'Općenito je poznata činjenica da je bogatu neoženjenu čovjeku žena prijeko potrebna.'. Ovo je jedna od najpoznatijih rečenica svjetske književnosti, a njome započinje roman 'Ponos i predrasude'. Britki humor, reska ironija, seciranje i kritika britanskog društva, tematiziranje života britanskog nižeg plemstva i bogatih zemljoposjednika, kao i brakova koji se češće sklapaju iz interesa nego iz ljubavi - sve su to teme kojima se bavila Jane Austen, jedno od najvažnijih imena svjetske književnosti.

Predodžba o njoj kroz povijest se stalno mijenjala i svaka je generacija u njoj vidjela ono što joj je trebalo. U 19. stoljeću, ponajviše zahvaljujući biografijama koje su pisali članovi obitelji, Jane je zamišljana kao skromna, pobožna usidjelica. Dvadeseto stoljeće pretvorilo ju je u povučenu romantičnu heroinu, dok je današnji čitatelji vide kao ambicioznu, profesionalnu autoricu koja je gradila karijeru u ograničenim okolnostima.

Iako se na površini čini da su u središtu njezinih djela ljubavne priče, ako zagrebete malo dublje, shvatit ćete da se ovdje kriju analiza klase, novca, morala i ograničenih izbora, osobito onih za žene u Engleskoj s početka 19. stoljeća. Naime, tada je položaj žena bio strogo određen zakonima i društvenim konvencijama. Većina žena nije imala pravo na samostalno nasljeđivanje imovine, obrazovanje im je bilo ograničeno, a ekonomska sigurnost gotovo u potpunosti vezana uz brak. Neudane žene, bez vlastitog prihoda, ovisile su o obitelji i često su bile smatrane teretom, dok je udaja bila jedini društveno prihvatljiv put prema stabilnosti.

Zanimljivo je da je Jane svoja djela u početku objavljivala anonimno, potpisujući ih kao 'By a Lady'. Taj je potpis bio izravna posljedica društvenih očekivanja prema ženama spisateljicama tada. No nije se dugo mogla skrivati u sjeni jer su njezini romani već pri prvom objavljivanju bili dobro prihvaćeni.

Tko je bila Jane Austen?

Rođena 16. prosinca 1775. godine u obitelji anglikanskog svećenika Georgea Austena i njegove supruge Cassandre, bila je sedmo dijete u obitelji s osmero djece, vezana uz stariju sestru Cassandru, ujedno svoju prvu i najveću obožavateljicu i, kako se danas vjeruje, čuvaricu mnogih Janeinih tajni. A i u samim njezinim romanima - poput 'Ponos i predrasude' i 'Razum i osjećaji' - možemo vidjeti koliko njeguje odnos između sestara što u knjigama, što u stvarnosti.

Kako je Jane izgledala? Ni dan danas to ne znamo, barem ne dovoljno precizno. Postoji tek jedan sačuvani potret, točnije blijeda, nedovršena skica koju je navodno nacrtala upravo njezina sestra Cassandra. Danas se ta skica čuva u Londonu.

Za djevojku s kraja 18. stoljeća, Jane je bila neuobičajeno obrazovana. Školovala se u Oxfordu i Southamptonu, a potom kratko pohađala školu za djevojke u Readingu. U obiteljskom domu poticalo se čitanje, rasprava i pisanje, a Jane se vrlo rano okušala u književnosti. Prve tekstove pisala je već kao tinejdžerica, a jednu je priču objavila još 1789. godine. Dvojica njezine braće, Francis i Charles, bili su u mornici i naposljetku postali admirali, što će se kasnije suptilno odraziti i u njezinim romanima, osobito u 'Uvjeravanju' ('Pod tuđim utjecajem') o devetnaestogodišnjoj Anne Elliot.

Pritom dolazimo i do paradoksa - Jane, koja u svojim djelima vješto secira ljubav, udvaranje, brak i tadašnje društvene (ne)prilike, kroz ljubavne priče koje uglavnom završavaju (sretnim) brakom, nikada se nije udala. Naprotiv, uglavnom je vodila povučen život, lišen velikih društvenih događaja i inih uzbuđenja; promatračica koja upravo iz te svakodnevice crpi ideje. Cijeli je život bila financijski ovisna - najprije o ocu, potom o braći. A neudata žena u to je vrijeme bila 'usidjelica' i svojevrsni teret obitelji.

Da ne pretjeramo, njezin život nije bio baš toliko 'dosadan'. Jane je imala udvarače. Najpoznatiji među njima bio je Thomas Lefroy, šarmantni Irac s kojim je imala kratku, ali intenzivnu romantičnu epizodu. Godine 1802. prihvatila je i prosidbu Harrisa Bigg-Withera, imućnog i 'razumno' odabranog kandidata, samo da bi je već sljedećeg jutra povukla. Kao i njezine junakinje - ni Jane nije htjela sigurnost bez intelektualne i emocionalne ravnopravnosti. 'Što više znam o svijetu, to sam uvjerenija da nikada neću upoznati muškarca kojeg mogu istinski voljeti. Toliko mi treba!' piše Jane u romanu 'Razum i osjećaji'.

Godine 1801. njezina obitelj seli se u Bath, tada mondeno lječilište i društveno središte, koje će postati kulisa brojnih Austeninih romana, iako je i ona sama prema tom gradu osjećala nelagodu.

Nakon očeve smrti 1805. godine, Jane, njezina majka i sestra prolazile kroz teško razdoblje, da bi se naposljetku preselile u Chawton, na imanje koje je obitelji ustupio brat Edward. Upravo u toj skromnoj kući, danas muzeju, Jane Austen provodi posljednjih osam godina života i stvara svoja najvažnija djela.

Romane je objavljivala anonimno, što joj je donijelo popularnost među čitateljima, ali ju je istodobno isključilo iz tadašnjih književnih krugova. Unatoč tome, njezina su djela bila čitana i o njima se redovito raspravljalo.

Unatoč tomu, ili upravo zbog toga, Austen je danas kanonizirana kao jedna od najvećih autorica ljubavne književnosti. Često je se olako svodi na 'laganu', sentimentalnu literaturu, no ispod svih tih plesnih zabava, posjeta i uglađenih razgovora krije se nemilosrdno precizna analiza klasnih odnosa, novca, morala i suženih izbora žena u Engleskoj s kraja 18. i početka 19. stoljeća.

Pametne junakinje u svijetu bez opcija

Njezine junakinje redovito su inteligentnije, razumnije i moralno postojanije od okoline u kojoj se kreću. Često su okružene muškarcima koji su vlastitim pogrešnim odlukama doveli obitelji na rub financijske propasti, ali i ženama koje su, jednako kao i one same, sputane tadašnjim društvenim normama. Naime, žene se tada nisu mogle zaposliti, a budući supružnici nisu nužno bili njihove 'srodne duše', već strategija preživljavanja, koliko god to grubo zvuči.

Janeine likove uglavnom je lako zavoljeti, pa čak i kada djeluju 'bezgrešno', što može biti frustrirajuće kada se želite poistovjetiti s nekim likom. Doduše, zato često možete u drugim likovima prepoznati vlastite slabosti, u Janeinu seciranju taštine, zablude i sitnih moralnih prijestupa. Radi to s takvom preciznošću da imate osjećaj kao da sjedi preko puta vas i vidi sve.

Poseban status ima roman 'Ponos i predrasude', kulturni fenomen koji i više od dvjesto godina nakon objavljivanja nastavlja živjeti kroz nove interpretacije – 2026. godine stižu i nova ekranizacija na Netflix te kazališna adaptacija, uključujući i onu u kazalištu Komedija. Glavni lik je Elizabeth Bennet, britka, samosvjesna žena, skeptična prema društvenim pravilima. Ima 27 godina i već nosi etiketu gotovo 'usidjelice'. Njezina majka, opsjednuta udajom svojih pet kćeri, dodatno pojačava pritisak dolaskom bogatog gospodina Bingleyja i njegova imućnog, ali arogantnog i ponosnog prijatelja, gospodina Darcyja koji se naposljetku teško nosi s vlastitim osjećajima i naklonošću prema Lizzy (Elizabeth).

Jer ego je mučna stvar kada su klasne razlike velike, pa tako i očekivanja društva i obitelji. A još je ponosnija Lizzy koja odbija njegovu bračnu ponudu. 'Muškarcu je neshvatljivo da bi žena ikad odbila bračnu ponudu', piše Jane. A upravo tada kreće zaplet.

Premda u filmovima djeluje kao da se sve vrti oko ljubavi, najviše mjesta u romanima ipak zauzima kritika društva, uz seciranje klasnih razlika, zakona nasljeđivanja i ograničenja ženskih izbora u društvu u kojem imetak gotovo automatski pripada muškarcima.

Jane je u toj kritici ironična, pa i duhovito i elegantno nemilosrdna, posebice u djelu 'Mansfield Park', njezinu najsloženijem romanu. Glavna junakinja Fanny Price povučena je, plaha, pa pomalo i naporna u nastojanju da bude bezgrešni moralni stup. To je čini metom tuđih frustracija, pa u nekom trenutku i čitateljevih. No Austen kroz Fanny ispisuje oštru kritiku samodopadne i moralno slijepe srednje klase čije se bogatstvo temelji na trgovini, a neki su u tome vidjeli i suptilno upiranje prsta u profite povezane s ropstvom.

Autorica koja je birala slobodu

Po duhu i metodi Jane je bila bliža prosvjetiteljskim misliocima poput Davida Humea i Johna Lockea nego pjesnicima svoga doba. Inspiraciju je nalazila u autorima poput Samuela Johnsona, Samuela Richardsona i Fanny Burney, a s romanom 'Opatija Northanger' izravno se poigrala i narugala popularnim gotičkim romanima Ann Radcliffe.

No upravo su zbog Janeine suptilnosti njezina djela izazivala podijeljene reakcije. Dok su je suvremenici poput Sir Waltera Scotta slavili zbog majstorstva u prikazu 'običnih ljudi i njihovih osjećaja', drugi su je napadali zbog navodne hladnoće i nedostatka strasti. Charlotte Bronte smatrala ju je previše suzdržanom, a Mark Twain ju je otvoreno prezirao.

Preminula je 1817. godine u dobi od tek 41 godine. Dan danas ne zna se uzrok njezine smrti; je li to bio Hodgkinov limfom, Addisonova bolest, tuberkuloza ili autoimuna bolesta lupus. Ima i teorija da je umrla i od trovanja arsenom.

No popularnost njezinih djela ne jenjava ni danas. Austenini romani neprestano se reinterpretiraju i prilagođavaju novim generacijama, kako kroz književne prerade, tako i kroz film i televiziju. Jedna od neobičnijih, ali iznimno popularnih reinterpretacija je 'Ponos, predrasude i zombiji' Setha Grahame-Smitha, u kojem se klasična priča spaja s elementima horora, što je dokaz koliko su njezini zapleti otporni na žanrovske eksperimente.

Filmske i televizijske adaptacije posebno su zaslužne za stalni interes šire publike. Među najpoznatijima su film 'Ponos i predrasude' s Keirom Knightley i Matthewom Macfadyenom te kultna BBC-jeva serija s Colinom Firthom koja je obilježila čitavu jednu generaciju gledatelja. Tu je i filmska verzija 'Razum i osjećaji' u režiji Anga Leeja, kao i niz adaptacija Emme, među kojima se posebno ističe verzija iz 2020. s Anyom Taylor-Joy.

Utjecaj Jane Austen snažno se osjeća i u pop-kulturi. Film 'Dnevnik Bridget Jones' te tinejdžerski klasik 'Clueless'. moderna reinterpretacija Emme, pokazuju koliko su njezini likovi, zapleti i teme prilagodljivi različitim vremenima i kontekstima.

Jane je bila sve samo ne tipična predstavnica romantizma. Snažne emocije u njezinim romanima rijetko vode sreći jer impulzivnost i bijeg s ljubavnikom najčešće završavaju katastrofom. Razum, samokontrola i moralna dosljednost, osobito kod žena, put su prema stabilnosti i, tek tada, sreći. A sve to dok do srži ogoljuje ljudsku prirodu, čime njezino 'lagano štivo' postaje - ogledalo.