Znate li što je to torpedo, raketa, bombarder, cepelin, tunel, 'poor boy' ili, po naški, jadničak? Ako ne znate, barem ste ih žvakali u pauzi za ručak, naručivši liziku bogato nafutranu kombinacijama salama, šunke, povrća, začina i umaka. Sve su to različiti nazivi za vrstu sendviča, poznatiju pod nazivom podmornica. Jeste li probali Monte Crista, traljavog Joea ili muffulettu? Ako ste strastveni jelac sendviča, znate na što mislimo: Monte Cristo je verzija prepečene šunke i ementalera (može i gruyere) između dvije šnite kruha, traljavi Joe je sendvič od mljevene govedine, luka i kečapa u pecivu za hamburgere, a muffuletta sicilijanska verzija sa salatom od maslina, salamom, šunkom, ementalerom i provoloneom u sezamovu kruhu.

Najveći doprinos svjetskom kulinarstvu

Ima ih još, bezbroj vrsta, kombinacija i naziva, hladnih, toplih i onih od sladoleda, načinjenih od kifla, bageta, pita i kojekakvih peciva. Raširili su se kontinentima i različitim kulturama. U Španjolskoj ga zovu bocadillo, u Indiji su ga zvali dvostruki roti. Nekonvencionalnim sendvičima smatraju se također meksički takosi i burrito i talijanska pizza. Žvaču ih mlado i staro, postali su najdemokratskiji prismok jer sendviče jede i radnik na baušteli, i princ William između dva dobrotvorna angažmana.

Pa, hvala Johnu Montagu, Četvrtom grofu od Sendwicha! Da nije bilo njega, Britanci se danas ne bi hvalili najvećim doprinosom svjetskom kulinarstvu, iako neki tvrde da je prasendvič zapravo židovskog porijekla, janjeće meso s gorkim začinima u macesu (beskvasnom kruhu). Ovako, ovoga vikenda 12. i 13. svibnja, mali srednjovjekovni gradić Sandwich u okrugu Kent slavi 250. godišnjicu rođenja 'cara' brze hrane, dok se cijela Velika Britanija od 12. do 19. svibnja odužuje grofu Britanskim tjednom sendviča. Koliko Otočani taj brzi zalogaj shvaćaju ozbiljno, dokazuje i British Sandwich Association (BSA), koji svake godine izabire 'Britanskog sendvič dizajnera godine', a od 1990. izdaje i magazin International Sandwich & Snack News.

Preci Johna Montagua (1729-1792) grofovsku su titulu dobili po toj nekadašnjoj morskoj luci, a sam grof – kaže legenda – bio je toliko odan kartama da nije stizao prekidati igru stankama za hranu. Kako ne bi svisnuo od gladi, jednog je dana 1762. (ne zna se zašto baš te godine, kada je kartao dobar dio života) došao na revolucionarnu ideju: da ne zamasti karte, dok jede igrajući, zatražio je od sluge da mu servira pečeni goveđi odrezak između dvije šnite kruha. Vidjevši to, i suigrači su počeli naručivati 'ono što jede Sandwich' i – ostalo je povijest. U početku je to bila muška hrana tijekom društvenih igara i zabava, u Engleskoj i Španjolskoj se tijekom 19. stoljeća proširio kao brz, jednostavan i jeftin radnički obrok, a zatim je ušao u restorane, bistroe i kafiće.

Ponosni na svoj doprinos svjetskoj gastronomiji, Sendvičani ovog vikenda pripremaju ulične fešte u cijelom gradu, natjecanja u spravljanju sendviča i igrokaz kojim će dočarati rođenje najpopularnijeg snacka, koncert glazbe iz razdoblja IV grofa od Sandwicha, a glavni pokrovitelj događaja je nitko drugi do XI grof od Sandwicha, sa sinom 41-godišnjim Orlandom Montaguom, koji se bavi, što mislite čime? Proizvodnjom sendviča, dakako! Godine 2004. Orlando je osnovao lanac brze hrane nazvan Grof od Sandwicha i otvorio 22 lokala u Londonu, SAD-u i jedan u pariškom Disneylandu.

No, sada kuka nad činjenicom što se njegov pra-pra-pra-pra-pra-pra-pradjed nije sjetio zaštititi autorska prava (u to doba nije bilo kulinarskog Zampa), jer bi u tom slučaju dinastija Sandwicha danas vjerojatno bila prva na Forbesovoj ljestvici najbogatijih, budući da se samo u Velikoj Britaniji na ovoj vrsti brzog zalogaja obrne devet milijardi funti, ne računajući ostatak svijeta. Sreća za gladne, jer zamislite da za svaki složeni sendvič morate nezasitnim grofovima platiti autorska prava.

Sam John Montage vjerojatno bi bio prilično iznenađen da zna kako je u povijesti ostao poznat samo po komadu pečene govedine i dvije šnite kruha. Čovjek je obnašao gomilu najviših dužnosti u vojsci i političkom životu (od čina generala do ministra pošte, nakratko je bio i državni tajnik) i ostao poznat po govorničkim vještinama u parlamentu. Kao strastveni putnik obilazio je Tursku, Egipat i Grčku, osnivao orijentalistička društva i bio sponzor istraživačkim putovanjima Jamesa Cooka, zbog čega je Cook, kao zahvalu, današnje Havaje, nazvao otoci Sandwich.

Bio je i strastveni ljubitelj glazbe (druga nevjenčana žena Martha Ray bila je operna pjevačica), pokrovitelj i organizator glazbenih zbivanja, ali mnogo toga s navodno dvojbenim uspjehom i popraćeno korupcijskim aferama, te su neki povjesničari tvrdili da bi najpriličniji epitaf na njegovu grobu glasio: 'Malo je tko obnašao toliki broj dužnosti s toliko malo učinka.' A to je sada već predmet prijepora u njegovoj domovini jer neki Britanci nakon dva i pol stoljeća odmaka žele malo ispeglati legendu, tvrdeći da grof nije izmislio sendvič za kartaškim, nego za radnim stolom.