Novo istraživanje, provedeno na gotovo 590 tisuća ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu prosječne dobi 64 godine, pratilo je sudionike tijekom osam godina. Rezultati potvrđuju ono što znanstvenici već neko vrijeme ističu: zdraviji stil života povezan je s manjim rizikom od bolesti, uključujući demenciju, te s duljim životom provedenim u dobrom zdravlju i samostalnosti.

Male promjene, veliki učinak

Autori studije naglašavaju da su čak i vrlo skromne promjene povezane s konkretnim koristima. Riječ je, primjerice, o pet dodatnih minuta sna po noći, tek dvije minute više umjerene do snažne tjelesne aktivnosti dnevno te manjim poboljšanjima u prehrani. Zajedno, te su promjene povezane s otprilike jednom dodatnom godinom zdravog života.

Pritom se ‘zdrav život’ odnosi na godine provedene bez ozbiljne bolesti ili invaliditeta koji ograničava svakodnevno funkcioniranje. Veće promjene donose i veće dobitke: gotovo pola sata više sna po noći, četiri dodatne minute tjelovježbe dnevno (što je gotovo pola sata više aktivnosti tjedno) te dodatna poboljšanja prehrane povezani su s čak četiri dodatne zdrave godine života.

Zašto je to važno? Iako žene u prosjeku žive dulje od muškaraca, te dodatne godine često provode u lošijem zdravstvenom stanju, uz veće osobne i društvene troškove. U starijoj dobi žene imaju veći rizik od demencije, moždanog udara i bolesti srca, kao i od stanja koja dovode do gubitka vida i prijeloma kostiju. Sve to može ozbiljno narušiti kvalitetu života i neovisnost.

Manji rizik od prerane smrti

Promjene životnog stila ne utječu samo na kvalitetu života, nego i na njegovu duljinu. Isti čimbenici analizirani su i u zasebnoj studiji koja se bavila rizikom od smrtnosti. Pokazalo se da su osobe koje su tijekom osam godina usvojile zdravije navike imale 10 posto manji rizik od smrti u tom razdoblju.

Kombinacija 15 dodatnih minuta sna po noći, dvije minute više umjerene do snažne tjelesne aktivnosti dnevno i zdrave prehrane bila je povezana s umjerenim smanjenjem rizika od smrti. No znatno veći učinak, čak 64 posto manji rizik, zabilježen je kod onih koji su spavali između sedam i osam sati po noći, hranili se zdravo i tjedno dodali između 42 i 103 minute umjerene do snažne tjelesne aktivnosti. Ključna poruka je jasna: korist se pojavljuje tek kada se ove navike kombiniraju. Sama prehrana, primjerice, nije imala mjerljiv učinak.

Što studija pokazuje, a gdje su ograničenja

Jedna od najvećih snaga ovog istraživanja jest to što pokazuje zdravstvene koristi već pri vrlo niskim pragovima promjene ponašanja. Time se smanjuje mogućnost da su rezultati rezultat isključivo onih koji su već zdraviji ili motiviraniji, a nalazi postaju relevantniji i za starije osobe te one s ograničenim mogućnostima promjene rutine.

Dodatna prednost je korištenje objektivnih mjerenja. San i tjelesna aktivnost nisu se procjenjivali na temelju sjećanja sudionika, već su mjerene pomoću nosivih uređaja. Samoprocjena je često nepouzdana, osobito kod osoba s problemima pamćenja, primjerice u ranim fazama demencije.

No postoje i važna ograničenja. Objektivna mjerenja prikupljana su samo tri do sedam dana, što možda ne odražava dugoročne navike. Osim toga, uređaji koji se nose na zapešću procjenjuju san i aktivnost na temelju pokreta, što ne mora uvijek vjerno prikazivati stvarno stanje.

Problematični su i podaci o prehrani, koji su bili samoprijavljeni i prikupljeni nekoliko godina prije mjerenja sna i aktivnosti. Prehrambene navike često se mijenjaju, osobito nakon dijagnoze bolesti, pa je teško razlučiti je li prehrana utjecala na zdravlje ili je pogoršanje zdravlja promijenilo prehranu.

Treba uzeti u obzir i širi društveni kontekst. Zdrave navike često idu ruku pod ruku s višim obrazovanjem i financijskom sigurnošću. Sudionici velikih zdravstvenih istraživanja u pravilu su zdraviji i imućniji od prosjeka populacije, što dodatno otežava tumačenje rezultata.

Iako su istraživači pokušali statistički uzeti u obzir ove čimbenike, jasno je da osobna odgovornost ima svoje granice. Sve veći jaz između zdravlja i imovinskog stanja pokazuje da su potrebne i sustavne, političke mjere, a ne samo savjeti pojedincima koji često nemaju kontrolu nad uvjetima koji oblikuju njihovo zdravlje.