Rizik od razvoja demencije povećava se s godinama, posebno ako se bolest javlja u obitelji. Ali kako razlikovati privremene propuste u rasuđivanju i pamćenju od ranih znakova demencije?

Jedan od znakova koji se javlja u ranoj fazi demencije je i naizgled bezazlen simptom - povećan strah, razdražljivost ili dezorijentaciju kada se osoba suočava s novim izazovima.

'Demencija, općenito govoreći, odnosi se na stanje u kojem je netko doživio značajan pad u sposobnosti razmišljanja, a ta promjena rezultirala je padom u sposobnosti funkcioniranja i brige o sebi', objašnjava neuropsiholog dr. Aaron Bonner-Jackson, piše health.clevelandclinic.org.

Deset najčešćih ranih znakova demencije

U većini slučajeva, osobe koji razviju demenciju doživljavaju relativno slične simptome u ranoj fazi koji se s vremenom pogoršavaju, bez obzira na vrstu demencije. Ovi simptomi mogu utjecati ne samo na sposobnost jasnog razmišljanja i djelovanja, već i na fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje.

1. Problemi s kratkoročnim pamćenjem

Gubitak kratkoročnog pamćenja često je najraniji znak demencije i Alzheimerove bolesti. Razlikuje se od povremene zaboravnosti i može se događati češće u različitim situacijama. Na primjer, možete: zaboraviti završiti određene zadatke poput gašenja svjetla, zaboraviti što radite usred aktivnosti, voditi razgovor i zaboraviti o čemu govorite...

'Ljudi se mogu sjetiti stvari od prije godina s potpunom jasnoćom'. Ali to može biti frustrirajuće jer se ne mogu sjetiti što su radili jučer ili jutros', objašnjava dr. Bonner-Jackson.

2. Promjene u raspoloženju ili ponašanju

'Često vidimo promjene u nečijem raspoloženju ili ponašanju u ranoj fazi demencije. Netko može postati manje zainteresiran za stvari koje je prije uživao. Može postati društveno povučeniji i ne željeti biti blizu ljudi. Možda neće nalaziti zadovoljstvo u stvarima kao prije', objašnjava neurolog.

3. Gubljenje u poznatim mjestima

Kada imate demenciju, možete se povremeno lutati ili se naći izgubljeni u poznatom okruženju poput svoje četvrti, na dnevnoj ruti do posla ili čak u vlastitom domu.

4. Zbunjenost

U ranoj fazi možete se naći zbunjeni u različitim scenarijima. Možda imate poteškoća s utvrđivanjem gdje se nalazite ili koji je mjesec, a ne možete riješiti te probleme samostalno.

5. Poteškoće s prilagodbom na promjene

Tijekom ranih stadija demencije, promjene mogu djelovati nevjerojatno teške. Možete doživjeti povećan strah, razdražljivost ili dezorijentaciju kada se suočite s novim izazovima.

6. Promjene u racionalnom rasuđivanju

Netko tko živi s demencijom može doživjeti suptilne ili ozbiljne promjene u obrascima ponašanja ili osjećaju za prosudbu. Iznenadni nepromišljeni postupci mogu postati uobičajeniji.

7. Poteškoće s donošenjem odluka

Osjećaj paralize pri donošenju odluka također može biti rani znak demencije, posebno ako osjećate da trebate pomoć pri odlučivanju.

8. Poteškoće s izvršavanjem novih ili poznatih zadataka

Jedan od ranih znakova demencije je doživljavanje suptilnog povećanja poteškoća pri pokušaju izvršavanja svakodnevnih zadataka, poput praćenja recepta ili upravljanja financijama.

9. Sporiji smo

Prirodno je malo usporavati kako starimo, ali to ne bi trebalo imati prevelik utjecaj na sposobnost prolaska kroz dan.

10. Poteškoće s praćenjem razgovora

Dio ovog usporavanja često utječe na sposobnost održavanja komunikacije. Možete imati problema s pronalaženjem riječi za svoje misli ili razumijevanjem što drugi govore.

Treba spomenuti i kako istraživanja o razlikama u demenciji kod muškaraca i žena još uvijek traju. Znamo da Alzheimerova bolest drugačije utječe na žene - one se obično brže pogoršavaju nakon dijagnoze, posebno ako imaju nasljedni APOE-ε4 gen.

Čak dvije trećine dijagnosticiranih slučajeva demencije i Alzheimerove bolesti u Sjedinjenim Državama su primjerice žene.

Važno je napomenuti da ovi simptomi ne znače nužno da netko ima demenciju, ali zaslužuju medicinsku pozornost ako se javljaju često ili utječu na svakodnevni život.

Ukoliko su teškoće jako izražene potrebno je zatražiti razgovor s liječnikom obiteljske medicine, koji će zatražiti daljnju specijalističku obradu.