Točno na današnji dan 1926. godine, savezne vlasti Sjedinjenih Država službeno su odobrile plan o novom sustavu numeriranih autocesta, čime je rođena slavna Route 66. Prometnica dugačka gotovo četiri tisuće kilometara (2448 milja) protezala se dijagonalno od jezera Michigan u Chicagu sve do obale Tihog oceana u kalifornijskoj Santa Monici, presijecajući osam saveznih država i tri vremenske zone.

No u trenutku njezina proglašenja na njoj nije bilo ničeg glamuroznog. Više od dvije trećine trase činili su obični makadami, zemljani i šljunčani putovi koji bi se nakon svake jače kiše pretvarali u neprohodno blato. Tek 1938. godine, nakon više od desetljeća mukotrpnog rada i javnih radova u vrijeme New Deala, cesta je u cijelosti asfaltirana.

Iza njezina nastanka stajao je poduzetnik iz Oklahome Cyrus Avery, danas poznat kao 'otac Route 66'. Averyjeva prvotna vizija nije bila turistička; on je želio stvoriti najkraću cjelogodišnju dijagonalnu rutu koja bi povezala industrijski i poljoprivredni Srednji zapad s pacifičkom obalom. Za razliku od dotadašnjih pravocrtnih cesta, Route 66 namjerno je vijugala kroz stotine malih, zaboravljenih farmerskih gradića, povezujući njihove glavne ulice i dajući im pristup velikim tržištima, zbog čega je ubrzo i prozvana Glavnom ulicom Amerike (The Main Street of America).

Spas u doba krize i Steinbeckova 'Majka cesta'

Prava povijesna uloga ove ceste zapečaćena je tijekom Velike depresije i katastrofalnih pješčanih oluja (Dust Bowl) 1930-ih godina. Više od 200 tisuća očajnih farmera i radnika, napustivši opustošena imanja u Oklahomi, Teksasu i Arkansasu, natovarilo je svoje stare kamione i krenulo Routeom 66 prema zapadu u potrazi za poslom u kalifornijskim nasadima.

Taj egzodus ovjekovječio je književnik John Steinbeck u svom glasovitom romanu Plodovi gnjeva (1939.), u kojem je Route 66 zauvijek nazvao 'Majkom cestom' (The Mother Road) - cestom bijega, nade i preživljavanja.

Tijekom Drugog svjetskog rata prometnica je služila za ubrzani transport vojnika i naoružanja prema vojnim bazama na zapadu, a pravi eksplozivni procvat doživjela je 1950-ih . U poslijeratnom optimizmu, kada su milijuni Amerikanaca kupili automobile i dobili plaćene godišnje odmore, Route 66 postala je arterija odmora i slobode. Uzduž nje niknuli su prepoznatljivi neonski moteli, dineri s brzom hranom, benzinske crpke i bizarne turističke atrakcije koje i danas čine vizualnu jezgru nostalgične američke estetike.

Službeni kraj i besmrtni kulturni mit

Razvoj moderne Amerike ujedno je značio i kraj za originalnu trasu . Kada je predsjednik Dwight Eisenhower 1956. godine pokrenuo izgradnju širokih, brzih međudržavnih autocesta s više trakova (Interstate system), spora dvotračna Route 66 postupno je gubila bitku. Posljednja njezina dionica u Arizoni zaobiđena je novom autocestom I-40, a 1985. godine Route 66 službeno je povučena iz saveznog sustava autocesta

Ipak, umjesto da padne u zaborav, postala je besmrtna. Udruge entuzijasta, povjesničara i lokalnih zajednica uspjele su je sačuvati pod oznakom Historic Route 66 Pjesma Bobbyja Troupa (Get Your Kicks on) Route 66, koju su izvodili Nat King Cole i The Rolling Stones, televizijske serije i animirani hit 'Cars' pretvorili su je u globalni fenomen.