Imate dobar posao, rezultate i pohvale, ali vas i dalje proganja misao da je sve to splet sreće – i da će netko uskoro shvatiti da 'nemate pojma'? Taj osjećaj nije rijedak ni bezazlen. Psiholozi ga nazivaju sindromom uljeza (imposter sindrom), a istraživanja pokazuju da je riječ o fenomenu koji pogađa većinu ljudi, osobito visokoobrazovane i uspješne profesionalce.

Što je zapravo sindrom uljeza?

Sindrom uljeza definira se kao trajna nemogućnost da vlastiti uspjeh pripišemo osobnim sposobnostima i radu. Umjesto toga, postignuća se objašnjavaju srećom, slučajnošću ili tuđom pogrešnom procjenom.

Prema analizi 30 studija koje su obuhvatile ukupno 11.483 ispitanika, čak 62 posto ljudi barem je jednom u životu iskusilo ovaj fenomen. Istraživanje koje potpisuje Salari (2025) pokazuje i da je vjerojatnost pojave veća što je viša razina formalnog obrazovanja.

Iako se nekoć smatralo da je riječ ponajprije o problemu žena, novija istraživanja pokazuju da sindrom uljeza podjednako pogađa oba spola. Muškarci su, međutim, rjeđe skloni o tome otvoreno govoriti, pokazale su studije.

Kako prepoznati da vas pogađa?

Osobe sa sindromom uljeza često:

• izbjegavaju javljati se za riječ ili preuzimati vidljive zadatke
• odbijaju prilike koje bi im mogle unaprijediti karijeru zbog straha od javnog neuspjeha
• svaku pogrešku doživljavaju kao dokaz vlastite nesposobnosti
• uspjeh pripisuju vanjskim okolnostima, a ne sebi

Stručnjaci ističu da je fenomen čest među liječnicima, menadžerima i direktorima, dakle upravo među onima od kojih se očekuje visoka razina kompetencije.

Zašto je važno o tome govoriti?

Sindrom uljeza može ograničiti profesionalni razvoj jer potiče povlačenje, perfekcionizam i odgađanje. Dobra vijest je da, iako ne postoji 'lijek', postoje učinkoviti načini upravljanja tim osjećajem.

Istraživanje iz 2024. pokazalo je da je kognitivno-bihevioralna terapija učinkovita u radu s medicinskim stručnjacima koji imaju izražen sindrom uljeza. Jedna od tehnika koja se pokazala korisnom jest promjena načina na koji promatramo uspjeh i neuspjeh.

Umjesto crno-bijelog razmišljanja ('ili sam potpuno uspio ili sam potpuni promašaj') preporučuje se promatranje uspjeha na skali. Primjerice, od 0 do 10, gdje 0 znači potpuni neuspjeh, a 10 potpuni uspjeh. Ista se skala može primijeniti i na vlastiti doprinos rezultatu - od promatrača do ključne osobe bez koje uspjeh ne bi bio moguć. Takvo nijansirano sagledavanje pomaže realnije procijeniti vlastitu ulogu i smanjiti samokritičnost.

Paradoks umjetne inteligencije i povjerenje

Autori studija upozoravaju na tzv. paradoks umjetne inteligencije: kako raste uporaba AI-ja, smanjuje se relativna vrijednost tehničkih i analitičkih vještina, dok povjerenje, osobno i institucionalno, postaje sve važnije.

U tom kontekstu, otvoreno priznanje da ste se i sami u nekoj fazi karijere osjećali kao 'uljez' može povećati povjerenje u radnom okruženju i smanjiti osjećaj izolacije kod drugih. Budući da je riječ o iznimno čestom fenomenu, njegovo normaliziranje može imati pozitivan učinak na timsku dinamiku.