Zamislite ovo - šetate poslijepodne Piazzom della Rinascita u Pescari, među lokalcima poznatom kao Piazza Salotto ili gradska dnevna soba, odnosno mjesto gdje ljudi zastanu, popiju aperitiv, pogledaju izloge ili se samo nasmiješe prolazniku. I baš tu, među starim fasadama i modernim trgovinama, nedavno su se otvorila vrata nečeg neočekivanog - mala Koreja usred talijanske rive.
Zove se Kose i ne dolazi zablistati glamurozno, nego polako, s pažnjom, da svaki zalogaj bude doživljaj. Kose su pokrenuli Andrea Caldora i njegova supruga Ha Jung Kim, par koji je 'smiksao' čovjeka koji je odrastao u obitelji građevinara, ali koji se oduvijek zanimao za hranu i vino, i ženu koja u Koreji ima reputaciju strastvene poznavateljice gastronomije i stalno s publikom dijeli priče o okusu, tradiciji i razumijevanju sastojaka.
vezane vijesti
Kose nije samo 'još jedan etno restoran'. To je njihov pokušaj pokazati što znači poštovati hranu - prema podrijetlu, prema tradiciji, prema mjestu. Od trenutka kad zakorači u Kose, čovjek odmah osjeti da je prostor osmišljenen s ukusom. Ni minimalizam 'za turiste', niti egzotizam, već prostor koji diše suptilno, ali s karakterom.
Prizivanje tradicije
Keramika u stilu celadona (vrsta keramičkog posuđa prekrivenog glazurom koja sadrži vrlo malu količinu željeza i pečenog na visokoj temperaturi kako bi se dobila plavo-zelena boja), stolnjaci koji prizivaju tradiciju, namještaj i dizajn koji kažu 'tu se kuha s namjerom i jede pažljivo'. U dnevnoj sobi grada, maloj oazi s 25 mjesta unutra i ljetnom terasom na trgu, Kose nudi intimnost, spokoj, i dragocjeni kontrast užurbanom ritmu ulice.
No, prava čarolija kreće kad pogled padne na tanjur. Zapravo, na više tanjura, jer korejska gastronomija ne poznaje jelo‑monolog, ona je simfonija mirisa, okusa, tekstura i tradicije. Marinade, fermentacija, povrće, korijenje, čak i ono što bi nekome izgledalo skromno, sve dobiva novu ulogu kad se spoji s rukom koja zna što radi. A tu je i dodir lokalnog - svježe povrće i meso iz Abruzza, ponekad i meso lokalne crne svinje, što sve predstavlja most između dvaju svjetova - domaćeg i dalekog, poznatog i egzotičnog.
Kuhinja naroda
Mislilo se i na vegane i vegetarijance. Kose je, naime, otvoren prema različitim navikama, okusima, pričama... Zato što je temelj te kuhinje univerzalan - poštovanje prema hrani, prema zemlji, prema povijesti sastojka. Kao što Ha Jung kaže:
'Korejska kuhinja, jedna od najstarijih u Aziji, nikada nije bila privilegija plemstva, ona je bila kuhinja naroda. Razlika je bila u izvoru namirnica, a ne u filozofiji okusa. I upravo zato ta kuhinja i danas, više nego ikad, djeluje svježe, relevantno i moderno'.
Sad zamislite ovo - uzmete koktel ili čašu vina u malom bar‑kutku koji nazivaju Kosine. Lagana glazba, uzak stup svjetla, mirisi fermentiranog povrća, začina, dimljenih nota, toplih tanjura… Nema žurbe. Nema 'moram pojesti brzo i van'. Samo vi, vaše jelo, čaša, mirisi - i vrijeme koje stane na tren. I prijatelj, ili prijateljica, s kojom dijeliš zalogaj, pogled, osmijeh… To nije samo večera. To je mali ritual, trenutak pažnje, komad svijeta u kojem hrana ima dušu. U vremenu kad je sve brzo, masovno, instant, Kose kao da diše sporije. I bolje.
Jelo nije samo hrana
Možda želite kušati neki korejski specijalitet, možda nešto s fermentiranim povrćem, možda jednostavno tanjur riže s pažljivo pripremljenim umakom i povrćem…, i iznenadit ćete se koliko slojevit okus može biti. Bez obzira dođete li sami ili s društvom, svaki put kad uđete, Kose će vas podsjetiti da jelo nije samo hrana. Jelo je ritual, priča, most između kultura, ruke i zemlja, tradicija i današnjica…
Iako je sve nastalo u srcu tipične, mediteranske, dinamične Pescare, grada koji more i plaže, rivu i luke spaja s kavama ujutro i koktelima navečer, Kose se ne doima kao uljez, nego kao šapat, nova nota u gradu koji već ima ritam.
