Prilikom privikavanja djeteta na odlazak u vrtić nastojte ne mijenjati neke njegove navike, poput nošenja pelena, neposredno prije prvog odlaska u vrtić jer je samo odvajanje od roditelja dovoljno zahtjevno i stresno. No to ne znači da u djetetovoj rutini ne morate ništa mijenjati, naprotiv.

'Ukoliko se dijete nikada nije odvajalo od roditelja, pomoći će to da ga na kraće vrijeme ostavljate kod bake ili s drugom poznatom osobom kako bi dijete (ali i roditelj) imalo iskustvo razdvajanja i stjecalo povjerenje da će se roditelj vratiti.

Razgovor o vrtiću u pozitivnom svjetlu, o stvarima koje će tamo raditi, koga će upoznati i što vi znate o vrtiću pomoći će djetetu da bolje razumije što vrtić jest, no nemojte obećavati stvari koje ne možete znati, poput 'sve će ti biti super', 'imat ćeš puno prijatelja' i slično.

U slučaju mlađe djece prilagodba njihovog dnevnog ritma vrtićkom je važna jer će im se time olakšati slijeđenje vrtićke rutine. Tako je poželjno dijete koje ima dva dnevna spavanja prilagođavati na jedno spavanje poslije ručka.

Važno je i osamostaljivati dijete ovisno o njegovoj dobi. Mlađe dijete možemo poticati u većoj mjeri da jede samo žlicom ili pije iz čaše, dok ćemo od starijeg djeteta tražiti da se samo oblači i obuva te posprema igračke', objašnjava psihologinja.

Iako roditelji, jednako kao i dijete, prilikom odlaska u vrtić osjećaju uzbuđenje zbog novih mogućnosti koje mu se pružaju u novoj okolini, doza straha uvijek postoji. Česta pitanja 'hoće li mom djetetu nešto nedostajati?' i 'hoće li se odgajateljice brinuti za njega kako treba?' mogu se donekle izbjeći upoznavanjem odgojitelja i postepenim privikavanjem na vrtić i drugu djecu. Jednako tako, donošenjem omiljene igračke taj trenutak može biti manje bolan i zabrinjavajući, ali i način da izbjegnete negodovanje, odbijanje razgovora i buntovan stav kod vašeg djeteta.

'Rastanak roditelja s djetetom u vrtiću je vrlo važan. Poželjno je da jutarnji rastanak bude kratak i srdačan, a roditelj smiren. Dugo smirivanje djeteta ili vraćanje više puta ne pomaže djetetu koje plače jer će ono vjerojatno sve dulje plakati očekujući da se roditelj vrati. Većina djece koja plače pri odvajanju od roditelja ubrzo se smiri i uključi u igru i aktivnosti. Dobro je ponuditi djetetu na izbor da ponese neku omiljenu igračku, koja za njega znači veliku utjehu, nešto sigurno i poznato u situaciji koja je nova i zahtjevna. Vrijeme nakon vrtića posvetite druženju s djetetom, igrama koje oboje volite, šetnjama i igranju u parku te pitajte dijete o tome kako mu je bilo u vrtiću pokazujući razumijevanje za ugodne i neugodne emocije i doživljaje', savjetuje prof. Ćosić Pregrad.

Prilagodba vrtićkom ritmu kod svakog djeteta drugačije traje. Tako će neka djeca odmah krenuti s igrom sa svojim vršnjacima dok će drugoj trebati više vremena da se opuste i priviknu. Nerijetko to može dovesti i do povećanog straha, promjena u ponašanju, poput razdražljivosti, pa i čestog buđenja noću. Ukoliko se takvo stanje ne promijeni nakon određenog perioda, dobro je potražiti savjet odgojitelja ili stručne osobe koja će svakako pomoći u smirivanju teškoća.