SUDBONOSNO 'DA'

Obavezno štivo za sve one koji razmišljaju o braku

  • Autor: Davorka Grenac
  • Zadnja izmjena 15.12.2010 08:44
  • Objavljeno 15.12.2010 u 08:00
brak prosidba

brak prosidba

Izvor: Corbis / Autor: Timothy Bell

Unatoč odluci da se nakon bolnog razvoda više nikada ne uda, autoricu planetarnog hita 'Jedi, moli, voli' američka birokracija tjera na taj korak, što Gilbertovu potiče da se u najnovijoj knjizi pozabavi institucijom braka

'Brak? Nikad više!' zaključila je Elizabeth Gilbert u 'Jedi, moli, voli', hit-romanu o svom oporavku od bolnog razvoda i potrazi za sobom samom putujući Italijom, Indijom i Balijem, a svoju intimnu potragu za izgubljenim jastvom, prevedenu na više od trideset jezika, podijelila s osam milijuna čitatelja. U to doba nije imala na umu da njezin izabranik s Balija, Felipe, Brazilac s adresom u Australiji, nije imao američku putovnicu i kao takav je, prema mišljenju Ministarstva domovinske sigurnosti, zaduženog za kontrolu ulazaka i izlazaka stranaca, nepodoban za izvanbračni život u SAD-u. Brak je bio jedini način da ostanu zajedno živjeti na američkom tlu, pa se 40-godišnja feministica i zakleta protivnica braka iz sasvim pragmatičnih razloga morala ponovno udati i - tu počinje nastavak planetarnog hita iz 2006, naslovljen sa 'Sudbonosno 'da'' u izdanju VBZ-a. Skeptična žena miri se s brakom.

Oliver Eltinger

Oliver Eltinger

Izvor: Corbis / Autor: Oliver Eltinger

Mora li osoba koju izabireš za muža biti savršena nadopuna tvojoj osobnost?

Nakon američkog izdanja početkom godine, ta meditacija o instituciji braka upravo se pojavila i u našim knjižarama u izdanju VBZ-a, nakon što je ljetos Julia Roberts u filmskoj verziji 'Jedi, moli, voli', utjelovila glavnu junakinju. 'Sudbonosno 'da'' američka izdavačka kuća Viking je tiskala u milijun primjeraka, nadajući se da će Gilbertova i ovaj puta privući barem dio svojih obožavateljica, od kojih su neke bile toliko opčinjene knjigom da su ponovile autoričino putovanje kroz Italiju, Indiju i Bali. Nekadašnja novinarka časopisa za muškarce poput GQ i Spina, koja je – kako sama kaže u poruci čitatelju – istraživala muževnost iz svakog mogućeg kuta, postala je tako uzorni autor tzv. ženske literature, što potvrđuje i najnovijim naslovom.

Kao što rekosmo, priča počinje sretnom vezom Elizabeth i 17 godina starijeg Felipea (pravo ime Jose Nunes), trgovca dragim kamenjem, a ljubav traje na relaciji ABBA - Amerika, u kojoj žive u tromjesečnom ritmu do isteka njegove američke vize, Brazila, u kojem nabavlja drago kamenje, Balija, gdje je Felipe živio i radio nakon jednako traumatičnog razvoda, i Australije, gdje živi Felipeove dvoje odrasle djece iz prvog braka. Knjiga 'Jedi, moli, voli' u to je doba dobila tek prve dobre kritike, Gilbertova je sa svojim izdavačem potpisala ugovor za novi roman i jedan non-fiction naslov te se sve dobro uhodalo, dok u proljeće 2006. službenik Ministarstva domovinske sigurnosti nije u zračnoj luci Dallas/Fort Worth zaustavio Felipea, sumnjivog zbog čestih ulazaka i izlazaka iz zemlje. Pritvoren je i deportiran u Australiju, a ulazak u SAD trajno mu je zabranjen. Isti službenik koji ga je uhitio Gilbertici daje jedini mogući savjet: skratite muke udajom.

Tijekom deset mjeseci čekanja na papire i dozvole, dvoje ljubavnika bez doma tumara jugoistočnom Azijom jer je u Indoneziji, Tajlandu, Vijetnamu, Kambodži i Laosu život jeftiniji (u to vrijeme 'Jedi, moli, voli' još nije hit s milijunskom zaradom), a autorica tijekom izgnaničkog intermezza, stišavajući strah od novog braka, čita povijesne i sociološke studije o instituciji braka i o tome razgovara sa svima s kojima se susreće, od obitelji do starica u nekom vijetnamskom selu. Prvi rezultat je bila suhoparna knjiga od petsto stranica, koju Gilbertova, na zadovoljstvo izdavača, baca u koš i počinje iznova. Godinu dana kasnije nastaje nova i konačna verzija. Unatoč tome što su glavni junaci isti kao u 'Jedi, moli, voli', 'Sudbonosno 'da'' nije nastavak romana niti su to memoari o tome što se dogodilo i kako je autorica doživjela birokratski rašomon, život bez doma i prinudna putovanja. Razlika je već u samoj strukturi knjige. Jednim je dijelom to akademska studija, a drugim autobiografska priča, šarmantno štivo spretne pripovjedačice pisano istim stilom kao u prethodnoj uspješnici, obraćajući se i tu izravno čitatelju.

To je autoričino neobavezno, narativno filozofiranje o povijesti braka, isprepleteno živopisnim putopisnim sličicama, razgovorima sa ženama vijetnamskog naroda Hmong i seljanima iz Laosa, bračnom sagom njezine obitelji, ali i razmišljanjima o problemima s djecom i bračnim svađama, glorificiranjem muškarca koji je u braku glavni za štednjakom, kao i simboličnom pričom o zimskom kaputu boje crnog vina njezine 95-godišnje bake Maude. Elizabeth Gilbert prije svega sluša svoje srce, ali istodobno polemizira s drugim autorima, citira i navodi statističke podatke koji idu u prilog njezinim razmišljanjima, kao da se cijelo vrijeme na određeni način ispričava čitatelju zbog odlaska pred matičara. Ona jednako citira Platona, kao i prijateljicu Ann, s jednakom strašću diskutira o promjeni odnosa prema braku u Starom i Novom zavjetu, kao i o utjecaju nekih gena na mušku vjernost ili o tome kako su njezini roditelji uspjeli ostati zajedno više od četrdeset godina.

Pronalazi malo poznate činjenice, kao onu da se u Iranu i danas, kao nekada, još može sklopiti jednodnevni brak, da su u starom Rimu među aristokracijom odobravali brak muškaraca, a rani kršćani u suštini se protivili braku, dok ga danas pretvaraju u 'doživotnu kaznu'. Slijepu zaljubljenost ilustrira detaljem mladog budističkog redovnika u Luang Prabangu u Laosu, koji u svojoj narančastoj odori potajno svraća u internetski kafić da izmijeni strasne ljubavne poruke s nekom Carlom, a materijalni položaj i sreću žene relativizira primjerom 19-godišnje trudnice Noe i dvije godine starijeg muža Kea u predgrađu Luang Prabanga, koji žive u kućici veličine košare od bambusa, s jednom kokoši, psićem i uzgojenim žabama bukačama. Kroz njezinu knjigu prolazi cijela galerija žena s Dalekog istoka, toliko različitih od narcisoidnih žena Zapada koje misle, kaže Gilbertova, da 'osoba koju izabireš za muža mora biti savršena nadopuna tvojoj vlastitoj osobnosti'.

Gilbertova daje i savjete kako izbjeći svađu, brutalnom vjernošću opisuje propalo putovanje u poharanu Kambodžu i bolno smiješnu svađu između nje i Felipea na dvanaestosatnom putovanju autobusom kroz bespuća Laosa, premorenih i frustriranih zbog prisilnog egzila. No, možda je ipak najtoplija priča o životu bake Maude, rođene s rascijepljenim nepcem i gornjom usnom. Računajući s tim da se neće udati, roditelji joj pružaju bolje obrazovanje, no ona ipak nalazi muža, rađa sedmero djece i od dragocjenog kaputa boje crnog vina, kojega je sama zaradila kao djevojka, kroji djeci odijelca.

U dugim razgovorima sa staricom, Gilbertova upija neke od najljepših poruka i pouka o braku. Nakon deset mjeseci neizvjesnosti i priprema za vjenčanje 'bolnih kao kolonoskopski pregled', Felipe i Elizabeth s mršavim buketom tulipana stupaju pred matičara. On u tamnoplavom puloveru u kojem je proputovao Azijom, a ona u omiljenoj crvenoj vesti, citirajući Walta Whitmana: 'Kružili smo i kružili dok nismo ponovno stigli kući, nas dvoje. Napustili smo sve osim slobode i sve osim naše vlastite radosti.'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi