Iako je najvažniji kršćanski blagdan Uskrs, Božić je postao globalni fenomen koji danas slave i vjernici i oni koji to nisu. No, priča o tome kako je odabran datum rođenja Krista fascinantna je mješavina poganskih običaja, crkvene politike i astronomije
Božić je postao sinonim za obiteljsko okupljanje, toplinu doma i darivanje. Toliko je popularan da se često zaboravlja kako u kršćanskoj teologiji najvažniji blagdan zapravo nije rođenje, već uskrsnuće - Uskrs. Pa kako je onda Božić postao omiljeniji i zašto ga slavimo baš na datum o kojem u Bibliji nema ni spomena?
Povijest nas vodi u Rim u 4. stoljeće. U to vrijeme, carstvo je još uvijek bilo većinski pogansko, a 25. prosinca bio je iznimno važan dan, jer se slavilo rođenje boga Sunca. Bio je to dan zimskog solsticija, kada dani ponovno postaju duži, simbolizirajući pobjedu svjetla nad tamom.
vezane vijesti
Suočena s masovnom popularnošću ovog poganskog festivala, Crkva je povukla mudar strateški potez. Datum Isusova rođenja određen je prema predaji da se Isus utjelovio i umro isti dan kada je Bog završio stvaranje svijeta - 25. ožujka. Devet mjeseci nakon toga je 25. prosinca, dan Isusova rođenja. Crkva je smatrala da je taj dan prikladan za slavljenje rođenja jer se od tog dana noć skraćuje, a dan povećava.
Umanjenica riječi Bog u Hrvatskoj je Božić, a preuzeta je kao naziv blagdana i zapravo označava dan na koji se rodio mali Bog, odnosno Isus. Na engleskom se kaže Christmas i skraćenica je sintagme Christ’ mass, odnosno Kristova misa.
Inače, zanimljivo je da je Crkva je tek 1691. godine prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu, a sve do tada početkom nove godine smatrao se 25. prosinca, dan Isusova rođenja.
Izgubljeni smisao u moru poklona
Iako je Božić duboko ukorijenjen u vjeri, posljednjih desetljeća pretvorio se u komercijalizirani spektakl. U utrci za savršenim poklonima, bogatom trpezom i raskošno okićenim domom, temeljne vrijednosti - zajedništvo, poniznost i mir - često se izgube putem.
I dok je u prošlosti slavlje započinjalo 40 dana prije Božića, 11. studenog, te se taj period zvao ‘četrdeset dana svetog Martina’, danas to razdoblje traje tek četiri tjedna i naziva se došašćem ili adventom. Tada se izrađuje adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, tako da nema početka ni kraja i predstavlja vječnost. U četiri nedjelje došašća pali se jedna po jedna svijeća, dok se na sam Božić upale sve četiri.
Danas je Božić postao univerzalan obiteljski blagdan. Odlazak na polnoćku, pjevanje tradicionalnih pjesama i darivanje postali su dio mnogih života, neovisno o vjerskom uvjerenju. No, dok slažete poklone pod bor, vrijedi se sjetiti da su i Isusu darove donijela sveta tri kralja, ali kao simbolički čin pokore, a ne kao glavni smisao slavlja. Prava bit Božića ostaje u slavljenju nade i zajedništva s onima koje volimo.
