ZATROVANE NAMIRNICE

Koliko se doista zdravo hranimo?

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 26.08.2011 08:44
  • Objavljeno 26.08.2011 u 08:44
hrana druženje mršavljenje

hrana druženje mršavljenje

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Hrana je neophodna svakom živom organizmu, no ljudi joj pridaju mnogo veću važnost nego bilo koji drugi organizmi. Međutim ono o čemu ne razmišljamo je to da je izvor kemikalija s kojima najčešće dolazimo u dodir hrana te da se određenom vrstom hrane doslovce trujemo

Mnogima se život vrti oko hrane. Uz hranu se veselimo, uz hranu tugujemo. Mnogi ljudi najznačajnije trenutke s obitelji i prijateljima provode za stolom, uz jelo i piće. 'Na najosnovnijoj, naočitijoj i najdoslovnijoj razini, ono smo što jedemo. Hrana nas opskrbljuje materijalom za izgradnju našeg tijela, ukratko hrana postaje mi', piše autor Alejandro Junger u svojoj knjizi 'Clean, program za detoksikaciju organizma' u izdanju Planetopije.

Thinkstock

Thinkstock

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Hrana iz supermarketa u sebi ima znatnu količinu kemikalija

Kako stoji u knjizi, hrana određuje i mnoge druge aspekte našeg života, a oni su se s vremenom mijenjali. Nekoć davno ljudi su se skupljali oko bogatih izvora hrane i vode, a danas se hrana kupuje u modernim supermarketima. Takva, moderna hrana, krcata je kemikalijama koje mogu prouzročiti bolesti. Naime, kako tvrdi doktor Alejandro Junger, autor knjige, devedeset posto proizvoda u supermarketima nalazi se u nekoj vrsti ambalaže kako bi se hrani produljio vijek trajanja. 'Ti proizvodi, koji tek nalikuju na hranu, obiluju konzervansima – kemikalijama koje ubijaju bakterije. Većina proizvoda sadrži i aditive koji im daju privlačnu boju, miris, okus i teksturu kako bi nas namamili da ih kupimo i jedemo. I preostalih deset posto prehrambenih proizvoda u supermarketima – voće, povrće, riba, riba, meso i mliječni proizvodi – podvrgnuto je obilju neprirodnih postupaka. Učinak globalne zatrovanosti na hranu ima i mračniju stranu. Svaki dan čujemo priče o kontaminiranim izvorima namirnica u supermarketima i lancima brze hrane. Slušamo o panici od potencijalno smrtonosnih bakterija i povlačenju proizvoda od mesa i povrća s tržišta, a sve je to neposredno uzrokovano našom intenzivnom masovnom proizvodnjom hrane', piše doktor Alejandro Junger u svojoj knjizi.

Jedan od najboljih načina za smanjenje izloženosti otrovima i povećanje sadržaja hranjivih tvari u namirnicama jest kupnja namirnica sa sigurnijim pedigreom, poput svježih namirnica od mjesnih proizvođača, savjetuje autor knjige 'Clean, program za detoksikaciju organizma'. Uvezene namirnice se transportiraju, a na putu do polja, farme ili vode do vašeg tanjura izložene su kemijskoj mješavini koja obuhvaća umjetna gnojiva, pesticide, insekticide, hormone i antibiotike. Namirnice su podvrgnute nevidljivim procesima poput zračenja, pasterizacije, hidrogenizacije, pa čak i kozmetičkim postupcima kao što je premazivanje voskom.

'Tehnološki procesi koji se danas primjenjuju zbog 'sigurnosnih', kozmetičkih, produktivnih i praktičnih razloga pretvaraju mnogo od onoga što jedemo u otrov', tvrdi doktor Alejandro Junger u svojoj knjizi. Tako smatra i da je mlijeko jedna od štetnih namirnica te tvrdi kako su ljudi, povedeni mišlju 'da je ono što je dobro za bebe, sigurno dobro i nas', nastavili piti mlijeko te s njime pripremati stotinu drugih namirnica. Time su upravo ljudi postali jedini sisavci koji nastavljaju piti mlijeko i nakon što ih majka prestane dojiti. Osim toga, ljudi kradu mlijeko i drugim vrstama koje nikako nije predodređeno za ljudski organizam. Još i gore, današnje mlijeko prepuno je hormona i antibiotika te nekoć upitna tvrdnja postaje neosporna: mlijeko nas truje.

Thinkstock

Thinkstock

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Mlijeko nije zdravo za naš organizam

Osim mlijeka, kako tvrdi doktor Alejandro Junger, za ljudski organizam štetni su i pšenica, mliječni proizvodi, jaja, ali i kukuruz i soja koji kod mnogih ljudi izazivaju alergije. Te namirnice tako djeluju na ljudski organizam djelomično zbog načina na koji se danas proizvode, s kemikalijama, antibioticima i mnogo pesticida, ali i djelomično zato što se ljudski probavni sustav nije razvio tako da ih prerađuje u velikim količinama.

No prema riječima autora knjige, i voda je danas izvor otrova. Naime, voda iz slavine tretirana je klorom kako bi se trenutno ubili mikroskopski organizmi. U mnogim javnim sustavima opskrbe vodi se dodaje fluroid jer navodno jača zube – no fluroid je poznati otrov koji se danas povezuje s problemima štitnjače, bubrega, središnjeg živčanog sustava, koštanog sustava i tumorima, tvrdi autor knjige.

Hrana koju jedemo gradi naše tijelo; ono se spojevima koje tvori od hrane koristi za izgradnju kostiju, mišića, tkiva pa čak i molekula i enzima koji tvore našu kemijsku strukturu – doslovce smo ono što jedemo. No često se javlja problem kada doista ne znamo što bismo trebali jesti te koja je hrana najbolja za naše tijelo.

Ne znati što jesti, problem je stariji od bilo koje teorije izmišljene da ga riješi. Javio se kada su ljudi počeli razmišljati o hrani. Ljudi su izgubili dodir s vlastitim instinktima. No pri odabiru pravilne i zdrave prehrane, kako tvrdi Alejandro Junger, autor knjige 'Clean, program za detoksikaciju organizma', prilikom odabira hrane jedino što treba slijediti jest sama priroda. 'Životinje jedu biljke, sjemenke, orašasto voće i jedni druge, i sve to uvijek sirovo. Nijedna životinja ne jede tri puta na dan. Nijedna druga životinja ne jede sve ostale na planetu. Nijedna druga životinja ne jede iz zabave ili tuge. Nijedan drugi sisavac ne pije mlijeko nakon što je prestao sisati. Nijedna životinja u divljini nije debela i bolesti su rijetke i uglavnom su posljedica izloženosti kemijskoj zatrovanosti planeta', tvrdi autor knjige.

Kako bi bilo lakše odlučiti što, kako i koliko jesti, doktor Alejandro Junger daje savjete i odgovore na važna pitanja.

Koliko bismo i kako često trebali jesti?
Tri obroka na dan shvaćamo zdravo za gotovo iako se ne radi ni o čemu drugom doli o društvenoj izmišljotini. Moguće je da je neprestano konzumiranje hrane bez pružanja mogućnosti probavnom sustavu da se odmori, glavni uzrok naše nesposobnosti da se prirodno detoksiciramo.

Gdje kupovati namirnice?
Najbolji izbor hrane mjesna je tržnica s voćem i povrćem. Na njoj se prodaju sezonske namirnice, a tako se hrane i životinje u divljini. Sljedeći izbor bila bi kupnja organskih namirnica u supermarketu. Tu vlada određena zbrka s deklaracijama, tako da to može biti komplicirano, jer riječ 'organsko' i dalje označava različite stvari. No kupnjom doista organskih namirnica izbjegavaju se mnoge kemikalije.

Thinkstock

Thinkstock

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Tri puta na dan jedemo iz navike
Koju je hranu jela naša hrana?
Problem hrane sve siromašnije hranjivim tvarima počinje na početku hranidbenog lanca. Biljke se uzgajaju na zemlji siromašnoj mineralima. Masovna proizvodnja hrane dovodi do iscrpljivanja tla, a umjetna gnojiva ne ispunjavaju obećano. Važne namirnice, poput voća i povrća, postaju nutritivno prazne zato što im manjkaju minerali u tragovima, kojima su bogata, zdrava tla nekoć obilovala. Osim ako svoje voće i povrće ne kupujete od uzgajivača na mjesnoj tržnici, najvjerojatnije je ubrano prije nego što je dozrelo te je lišeno esencijalnih hranjivih tvari.

Kada su izložene insektima ili kemikalijama, kao što su insekticidi, u biljkama se javlja upalna reakcija, čime se povećava sadržaj 'nezdravih' masnoća, a smanjuje proizvodnja masnih kiselina omega 3. Kada ih se hrani na neprirodan način, životinje obolijevaju. Riba iz uzgoja sadrži manje ribljeg ulja (omega 3). Krave hranjene žitaricama obolijevaju od gastritisa, upala i infekcija te trebaju antibiotike. Kad jedemo te biljke, ribu i meso krava, zapravo jedemo upalu zbog koje smo, između ostalog, skloniji bolestima koronarnih arterija, raku i drugim kroničnim bolestima.

Tko na ovom planetu živi dulje i zdravije?
Postoji nekoliko zajednica kojima je očekivani životni vijek puno dulji nego ostatku svijeta. Njihovi članovi ne samo da žive dulje, nego im je život mnogo aktivniji, produktivniji i na kraju, ispunjeniji. Područja koja nastanjuju nazivaju se plavim zonama. Jedna se nalazi na jugu Ekvatora, jedna na otocima južno od Italije, a jedna u pustinji južne Kalifornije. Promatranjem ovih i nekoliko drugih plavih zona, primijetilo se da ljudi u svima imaju slične navike. Svu hranu uzgajaju sami koristeći se samo kompostom, vodom i suncem. Od namirnica prevladavaju biljke, uglavnom sirove i uvijek one kojima je sezona. Životinje uzgajaju na prirodan način. Treba im više vremena za pripremu i kuhanje hrane i taj proces više nalikuje na ritual nego na obvezu. Hranu u prosjeku žvaču deset puta dulje nego mi, borave na suncu, mnogo se kreću, povremeno uživaju u vinu i začinjenoj hrani te imaju jake obiteljske veze i živ život sa snažnim osjećajem svrsishodnosti i pripadanja zajednici.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi