U ZAGREBAČKOM MUO

Zavirili smo u izložbu o stoljetnoj povijesti varaždinskog Varteksa i doznali najzanimljivije detalje

  • Autor: Tina Barbarić
  • Zadnja izmjena 06.09.2019 12:53
  • Objavljeno 05.09.2019 u 14:29
tportal

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Prpic/PIXSELL

Od retro pilotskih i vojnih uniformi, različitih modela Levisica, reklama za Tivar prijelazna odijela, između ljeta i zime, 'kada ljetni mantil postaje prelagan, a zimski je još pretopao' te za mornarska odijela za gospodu po cijeni od 300 do 490 dinara, sve do kaputa Žuži Jelinek i podsjećanja na nekadašnju Varteksovu modnu robnu kuću na Trgu bana Jelačića otvorenu 1967., izložba 'Priče koje kroje Varteks', otvorenoj 4. rujna u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, kroz 14 poglavlja govori o stogodišnjoj povijesti poznate varaždinske tekstilne tvrtke. Donosimo njene najaznimljivije dijelove

Varteks je osnovan u listopadu 1918., najprije kao Tekstilno industrijsko dioničko društvo Varaždin, a odjeću počinje raditi krajem 1926., u svome dijelu zvanom Tvornica Tivar, (Tekstilna industrija Varaždin) kad je trebalo napraviti 5000 uniformi za vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kasnije je radio uniforme za sve države i sisteme, od NDH, preko Jugoslavenske narodne armije, kad su šivali odore i za pripadnike kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva, sve do Domovinskog rata kad su, kako se navodi na izložbi, radnici u tri smjene šivali i za Hrvatsku vojsku. Polovicom 1970-ih Varteks je počeo raditi i uniforme raznih drugih službi, za glazbene ansamble, saveznu kontrolu leta, željeznicu, ugostiteljske i turističke radnike te za sportske ekipe, od kojih se neki od najzanimljivijih primjeraka mogu vidjeti na izložbi čije su kustosice Spomenka Težak iz Gradskog muzeja Varaždin i Adriana Prlić iz zagrebačkog MUO.

Varteksove uniforme

Varteksove uniforme

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Prpic/PIXSELL

Već 1950-ih prodaja tvornički izrađene odjeće u standardnim veličinama postaje dijelom kulture odijevanja, a Varteks tada širi svoj asortiman konfekcije na sve društvene slojeve postajući sve jači doma, ali i vani. Od sredine 1960-ih najveće inozemno tržište bila mu je Velika Britanija, a prodavalo se i u trgovinama i u robnim kućama u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Švedskoj i SAD-u.

  • +39
  • +36

Priče koje kroje Varteks

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: MUO

U vrijeme uspona i najboljih godina u pogonima Varteksa godišnje se proizvodilo oko devet milijuna metara tkanina, navodi se na izložbi. U SAD se godišnje izvozilo 120.000 komada hlača, a u Zapadnu Njemačku, primjerice, 8000 komada balon ogrtača. Rekordni izvoz u Veliku Britaniju Varteks je ostvario 1987. plasmanom odjeće u vrijednosti od 9.483.000 američkih dolara.

Usponu Varteksa u modnim krugovima doma i u inozemstvu pomogla je suradnja s čuvenom Žuži Jelinek, koja je na izložbi, osim kao ambasadorica mode, krojačica, stilistica i vlasnica krojačkog salona na središnjem zagrebačkom trgu, navedena i kao krojačica Jovanke Broz. Upravo u Varteksu je Jelinek i započela svoju karijeru modne kreatorice.

Jedan od segmenata izložbe bavi se i razvojem tvornice, odnosno industrijskog 'grada tekstila', koji nastaje na periferiji Varaždina početkom 20. stoljeća uz kapelicu sv. Roka na južnom ulazu u grad. Gradnja je, navodi se na izložbi, počela 1901., a tijekom stoljeća dolazi do niza dogradnji. Početkom 1940-ih, primjerice, gradi se stambeno naselje Tekstilne industrije d.d. Varaždin, u obliku poluograđenih obiteljskih kuća sjeverno od kompleksa i stambene zgrade za činovnike u Ulici Tina Ujevića. U 1980-ih u samom centru gradske jezgre gradi se i otvara robna kuća Varteks. U Zagrebu je otvorena još 1967., na samom Trgu bana Jelačića. 

Za izradu pojedine vrste odjeće Varteks je imao specijalizirane industrijske pogone. U Ludbregu se tako šivala ženska odjeća, u Bednji sportska, u Ivancu su se izrađivale hlače, Levi's se proizvodio u Novom Marofu dok u Varaždinu nastaju muški kaputi, odijela i sakoi. Cjelokupna proizvodnja odjeće, međutim, 2013. je preselila u Varaždin, kad su zatvoreni svi pogoni izvan grada. 

'Svoje kreacije izrađene isključivo od Varteksovih tkanina predstavila je na modnoj reviji u Zagrebu, u sklopu jesenskog Zagrebačkog velesajma. Već 1959. na modnoj reviji u New Yorku, u vrijeme održavanja Međunarodnog trgovačkog sajma, predstavljeno je 40 modela izrađenih u jugoslavenskim tekstilnim tvornicama, među kojima i modeli Žuži Jelinek napravljeni za Varteks. Uz kvalitetu Varteksovih tkanina, najveću pažnju izazvao je model zimskog kaputa koji je nosila američka manekenka Suziy Parker. Među najprodavanijim Žužikinim kreacijama je i jednostavna jednodijelna haljina s dvorednim kopčanjem Randez-vous napravljena od lagane vuneke tkanine 1961. koja je krajem iste godine kroz modnu reviju predstavljena i američkom tržištu (i prodana 5000 komada)', navedeno je o ovoj višegodišnjoj suradnji koja je bila osobito plodna i intenzivna od 1956. do 1961.

Dio izložbe posvećen je i suradnji s kompanijom Levi Strauss, koja je, u proizvodnji i prodaji Levi's asortimana, trajala punih 30 godina. Među izlošcima u ovom segmentu su i posljednje Levi's 501 proizvedene u Varteksu 2008.

Posljednje Levi's 501 proizvedene u Varteksu, desno

Posljednje Levi's 501 proizvedene u Varteksu, desno

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Prpic/PIXSELL

Posebno poglavlje izložbe 'Priče koje kroje Varteks' uz sve ostalo, posvećen je radnicama tvrtke koja im je nekoć, kako bi im olakšala organizaciju života, osiguravala da u menzi, osim toplog obroka, mogu kupiti ručak za cijelu obitelj. U vešeraju su žene također mogle dati oprati i izglačati svoje rublje, a tijekom rada u pogonima je bila organizirana i kratka tjelovježba.

tportal

Izvor: Cropix / Autor: Ronald Gorsic / CROPIX

Na izložbi se može pročitati i o štrajku u Tivaru 1936., dok je tvrtka još nosila ime Tekstilna industrija d.d. Varaždin (Varaždinska tekstilna industrija - Varteks postaje 1946.). Povod štrajku tada je bio sukob u Konfekciji do kojeg je došlo jer je jedna radnica premještena za stroj za kojim je prije radio muškarac, ali je radnici određena niža plaća od one koju je primao radnik.

Drama u pet činova

Kako iz australske vune nastane Tivar odijelo

Na izložbi se može pročitati stari tekst iz Obzora u kojemu novinar opisuje tvornicu i proizvodni proces, koji naziva dramom u pet činova. Evo te drame:

Vuna iz Australije, prevalivši debela mora, stiže u Tivarova skladišta odakle je upućuju u tzv. čistilište, gdje je očiste, operu i obojadišu, a onda je čistu kao nevjestu pomiješaju s pamukom, da otvrdne. (Ovo miješanje vune i pamuka naziva se u tekstilnoj industriji tvorničkim brakom.) Iza toga odnosi dizalica ovu bračnu smjesu u vlačaru, gdje se smjesa pretvara u vlakanca, vlakanca u klupka, a klupka u pređu. Pređu preuzima tkaona koja je najprije razrijedi u niti, a niti u sukno i odmah je odvozi u čistionicu, gdje se sukno glača i pere, čisti i transferira u skladišta. Odatle se jedan dio sukna prodaje trgovcima, a drugi dio putuje u Tivarove radionice koje izrađuju Tivar odijela.

Ovakove radionice Tivar ima dvije, a u svakoj radi po 210 radnika na 210 šivaćih strojeva. U radionicama su veliki stolovi, za kojima radnici slažu sukno u partijama po 50 komada u jedanput. Kada su partije složene, električna ih pila izreže i pripravi za posebna odijela, raspoređuje u dijelove i odmah iz razašilje šivaćim strojevima u posao. U ovom tek momentu nastaje prava izradba Tivar odijela na kojima se radi uz geslo: Jedan za sve, svi za sve! Jedan te isti posao radi naime samo jedan radnik i od jednog radnika, odnosno od njegovih zahvata ovisi čitav posao jer čim bi jedan radnik stao, stali bi svi!

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!