PRIVLAČNE CIJENE

Prodaju li marke trgovačkih lanaca hranu loše kvalitete?

17.10.2013 u 07:27

Bionic
Reading

Marke trgovačkih lanaca često nude proizvode po pristupačnijim cijenama, no je li ta niža cijena odraz lošije kvalitete ili pak dobra prilika za kupovinu kvalitetnog proizvoda po nižoj cijeni

Potrošači često imaju predrasude prema markama trgovačkih lanaca koji s tim svojim trgovačkim markama žele konkurirati na tržištu i istaknuti svoje proizvode. No jesu li trgovačke marke samo dobar sadržaj u skromnijoj ambalaži ili su lošiji sadržaj u lošijoj ambalaži? Tim pitanjem pozabavili su se voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo magistar Marijan Katalenić, docentica na zagrebačkom Medicinskom fakultetu i iz Centra za translacijska i klinička istraživanja Donatela Verbanac te ravnateljica Hrvatske agencije za hranu Andrea Gros Bošković, koji su bili gosti u emisiji 'U mreži Prvog' na Prvom programu Hrvatskog radija.

'Iz iskustva koje imamo, robnim markama je u interesu da budu bolje od robnih maraka drugih lanaca. Prvenstveno se ide na nešto veću kvalitetu od suparnika, uz stalno istraživanje i uspoređivanje određenih vrijednosti s robnim markama drugih lanaca. Međutim, sve to ide do jedne određene granice. Novac je limit.

Na robnim markama se najviše zarađuje, želi se da te robne marke budu bolje nego konkurenti, ali novac igra ulogu. Ne možete staviti ruku u vatru, ali u svakom slučaju možemo reći da tu nekakvu trku za kvalitetom više pokazuju robni lanci nego li brendovi koji smanjuju kvalitetu', smatra Marijan Katalenić.

Donatela Verbanac kaže: 'Veliki robni lanci pokušavaju kroz svoje robne marke skupiti i plasirati što više domaćih proizvođača, koji su mali proizvođači voća, povrća, mesa, isto tako određenih količina začina. Kroz takav plasman tu je i određena kontrola kvalitete koja možda ne bi bila prisutna kada bi se ti proizvodi prodavali na tržnicama.

Posebno je to važno jer je dopremanje tih namirnica kontrolirano, od pakiranja, kontrole na samom mjestu pa do distribucije i onda prodaje. I to uvelike doprinosi sigurnosti da to nije kontaminirano. Osobno smatram da te namirnice mogu konkurirati svim ostalim markama.'

Obično se vjeruje da su ekološki proizvodi jamstvo kvalitete, no je li to točno?
'Uvriježeno je mišljenje da proizvodi dobiveni ekološkom proizvodnjom od proizvoda dobivenih integriranom proizvodnjom imaju četvrtinu više nutritivnih sastojaka. Zapravo se radi o tome da su oni manje bogati vodom. S druge, pak, strane ekološka proizvodnja podrazumijeva tijekom proizvodnje upotrebu takvih sredstava koja su jako u skladu s prirodom te stalnu kontrolu, od početka do kraja.

Ekološki proizvodi jamče kontrolu od početka do kraja. Ali cijelo vrijeme kada govorimo o hrani, moramo imati na umu da smo možda malo previše oprezni s nekim stvarima zato što količina hrane koju danas koristi prosječan Hrvat i količina porcija koje se nalaze na našim tanjurima, čini mi se da je malo prevelika. Raznovrsnost i umjerena količina dobra su formula za temelje pravilne prehrane', kaže Donatela Verbanac.

'Po podacima koje znam, ekološka proizvodnja i nije baš toliko kontrolirana kao se priča. Znam da ako se primjenjuju svi načini ekološke proizvodnje, to na kraju bude skup proizvod, oko 30 posto skuplji od drugih. Uglavnom, u posljednje vrijeme se na tržištu pojavilo strašno puno proizvoda koji nose naziv bio, eko i slično. Da bi se neki proizvodi mogli zadržati na tržištu dovoljno dugo, moraju ipak proći neki određeni tehnološki proces.

Tako je poznato da je kod ekološke proizvodnje dopušteno oko 48 prehrambenih aditiva i 37 pomoćnih tvari u procesu proizvodnje. Dakle, ekološki proizvod danas postaje tržišni proizvod koji se mora održati kao i konvencionalni proizvod na tržištu i to stvara određenu sumnju jesu li svi postupci unutar procesa proizvodnje baš tako učinjeni kako treba biti za tu proizvodnju. Što se tiče nadzora, mislim da tu nadzor nije dovoljan i da dio analiza kojima se potvrđuje zdravstvena ispravnost takvih proizvoda također nije dovoljno dobro utvrđena', kaže Marijan Katalenić.

Andrea Gros Bošković kaže da postoji određeni ekonomski faktor. 'Znamo svi da su ti proizvodi koji nose oznaku eko i bio puno skuplji. Bojim se da u našem društvu, s obzirom na ekonomsku situaciju, ne možemo priuštiti te proizvode koliko bismo željeli, bez obzira na to koliko smo svjesni da su ti proizvodi nutritivno vredniji.'