Istraživanje je obuhvatilo 2750 kognitivno zdravih ispitanika prosječne dobi od 70 godina, koje su znanstvenici pratili u prosjeku 5-6 godina. Uz redovite kognitivne testove sudionici su prolazili i pretrage mozga, a promjene su upućivale na brže starenje kod onih s kroničnom nesanicom. U toj skupini blago kognitivno oštećenje ili demencija razvili su se kod 14 posto sudionika, naspram 10 posto među onima bez kronične nesanice. Razlika, kažu autori, odgovara ubrzanju 'moždane dobi' za oko 3-5 dodatnih godina kada se usporede prosječni rezultati i biomarkeri očekivani za različite dobne skupine.

Kod starijih osoba s kroničnom nesanicom učestalije su bile i strukturne promjene na mozgu, što je pratilo lošije rezultate na testovima pažnje, brzine obrade informacija i planiranja. Dodatno, sudionici s nesanicom koji su spavali još manje sati imali su izraženije nepovoljne ishode: slabiju kognitivnu izvedbu i više uočenih promjena na slikovnim pretragama.

Što kažu stručnjaci

Vodeći autor studije, stručnjak za medicinu spavanja Diego Z. Carvalho (Mayo Clinic), ističe da rezultati nadopunjuju sve više dokaza kako premalo sna, već od srednje dobi, može najavljivati neurodegenerativne procese. 'Studija pokazuje povezanost, a ne uzročnost', naglasio je, dodajući: 'Također je moguće da je loš san rani indikator kognitivnog pada. To je vrlo teško razmrsiti.’

Neurolog Santiago Clocchiatti‑Tuozzo (Yale New Haven Hospital), koji nije sudjelovao u istraživanju, posebno ističe nalaz o trajanju sna: 'Ako se potvrdi u budućim istraživanjima, ovo bi moglo usmjeriti strategije za očuvanje dugoročnog zdravlja mozga, uzimajući u obzir ne samo kvalitetu, nego i duljinu sna'.

Zašto je san važan

Povezanost sna i zdravlja mozga intenzivno se istražuje posljednje desetljeće, a nekoliko je studija već povezalo loš san s većim rizikom za demenciju i Alzheimerovu bolest. Jedno od ključnih zapažanja jest da je 'zlatna zona' spavanja oko sedam do osam sati na noć: i kraći od šest sati i dulji od devet sati sna povezani su s kognitivnim poteškoćama te s drugim zdravstvenim problemima, uključujući viši indeks tjelesne mase i izraženije simptome depresije. Naime proces 'čišćenja' moždanih toksina odvija u skladu s cirkadijskim ritmovima i najučinkovitiji je tijekom sna, pa je adekvatna količina i kvaliteta sna ključna za zdravlje živčanog sustava.

Iako rezultati upućuju na jasan i zabrinjavajući obrazac, autori upozoravaju da studija ne dokazuje uzrok i posljedicu. Loš san može poticati promjene na mozgu, ali može biti i rani znak već započetih kognitivnih procesa.