Također je okrunjena nagradom za najbolju cheficu regije MENA za 2026. godinu od strane The World’s 50 Best Restaurants, nagradom Tatler Asia za najbolji restoran u usponu na Bliskom istoku za 2025., a nagrađena je i priznanjem One Knife na dodjeli nagrada The Best Chef Awards 2024. i 2025., kao jedna od najutjecajnijih chefica koje predstavljaju modernu arapsku kuhinju na globalnoj sceni. Diplomirala je na Kraljevskoj akademiji kulinarskih umjetnosti u Jordanu i Les Rochesu u Švicarskoj, a istaknula se kao globalna izvršna kuharica restorana Fi’lia, vodeći hvaljene restorane u Dubaiju, Miamiju, Parizu i na Bahamima.

Uz već spomenuta priznanja, Sarina karijera dodatno je obilježena titulom Arapske žene godine u svijetu hrane i pića 2022. koju je dodijelio Cosmopolitan Middle East, te priznanjem na Caterer Middle East listama '30 najboljih ispod 30 godina' i '50 najutjecajnijih osoba u svijetu hrane i pića'. Njezin kulinarski glas proteže se i izvan kuhinje, jer hranu rabi i kao platformu za dijalog, kulturu i humanitarno izražavanje.

Sa Sarom Aqel razgovarali smo neposredno nakon osvajanja titule Najbolje chefice Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

Što vam je prošlo kroz glavu u trenutku kada ste doznali da ste proglašeni najboljom cheficom u regiji MENA na izboru 50 najboljih restorana regije MENA za 2026. i što je to predstavljalo za vas osobno i profesionalno?

Odgovorit ću vam iskreno i vrlo kratko. Moja prva pomisao bila je 'Nadam se da moja majka to vidi', a druga - nadam se da sam to zaslužila.

U Dara Diningu prevladava doživljaj gotovo kao da ste dočekani u nečijem domu, a ne u konvencionalnom restoranu. Kakav ste ugođaj i priču željeli stvoriti kada ste zamišljali i planirali restoran?

Nismo pokušavali stvoriti nešto što doista nismo mi. Samo smo željeli prostor koji odražava gostoprimstvo naših obitelji, kulture i zajedničkog gostoprimstva. Restoran je uređen s namjerom da usavršimo našu kulturu gostoprimstva.

Mnogi chefovi inspiraciju za svoje kuhanje crpe iz sjećanja na djetinjstvo. Kada razmislite o svojim najranijim iskustvima s hranom u Ammanu, koji okusi, ljudi ili trenuci još uvijek odjekuju u načinu na koji danas kuhate?

Prije svega to su sezonalnost, bob, sezona mulukheieha (vrsta biljke jute i jelo napravljeno od lišća, uglavnom se jede u Egiptu, Levantu, Sudanu, Libiji, Tunisu, Nigeriji i Alžiru, prilično je gorak, a kada se prokuha, dobivena tekućina je gusta, vrlo sluznata juha, poput kuhane okre, op.a), a kuća je puna toga jer ga moji roditelji suše i spremaju. Čili ljeti kada rade ljute umake i piree, sezona berbe maslina i sve što jedemo je u maslinovom ulju, konzerviramo masline... Svako godišnje doba ima svoju proslavu i način čuvanja sušene verzije namirnice, dok se ponovno ne pojavi u svježem obliku.

Vaša se kuhinja često doima kao dijalog između tradicije i inovacije. Kako odlučujete kada jelo sačuvati točno takvo kakvo jest - a kada ga reinterpretirati na novi način?

Zapravo ne bih dirala tradicionalno jelo i mijenjala ga. Vjerujem u znanje i razmišljanje naših predaka, baka, djedova i roditelja kako su kuhali naša jela onako kako su kuhali ili ih još kuhaju. Prvo, tako su bogata i ukusna, a drugo, sezonska su i svježa. Obično se igram s našim najpopularnijim regionalnim namirnicama ili elementima koji su oblikovali naš prehrambeni identitet i predstavljam ih u jelima koja predstavljaju moj vlastiti identitet.

Kulinarska scena brzo se razvija diljem Bliskog istoka. Iz vaše perspektive u Jordanu, koje su promjene ili nova imena trenutačno najuzbudljivija?

Ponosni smo na naše korijene, a najuzbudljiviji za mene su chefovi koji skupljaju nagrade i pozicije u industriji igrajući kulinarsku igru ​​iz vlastitih korijena i kulture, a ne samo pretvarajući se da naša hrana i trpeze moraju izgledati kao nešto što zapravo nije nalik nama.

Priznanja mogu doći rano u karijeri, ali rast zahtijeva vrijeme. Što vas i dalje izaziva ili potiče na kreativnost u ovoj fazi vašeg kulinarskog putovanja?

Znate, baš sve oko mene je inspirativno - godišnja doba, prijatelji, omiljena jela drugih ljudi i priče o hrani, njihove strasti i sjećanja.

Dara Dining stavlja snažan naglasak na namirnice i sezonalnost. Kako lokalni proizvođači, poljoprivrednici ili krajolik Jordana oblikuju način na koji razmišljate o jelima?

Sve se vrti oko toga, čak i jela ove sezone izgledaju kao amansko proljeće i boje. Pitamo naše proizvođače što misle, kako je najbolje poslužiti njihove proizvode ili kako ih oni sami vole svoje pripremati i pokušavamo oko toga izgraditi našu priču.

Kao chefica i glavni partner restorana, ne samo da kuhate, već i gradite kulturu u kuhinji. Kakvo okruženje pokušavate stvoriti za svoju ekipu?

Prije svega nastojim usaditi osjećaj predanosti poslu. Sama strast bez predanosti i discipline ili ljubavi prema svemu što radimo, zapravo nisu dovoljni da se napravi dobar posao. Cilj mi je uvijek imati ekipu koja je istovremeno jednako razumna i prilagodljiva.

Kad bi gost trebao razumjeti vašu kulinarsku filozofiju putem samo jednog jela u Dari, koje biste mu poslužili - i koju priču ono priča?

To bi bio Tein puding od riže 1.0. To je obiteljska priča i jelo koje je postalo prepoznatljivo, zapravo iznenađujuće najpopularnije, ali ujedno i najjednostavnije za spraviti. S vremenom je evoluiralo u kremastiji puding i još jednu priču o jednom od mojih nećaka, jelo koje je prošlo kroz generacijska propitivanja i promjene.

Kada zamišljate budućnost, i za sebe i za regiju, kakvu biste kulinarsku ostavštinu željeli oblikovati na Bliskom istoku?

Onu koja nije okovana zapadnjačkim tradicijama i filozofijama, onu koja je ponosna na svoju originalnost i identitet, bilo kulturni, povijesni ili poljoprivredni. Znate, mi sjajimo iznutra.