Otvorite li fotografije popularnih interijera iz 2018. ili 2019., vrlo brzo ćete primijetiti koliko su slični. Zidovi su uglavnom bijeli ili svijetlosivi, podovi neutralni, kuhinje bijele i visokog sjaja, stolice presvučene baršunom, a crni metal pojavljuje se na rasvjeti, policama, slavinama i okvirima staklenih stijena. Biljke su poželjne, ali strateški raspoređene, dekoracije minimalne, a sve zajedno izgleda uredno, skupo i savršeno spremno za fotografiranje.

Bio je to interijer koji se vrlo lako mogao reproducirati. Nekoliko klikova na Pinterestu bilo je dovoljno da pronađemo formulu, a veliki lanci namještaja omogućili su nam da je gotovo identično preselimo u vlastiti stan.

Problem s formulama je što u jednom trenutku postanu – formule.

Nakon godina minimalizma, skandinavske neutralnosti i interijera optimiziranih za Instagram, dizajn se okreće u gotovo suprotnom smjeru. Sve češće želimo dom koji ne izgleda savršeno uređeno, nego skupljano tijekom života.

1. Siva više nije odgovor na svako pitanje

Ako postoji jedna boja koja najbolje opisuje interijere prošlog desetljeća, onda je to siva. Sivi zidovi, sive kutne garniture, sivi tepisi, sive kuhinje i sivo drvo postali su toliko dominantni da je internet na kraju cijelu estetiku prozvao „millennial grey“.

Razlog njezine popularnosti bio je vrlo jednostavan. Siva je sigurna. Neutralna je, relativno se lako kombinira i na fotografijama izgleda sofisticiranije od nekih toplijih bež tonova koji su joj prethodili. Bila je idealna boja za vrijeme u kojem je gotovo svaki interijer trebao biti potencijalna fotografija za društvene mreže ili oglas za prodaju nekretnine.

Danas se neutralne boje ne napuštaju, ali postaju toplije. Umjesto hladnih sivih tonova sve češće se pojavljuju boja pijeska, karamela, maslaca, konjaka, terakote i prljavo bijela. Uz njih dolaze maslinastozelena, bordo, tamnoplava i različite nijanse smeđe.

Dom ponovno dobiva temperaturu.

2. Potpuno bijela kuhinja više nije jedina definicija elegancije

Bijela kuhinja dugo je bila najlogičniji izbor za gotovo svaku renovaciju. Djeluje čisto, vizualno povećava prostor, relativno je bezvremenska i sigurna je ako jednog dana planiramo prodavati nekretninu.

No upravo je ta sigurnost dovela do toga da su milijuni kuhinja počeli izgledati gotovo identično.

Danas se sve češće vraća drvo, osobito tamnije i toplije vrste, a ormarići dobivaju boju. Zelene, bordo, kremaste i zagasito plave kuhinje više nisu rezervirane za hrabre projekte iz časopisa. Vraćaju se i vidljive teksture kamena, ručkice koje nisu gotovo nevidljive te police na kojima se nalaze predmeti koji se doista koriste.

Najveća promjena možda nije čak ni u bojama, nego u ideji da kuhinja više ne mora izgledati kao laboratorij.

Smije izgledati kao mjesto na kojem se kuha.

3. Savršeno usklađeni kompleti namještaja djeluju sve manje zanimljivo

Kauč, dvije fotelje, stolić i komoda iz iste kolekcije vrlo su jednostavan način uređenja prostora. Sve se slaže, ništa ne može ozbiljno poći po zlu i soba odmah izgleda završeno.

Ali upravo je u tome problem.

Najzanimljiviji interijeri danas sve češće izgledaju kao da nisu nastali u jednom vikendu. Nova sofa može stajati uz stari drveni stol, dizajnerska lampa uz komodu pronađenu na Hreliću, a stolice oko blagovaonskog stola ne moraju nužno biti identične.

Takav pristup zahtijeva više vremena i malo više samopouzdanja, ali rezultat ima ono što je vrlo teško kupiti u kompletu – karakter.

Sve popularniji second hand i vintage namještaj dio su iste promjene. Stara stvar više nije nužno nešto što treba zamijeniti čim budžet to dopusti. Ponekad je upravo ona predmet koji cijeloj prostoriji daje smisao.

4. Otvorene police više nisu tako bezazlene kao što su izgledale na Pinterestu

Nekoliko godina činilo se da svaka nova kuhinja mora imati barem jednu otvorenu policu s keramičkim zdjelicama, drvenim daskama i savršeno posloženim čašama.

Na fotografiji izgleda fantastično.

U stvarnom životu na sve to pada prašina, masnoća iz kuhanja i vrlo brzo shvatimo da većina ljudi ne posjeduje samo šest ručno izrađenih šalica u istoj paleti boja. Posjedujemo šalicu koju smo dobili na konferenciji, onu s putovanja, tri različite čaše i plastičnu bocu koju nemamo kamo staviti.

Zato se zatvoreni ormari vraćaju u fokus. Otvorene police neće nestati, ali sve više postaju akcent, a ne glavni sustav pohrane.

Dobar interijer na kraju mora funkcionirati i u utorak navečer, ne samo tijekom fotografiranja.

5. 'Live, laugh, love' dekor definitivno ostavljamo iza sebe

Natpisi na zidovima, drvene ploče s inspirativnim porukama i predmeti koji nam doslovno objašnjavaju što je prostorija – „Kitchen“, „Home“, „Relax“ – možda su najlakša meta kada govorimo o trendovima koji su izgubili privlačnost.

Ali njihovo nestajanje govori o nečemu širem.

Sve manje želimo kupovati generičku „osobnost“ za dom. Umjesto gotovog natpisa koji govori da volimo putovanja, zanimljivije je na zid staviti nešto što smo zaista donijeli s putovanja. Umjesto generičkog printa iz trgovine, fotografiju, grafiku, plakat s koncerta ili rad lokalnog umjetnika.

Dom ne mora posjetitelju riječima objašnjavati tko smo.

Predmeti to mogu napraviti puno bolje.

6. Industrijski stil postaje mekši

Crne metalne konstrukcije, Edisonove žarulje, sirovi beton, cigla i cijevi na stropu godinama su bili prečac do urbanog, „loft“ izgleda. Problem je što smo na kraju industrijsku estetiku počeli ugrađivati i u stanove koji s industrijskom arhitekturom nisu imali nikakve veze.

Jedna stvar je stari loft u tvorničkoj zgradi u New Yorku. Druga je novogradnja od 55 četvornih metara kojoj smo dodali šest golih žarulja i policu od crnih cijevi.

Metal i industrijski detalji neće nestati, ali postaju manje dominantni. Kombiniraju se s drvom, tekstilom, toplijom rasvjetom, zaobljenim linijama i predmetima koji ublažavaju prostor.

Nakon godina oštrih crnih linija, ponovno želimo nešto što izgleda ugodno na dodir.

7. Dom više ne mora izgledati kao hotel

Možda je ovo najveća promjena od svih.

Dugo smo luksuz u interijeru povezivali s hotelskim izgledom: savršeno pospremljene površine, neutralna paleta, skrivena pohrana, gotovo nikakvi osobni predmeti i dojam da ništa nije slučajno ostavljeno na stolu.

No hotel je dizajniran upravo tako zato što u njemu nitko trajno ne živi.

Kod kuće imamo knjige koje čitamo, zdjelu u koju bacamo ključeve, dječje crteže, punjače, fotografije, kuharice, deke, biljke koje nisu savršeno simetrične i stolac na kojem se povremeno misteriozno stvori hrpa odjeće.

Nova ideja luksuza nije nužno sakriti sve tragove života.

Ponekad je luksuz upravo u tome da prostor možemo koristiti bez straha da ćemo mu pokvariti estetiku.

Nakon godina minimalizma vraća se kontrolirani nered

To ne znači da ćemo svi odjednom postati maksimalisti i svaki slobodni centimetar zida prekriti slikama. Niti znači da minimalizam više može izgledati dobro. Najzanimljivija promjena zapravo je puno suptilnija: interijeri više ne moraju pripadati jednoj strogo definiranoj estetici.

Možete voljeti čist, moderan prostor i u njega staviti stol star 80 godina. Možete imati minimalističku kuhinju i zid prepun umjetnosti. Možete kombinirati IKEA-u s dizajnerskim komadom i naslijeđenom foteljom koju ste dali ponovno tapecirati.

Upravo takva kombinacija različitih razdoblja, cijena i stilova često stvara prostor koji izgleda puno skuplje od interijera u kojem je sve kupljeno na jednom mjestu.

Jer oko više ne registrira samo vrijednost pojedinog predmeta. Registrira slojevitost.

Najzanimljiviji domovi ne nastaju u jednom shoppingu

Možda je upravo to razlog zbog kojeg vintage namještaj, buvljaci, second hand platforme i mali dizajnerski brendovi imaju sve veću privlačnost. Nakon desetljeća u kojem smo mogli kupiti gotovo identičan interijer u Zagrebu, Londonu, Berlinu ili Stockholmu, ponovno želimo stvari koje neće imati svi.

To je i održiviji način razmišljanja. Stol koji je preživio nekoliko desetljeća ne mora završiti na otpadu zato što njegova nijansa drva trenutno nije najpopularnija. Kvalitetnu fotelju možemo presvući. Komodu prebojiti. Staru lampu ponovno ožičiti.

Najodrživiji komad namještaja često nije novi proizvod s oznakom „sustainable“, nego onaj koji već postoji.

A možda je to i najveći odmak od kulture brzih interijera. Dom ponovno prestaje biti nešto što svakih nekoliko godina moramo potpuno „osvježiti“ kako bi odgovarao aktualnom trendu.

Dobar dom ne mora biti trendi

Ironično je da najbolji način za uređenje doma koji neće brzo izgledati zastarjelo možda upravo jest – prestati pokušavati urediti ga prema trendovima.

Ako volite sivi kauč, nema razloga da ga sutra zamijenite samo zato što je internet proglasio kraj sive ere. Ako vam bijela kuhinja odgovara, ona neće magično postati ružna zato što su trenutačno popularnije tamnije fronte. Trendovi su korisni kao inspiracija, ali postaju problem kada ih tretiramo kao pravilnik.

Puno zanimljivije pitanje od „što je sada moderno?“ glasi: što bih od ovoga želio gledati svaki dan sljedećih deset godina?

Odgovor vjerojatno neće biti isti za sve.

I upravo je to dobra vijest.

Nakon godina u kojima su naši stanovi sve više nalikovali jedni drugima, najveći trend u uređenju doma postao je nešto što se zapravo ne može kupiti ni kopirati s Pinteresta – osobnost.

Najbolji interijer više nije onaj u kojem ne bismo ništa pomaknuli.

To je onaj iz kojeg možemo zaključiti tko u njemu živi.