Zašto Dalmatinci toliko hvale Split, Šibenik i Zadar, a mnogi od njih godinama žive u Zagrebu? Upravo je to pitanje jedan korisnik postavio na Redditu, u zajednici AskCroatia, pokrenuvši raspravu u kojoj su se sukobila različita mišljenja o životu u glavnom gradu, privrženosti rodnom kraju i razlozima zbog kojih se ljudi sele.

Autor objave, naslovljene 'Jesam li mrzitelj? Ali mi ide na živac', požalio se na Dalmatince koji, prema njegovu iskustvu, često ističu koliko je život uz more ljepši, ali se unatoč tome ne vraćaju u rodni kraj. Kao povod za raspravu spomenuo je i Mišu Kovača, koji je nakon velikog ispraćaja na splitskom Poljudu pokopan na zagrebačkom Mirogoju, uz sina Edija.

'Zašto onda živite u Zagrebu?'

Korisnik se zapitao zašto ljudi koji stalno ističu ljepote Dalmacije ostaju u Zagrebu, ondje kupuju stanove i grade život, a istodobno se žale na prometne gužve, manjak sunca i zagađenje. Posebno ga je zanimalo zašto su neki poznati Dalmatinci, među kojima je spomenuo Mišu Kovača i Dinu Dvornika, pokopani u glavnom gradu.

Njegova objava brzo je izazvala podijeljene reakcije. Dok su neki razumjeli frustraciju zbog stalnih kritika Zagreba, drugi su upozorili da ljubav prema rodnom kraju ne znači da ondje postoje uvjeti za život.

Dalmatinci objasnili zašto ostaju u Zagrebu

Među odgovorima posebno se istaknulo pitanje centralizacije. Više korisnika upozorilo je da Zagreb nudi znatno šire mogućnosti zapošljavanja, obrazovanja i zdravstvene skrbi, zbog čega mnogi ondje ostaju i kada bi se radije vratili kući.

Jedan komentator opisao je kako se nakon studija vratio u Dalmaciju, ali smatra da mnogi njegovi poznanici nisu imali tu mogućnost. Prema njegovu mišljenju, posao ili partner često odlučuju o tome gdje će netko nastaviti život.

Javila se i Dalmatinka koja već 12 godina živi u Zagrebu. Objasnila je da joj glavni grad pruža važne mogućnosti za posao, školovanje i zdravstvenu skrb njezina djeteta, zbog čega povratak u rodni kraj trenutačno nije realna opcija. Istaknula je da je zahvalna Zagrebu, ali da joj nedostaju obitelj, more i način života u Dalmaciji.

'Dječja posla' ili opravdana kritika?

Dio korisnika nije imao razumijevanja za početnu objavu, smatrajući da su prepirke Zagrepčana i Dalmatinaca besmislene. Drugi su upozorili da pravo na kritiziranje grada u kojem netko živi ne bi smjelo ovisiti o tome gdje je rođen.

Bilo je i onih koji su istaknuli da vole oba grada, svaki zbog njegovih posebnosti. Jedna korisnica iz Splita napisala je da će joj rodni grad uvijek biti najljepši, ali da jednako tako voli Zagreb i sve što joj pruža.

Rasprava je tako od početnog pitanja o Dalmatincima prerasla u mnogo širu dilemu: koliko pri odabiru mjesta za život odlučuje ljubav prema rodnom kraju, a koliko posao, obitelj i mogućnosti koje pojedini grad nudi?

A što vi mislite? Može li netko istodobno voljeti svoj rodni grad, živjeti negdje drugdje i imati pravo kritizirati mjesto u kojem je pronašao novi dom?