Nakon što se u vrijeme pandemije i lockdowna preselila u Melbourne, Lucija je počela raditi na novom projektu ŽIVA. Istoimeni debitantski album odmak je od njezinog prijašnjeg rada, a pokazuje njen rast kao glazbenice i producentice te novi početak u novoj zemlji.

Pateći, kako kaže, od nesanice i OKP-a tijekom stvaranja albuma, Lucijin put od osjećajnih trenutaka, do coldwavea i industrial EBM zvuka predstavljen je na prvijencu. "ŽIVA" broji devet pjesama od kojih je šest pisano dvojezično, a prenose slavonske korijene i tradicionalne načine pjevanja. Album je predstavljen singlovima “Power”, “Dualism” i “Bad Blood”, koji su zavrijedili svoje mjesto na međunarodnom radijskim postajama i streaming servisima.

Recenzije nekih od najutjecajnijih australskih medija The AU Review i TripleJ hvale njezine hipnotičke vokale, industrial zvuk, te kompoziciju i produkciju. Domaći mediji album nazivaju hrabrim, beskompromisnim i sjajnim te hvale spoj elektronike i slavonske glazbe.

Sa ŽIVOM razgovaramo o karijernom zaokretu, novom početku, slavic pop zvuku i nadolazećem koncertu u Tvornici kulture.

Možete li ukratko predstaviti svoj novi projekt ŽIVA?

ŽIVA je moj alter-ego i projekt koji sam stvorila krajem 2021. godine, tijekom lockdowna u Melbourneu. Nakon preseljenja na drugi kraj svijeta, morala sam pronaći način da se izrazim i nastavim se osjećati vidljivom, i upravo to mi rad kroz ŽIVU pruža. Svu glazbu skladam i produciram sama u svojoj spavaćoj sobi, a nastupam uživo tako da gradim pjesmu od nule na licu mjesta i tzv. “live loop-am”. Nešto poput Tash Sultane, one-woman show gdje sviram više instrumenata. U svibnju sam i objavila album prvijenac i sad je došlo vrijeme da ga i promoviram u Zagrebu dok sam još tu.

Koliko se ŽIVA razlikuje od stvaralaštva Punčki?

Dosta. Ovo je samostalni projekt, moj alter-ego koji je jako osoban. I iako su Punčke isto uvijek bile popraćene iskrenim tekstovima koje sam pisala i snažnim nastupom uživo, ŽIVA sad stavlja naglasak i na vizualni i kulturološki aspekt. Za mene je to projekt koji istražuje kulturno nasljedje, identitet, mentalno zdravlje i kako su potonji povezani. Punčke su se dotakle tih pitanja, ali puno manje direktno nego ŽIVA s kojom je to u apsolutnom fokusu.

Što je slavic pop?

Termin koji za mene obilježava žanr glazbe koji stvaram kao ŽIVA. Pop pod snažnim utjecajem slavenskog naslijeđa.

Kako danas gledate na nasljeđe vašeg prethodnog benda Punčke?

Baš sam nedavno preslušala apsolutno sva objavljena izdanja Punčki. Hehe, ne znam, svašta mi je prošlo kroz glavu, puno sjećanja, puno emocija, puno ponosa, malo i smijeha. Jako sam sretna što su Punčke bile tu tako dugo i ako smo uspjeli inspirirati neke, ja sam presretna.

Je li domaća scena napredovala od vremena vaših početaka?

Uvijek smo imali dobre bendove, ali mislim da sad imamo još malo bolje uho za eksperimentalni zvuk što mislim da je super znak da je scena progresivna i bogata.

Čiji vas je recentni rad oduševio?

Posljednji album sisačko-novskog benda ###! Rokanje na najjače!

Zašto ste se preselili u daleku Australiju?

Melbourne je slovio da ima najbolju glazbenu scenu, a standard i život je bolji i kvalitetniji nego u Americi.

Kako ste podnijeli lockdown?

Bio je to jedan od težih perioda u mom životu jer ipak se dogodio nedugo nakon što sam se preselila u Australiju. Ali preživjela sam, i to najviše zahvaljujući ŽIVI, projektu koji me (o)živio i dao mi neku novu svrhu tijekom tog "zatvora". Srećom pa nisam bila sama u tom periodu, sve je bilo lakše uz mog najboljeg prijatelja i partnera Marka tako da smo skupa prolazili kroz sva moguća mentalna previranja i ostala preispitivanja novih (i starih) društvenih normi.

U jednom ste intervjuu spomenuli probleme s depresijom, nesanicom i opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Koliko je važno da se o tome govori?

Mislim da je jako bitno pričati o tome i da je rijedak slučaj da itko išta radi bez ijedne mentalne prepreke. A kao da se tek nedavno počelo pričati i o toj strani medalje malo više. Razgovarati otvoreno o anksioznim poremećajima je posebno bitno za ljude koji su poduzetni, kreativni, i koji vode svoje neke vlastite i nezavisne karijere. Društvene mreže i tempo života te cijelo vrijeme tjera da budeš "on", aktivan, trezven 24/7, nasmiješen, spreman za nove pobjede, i ako to slučajno nisi jer si depresivan, umoran, neispavan (pa zbog toga i depresivan) - još si depresivniji zato što misliš da nešto nije u redu s tobom jer svi rokaju sto na sat, a ti, eto, ne možeš više. Svi imamo maksimum, svi imamo neku "manu" i limit. Raditi u skladu s tim limitom je puno mudrije nego uporno pokušavati ići preko njega jer ispada da je to jedini način da se uspije…

Kako vas je prihvatila australska scena?

Ma super! I dalje sam tamo jako nova i nepoznata, ali nakon nekolicine koncerata sam polako počela upoznavati scenu, druge bendove i aktualne klubove. Sad već stižu i pozivi na festivale što je dobar znak da sam im na radaru.

Kakvi su vam budući planovi?

Zasad mi je najveća želja svirati Dark Mofo, jedan fantastičan festival na Tazmaniji u lipnju 2024. pa nekako to pikiram sada. A uz to mi je zapravo sad plan malo usporiti po povratku u Australiju, vratiti se u svoj studio i možda napisati nešto novo. Imala sam nenormalan tempo u posljednjih godinu dana gdje sam više od 7 mjeseci provela na putu a ostatak vremena radeći na albumu i doktoratu, tako da mi treba malo rutine.

Što nas očekuje u Tvornici?

Iskren i autentičan nastup, par gostiju iznenadjenja (većini zapravo poznat sastav na pozornici) i fantastičan after party uz Ivnu Ji!