s aneurizmom imat će negativan nalaz, a dio potpuno zdravih ljudi pozitivan. To znači da pozitivan test može izazvati nepotrebnu tjeskobu, a negativan pružiti lažnu sigurnost'. Upravo zato 'test palca' ne smije služiti kao probir ni kao razlog da se odgađa pregled.
Dijagnoza aneurizme postavlja se slikovnim metodama: ultrazvukom, ehokardiografijom, CT-om ili MR-om, ovisno o kliničkoj procjeni i lokaciji aorte. Probir se radi snimanjem, a ne kućnim testovima. Oslanjanje na viralni trik može odgoditi pravovremenu obradu kod onih koji doista trebaju kontrolu.
Tko je u većem riziku
Ako je 'test palca' pozitivan i postoje dodatni znakovi poremećaja vezivnog tkiva, obiteljska povijest aneurizme ili disekcije aorte ili drugi rizični čimbenici, opravdano je razgovarati s liječnikom koji će odlučiti o daljnjoj obradi. Ako je nalaz izoliran u inače zdravoj osobi bez drugih rizika, nije riječ o hitnom stanju.
Najčešće su u najvećem riziku osobe iznad 65 godina, muški spol, pušenje, neliječena ili loše regulirana hipertenzija, obiteljska povijest aneurizme, poznati poremećaji vezivnog tkiva te bikuspidalna aortalna valvula. U praksi, zbroj tih čimbenika i eventualnih simptoma određuje tko treba snimanje i kojom metodom.
