Na društvenim mrežama nudi se sve i svašta za čišćenje ušiju: 'high‑tech' setovi za ispiranje ušiju, žličice s kamerom, kućni 'usisavači' za vosak, ušne svijeće i, naravno, pamučni štapići. Iako zvuče praktično, većina tih pomagala nije učinkovita ili je rizična, osobito bez nadzora stručnjaka. Cerumen (ušni vosak) ima jasnu svrhu: vlaži kožu zvukovoda, hvata prašinu i štiti od bakterija i gljivica. Pri žvakanju i govoru pokreti čeljusti prirodno guraju vosak prema otvoru uha, gdje obično sam ispadne ili se može površinski obrisati — bez ulaženja u dubinu.

Je li sigurno čistiti uši pamučnim štapićima

Kratak odgovor glasi: ne. Pamučni štapići remete prirodno čišćenje i često rade suprotno, guraju vosak dublje i stvaraju čep (impakciju), piše Washington Post. Vlakna na vrhu mogu izgrepsti nježnu kožu zvukovoda i narušiti zaštitnu barijeru, što olakšava ulazak bakterija i gljivica. U praksi liječnici često susreću i ‘kapice’ štapića zaglavljene u zvukovodu. U težim slučajevima, nagli pokret (npr. netko otvori vrata kupaonice) gurne štapić preduboko: može puknuti bubnjić ili se oštetiti osikule (slušne koščice), s posljedičnim oštećenjem sluha.

Ušni vosak prirodno nastaje samo u vanjskoj trećini zvukovoda, u hrskavičnom dijelu u kojem se nalaze žlijezde. Unutarnje dvije trećine su koštane, obložene vrlo tankom kožom i ondje voska ne bi trebalo biti. Pamučni štapić često jedan dio voska pokupi, a drugi gurne dublje, u zonu iz koje ga prirodni 'transport' pokretima čeljusti više ne može iznijeti. Posljedice mogu biti prigušen sluh, osjećaj začepljenosti, šum, a ponekad i vrtoglavica ili bol. Pretjerano i agresivno čišćenje pritom isušuje i nadražuje kožu zvukovoda te povećava rizik od upale.

Žličice, 'spirale' i slični strugači uzrokuju iste ogrebotine i potiskivanje čepa. Ušne svijeće ne rade ono što obećavaju, a mogu opeći kožu; 'vosak' koji ostane nakon paljenja najčešće je iz same svijeće, a ne iz uha. Ispiranje može pomoći, ali je rizično ako je voda hladna (vrtoglavica), ako je mlaz prejak (oštećenje kože ili bubnjića) ili ako postoji perforacija; u tim situacijama ispiranje ne dolazi u obzir bez pregleda.

Kako sigurno održavati higijenu uha kod kuće

Nakon tuširanja, kad je koža vlažna, smiju se obrisati samo ušne školjke i sam ulaz u zvukovod ručnikom ili blago navlaženim pamučnim štapićem, kružnim pokretom po samom rubu. Pravilo je jednostavno: 'Ako u ogledalu ne vide vrh štapića, otišli su predaleko'.' Za omekšavanje i 'usitnjavanje' čepova mogu se koristiti kapi mineralnog ili baby ulja, ili mješavina fiziološke otopine i vodikovog peroksida (1:1), u maloj količini, uz vaticu na ulazu desetak minuta, zatim ispiranje toplom vodom pod tušem. Na raspolaganju su i bezreceptne kapi protiv cerumena. Sve to provodi se rijetko (npr. tjedno ili mjesečno, ovisno o stvaranju voska) jer prečesto kapanje može ostaviti 'film' i pojačati osjećaj začepljenosti.

Kućni setovi za ispiranje trebaju koristiti čistu vodu ili sterilnu fiziološku otopinu, ugrijanu na temperaturu tijela. Hladna voda izaziva nelagodu i prolaznu, ponekad jaku vrtoglavicu dok prejak pritisak može ozlijediti kožu ili bubnjić. Ispiranje nije dopušteno kod sumnje na perforaciju, aktivne upale ili nakon nedavne operacije i tada postupak pripada isključivo ordinaciji.

Što učiniti ako se sumnja na čep ili ozljedu

Ako nakon 'čišćenja' sluh postane prigušen kao 'kroz vatu' velika je vjerojatnost da je vosak gurnut dublje. Ako se pojave bol, krv, jak šum, iznenadna vrtoglavica, mučnina ili nagli pad sluha, treba odmah prestati s kućnim pokušajima i javiti se liječniku. Ne koristiti svijeće, 'usisavače' ili strugače jer se time produžuje oporavak i podiže rizik od infekcije.