Prestanak rada nije samo gubitak prihoda, već i gubitak strukturiranog dana koji nas desetljećima prisiljava na socijalizaciju i rješavanje mentalnih izazova.

'Tijelo i mozak imaju tendenciju prilagodbe onome što se od njih traži; kada osjete da više nisu potrebni, započinje prirodni proces deterioracije kao odgovor na neaktivnost', kaže za NY Times Ross Andel, profesor sa Sveučilišta Arizona. No, znanstvenici ističu da mirovina ne mora biti kraj razvoja jer uz pravilan pristup, mozak se može 'vratiti u formu' čak i u poodmakloj dobi.​

Gubitak verbalnog pamćenja: Što kažu brojke?

Velika analiza provedena na više od 8000 umirovljenika diljem Europe otkrila je da verbalno pamćenje, odnosno sposobnost prizivanja skupa riječi, opada znatno brže nakon odlaska u mirovinu. Slično istraživanje u Engleskoj potvrdilo je strmoglav pad u ovoj vještini, iako su neke druge sposobnosti, poput apstraktnog razmišljanja, ostale netaknute. Stručnjaci vjeruju da je razlog jednostavan: mozak više nije izložen svakodnevnim 'vježbama' koje donosi radna okolina.​

Zanimljivo je da priroda posla koji ste obavljali igra ključnu ulogu u tome kako ćete se nositi s mirovinom. Osobe na visokim i odgovornim pozicijama često doživljavaju oštriji pad jer je njihov identitet bio neraskidivo povezan s karijerom, pa nagli nestanak obaveza stvara osjećaj bezvrijednosti. S druge strane, žene se statistički bolje nose s ovom tranzicijom, prvenstveno zbog toga što su sklonije održavanju širih socijalnih mreža i bliskih obiteljskih odnosa i nakon prestanka rada.​

Ključna uloga nove životne svrhe

Mirovina može biti period rasta ako se postavi na pravim temeljima, a stručnjaci savjetuju da se planovi ne ostavljaju za trenutak kada prestanete raditi. Idealno bi bilo uvesti nove mentalno i fizički stimulirajuće rutine barem dvije godine prije odlaska iz tvrtke.

'Plan ne može biti samo odlazak na dugi godišnji odmor; cilj je pivotirati s jedne vrste aktivnog života na drugu', ističe dr. Alison Moore.​

Pronalazak nove svrhe ključan je za očuvanje neurona. Osobe koje imaju jasan cilj i osjećaj da doprinose zajednici doživljavaju znatno manje kognitivnog nazadovanja. Volontiranje se pokazalo kao jedno od najboljih rješenja jer omogućuje angažiranost bez stresa punog radnog vremena, a istraživanja pokazuju da redoviti volonteri u mirovini imaju sporiju stopu biološkog starenja.​

Socijalizacija kao 'gorivo' za mozak

Socijalna izolacija jedan je od najbržih putova prema kognitivnom padu i ranoj smrtnosti. David Richter, profesor iz Berlina, naglašava da prvo dolazi do smanjenja socijalnih kontakata, a tek potom do osjetnog slabljenja mentalnih sposobnosti. Zamjena radnih kolega novim krugovima prijatelja od presudne je važnosti za sprječavanje depresije.​

Ipak, nije svako druženje jednako vrijedno. Pasivno konzumiranje sadržaja, poput gledanja televizije, nema isti učinak kao dinamična konverzacija.

'Trebamo tu interakciju, razmjenu mišljenja koja nas tjera na razmišljanje', upozorava Richter. Aktivnosti poput čitateljskih klubova, učenja novih kreativnih vještina ili isprobavanja složenih recepata održavaju mozak agilnim. Kreativnost, bilo kroz pisanje ili umjetnost, povećava osjećaj smisla u životu i pruža duboko osobno zadovoljstvo koje čuva mentalnu oštrinu godinama nakon zadnjeg radnog dana.