ODGOVOR RAVNATELJU

Vitezove nove optužbe: 'U HAVC-u vrte palčevima i stopiraju svaku smislenu inicijativu boljitka hrvatskog audiovizualnog sustava'

  • Autor: S. S.
  • Zadnja izmjena 10.07.2021 14:32
  • Objavljeno 10.07.2021 u 14:13
Ivan-Goran Vitez

Ivan-Goran Vitez

Izvor: Pixsell / Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL

Redatelj i scenarist Ivan Goran Vitez, predsjednik Hrvatskog društva filmskih djelatnika (HDFD), reagirao je na očitovanje ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) Chrisa Marcicha o navodima iz Vitezovog pisma ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek s molbom da ga razriješi mandata u Hrvatskom audiovizualnom vijeću jer ne želi više biti dio tijela koje, kako smatra, 'radi dugoročnu štetu hrvatskoj audiovizualnoj zajednici i djelatnosti u cjelini'

U tportalovom članku naslovljenom 'Nova drama u hrvatskom filmu: Redatelj Vitez dao ostavku u HAVC-u, tvrdi da ga miniraju i muljaju s podjelom novca. Šef krovne filmske ustanove Marcich uzvraća: Netočno i tendenciozno!' iznesen je, podsjetimo, niz 'krajnje dubioznih' odluka Vijeća, kako navodi Vitez, donesenih u pravilu na prijedlog ravnatelja i stručnih službi HAVC-a. Ravnatelj Marcich očitovao se na dijelove pisma u posjedu tportala, ocijenivši Vitezova izlaganja jednostranim, tendencioznim, nepotpunim i dobrim dijelom netočnim.

Vitez navodi da Marcich u svojim 'nazovi-demantijima' nije demantirao niti jedan njegov navod. U nastavku prenosimo 'integralni' Vitezov odgovor na Marcichevu reakciju, po prethodno problematiziranim stavkama.

Režijske razrade

Ne želim zamarati čitateljstvo s detaljnim objašnjavanjem što je to režijska razrada ili „breakdown sheets“. Ukratko, radi se o taksativnom popisu potreba za svaku scenu u filmu, što je dokument bez kojeg se ne može složiti niti jedan smisleni financijski plan filma. Budući da hrvatski producenti novije generacije niti ne žele na HAVC-ove javne pozive aplicirati sa smislenim financijskim planom projekta s kojim se natječu, jer ih to obvezuje u njegovoj eventualnoj kasnijoj realizaciji, ovaj im je dokument trn u oku, pa su si dali sav trud ovoga svijeta kako bi uvjerili ravnatelja Marcicha da za njim u fazi apliciranja na Javni poziv nema potrebe, što je nonsens svih nonsenasa. Najjasnijim mogućim rječnikom – financijska sredstva u visini od tri do pet milijuna kuna od HAVC-a traže projekti s ovlaš napisanim financijskim planovima. Šanse takvih projekata da se kasnije dofinanciraju na ozbiljnim europskim fondovima su minimalne. Za primjer – hrvatski film koje je dobio sredstva Eurimagesa na zadnjem njihovom natječaju u natječajnoj je dokumentaciji imao režijsku razradu, za razliku od hrvatskih projekata koji u zadnje vrijeme na istom tom fondu nemaju nikakvu prođu. Ukidanjem potrebe za režijskom razradom iz HAVC-ovog Pravilnika, ravnatelj Marcich čini direktnu štetu hrvatskim filmovima pri njihovom apliciranju na inozemne fondove, a da bi pogodovao priučenim producentima koji se mimo HAVC-a i nisu u stanju financirati na europskom tržištu. Direktan rezultat čega je što je trenutno preko dvadeset hrvatskih cjelovečernjih filmova odabranih preko Javnih poziva HAVC-a nesnimljeno.

I, usput, ako se za vrijeme pandemije, u situaciji samoizolacije može napraviti išta konstruktivno za daljnju produkciju filma, onda su to režijske razrade, koje je u trenutku prošlogodišnjeg proglašavanja pandemije ravnatelj Marcich ukinuo. Jer ne zna, niti ga zanima.

Provjera obveze 60 posto ekipe

Ravnatelj Marcich govori o ugovorom propisanom postupku ukoliko producenti dostave pogrešne podatke o sastavu filmske ekipe. No, kako ustanoviti jesu li podaci pogrešni, jesu li čak producenti od nekih pojedinaca u ekipi dovedeni u zabludu o njihovom članstvu u strukovnoj udruzi? Vrlo jednostavno – HAVC dobiveni spisak ekipe može proslijediti strukovnim udrugama koje će unutar pola sata provjeriti jesu li podaci u njemu točni. Ali HAVC to iz samo njima poznatih razloga ne želi učiniti, čak i na izričito traženje. Što vodi ka samo jednom zaključku – HAVC se ne želi pridržavati propisanog pravila kako 60% filmske ekipa moraju činiti profesionalci iz strukovnih udruga. Da, neki vrhunski hrvatski filmski djelatnici nisu članovi strukovnih udruga, kako kaže ravnatelj Marcich, ali zato ih Pravilnik propisuje 60%, a ne 100%! No, ako filmsku ekipu, kao u nekim recentnim projektima sufinanciranim od strane HAVC-a čini 30-tak posto ljudi iz struke, a ostatak se popuni „ljudima s ceste“, rezultat konačnog proizvoda teško da može biti drugačiji nego porazan. I ne vidim kako bi to ikome iz audiovizualne zajednice moglo biti u interesu, a naročito krovnoj instituciji i njezinom ravnatelju.

Projekt 'Sigurno mjesto'

Citiram ravnatelja Marcicha: „U potpunosti su promašeni navodi g. Viteza da 'producentska kuća umjetničke savjetnice za manjinske koprodukcije preuzima projekt 'Sigurno mjesto' od Propeler filma mimo javnog poziva i bez smislene dokumentacije’.”

Dakle, u potpunosti ne razumijem citiranu rečenicu, jer ono što ravnatelj Marcich naziva u potpunosti promašenim mojim navodima je doslovno ono što se dogodilo, a što je provjerljivo i u zapisniku HAVC-ove sjednice. Projekt je s jedne producentske kuće prebačen na drugu mimo javnog poziva i smislene dokumentacije. Što je i inače praksa, koju sam, kako i navodim u dopisu Ministarstvu kulture i medija htio promijeniti kroz Pravilnik, ali je ravnatelj Marcich ovaj pokušaj odbio bez objašnjenja. A, zanimljivo, ne objašnjava taj dio mog dopisa niti u svom „demantiju“, kao i dio o vrlo sivoj zoni sukoba interesa umjetničke savjetnice. Što uopće konkretno demantira? Notornu činjenicu?

Projekt 'Bazen bez kraja'

Opet – što ravnatelj Marcich demantira? Ono što smatram spornim je što je, povećavši fond za manjinske koprodukcije, izjavio kako to čini ne bi li stvorio uvjete da ovaj projekt na njemu prođe i nazvao njegov dolazak u Hrvatsku strateškim interesom države, a još spornijim što taj dio njegovog izlaganja, kao i rasprava koju sam nakon toga poveo nisu navedeni u zapisniku sjednice AV vijeća. Stvaranjem financijskih uvjeta da taj projekt prođe na Javnom pozivu za sufinanciranje manjinskih koprodukcija pogoduje se isključivo jednoj hrvatskoj producentskoj kući koja bi financijska sredstva zaprimila, budući da će projekt „Bazen bez kraja“, po svemu sudeći, što ravnatelj Marcich također ne demantira, ionako biti sniman u Hrvatskoj.

Edukacija novih filmskih djelatnika

Ravnatelj Marcich, izgleda, zamjera HDFD-u što se nismo prijavili na HAVC-ov poziv za mapiranje AV sektora. A razlog zašto se Hrvatsko društvo filmskih djelatnika nije javilo na taj poziv jednostavno je što je to društvo filmskih djelatnika, a ne Državni zavod za statistiku. Mapiranje sektora nije naša struka i shodno tome, ne želimo se primiti posla za koji smatramo da ne bismo bili u stanju kvalitetno obaviti. Što ravnatelju Marcichu uopće nije bitno. Zasad ne želim navoditi primjere HAVC-ovog razbacivanja novcima nedomišljenim projektima i nekvalificiranim osobama (mimo bilo kakvog Javnog poziva), no imam ih preko nekolicinu i ako će me se dalje potezati za jezik, spreman sam. Paralelno ravnatelj Marcich očekuje od HDFD-a da razvija kurikulume za edukaciju, što su kompleksni dokumenti i svatko tko je imalo upoznat s kriterijima Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih upoznat je s tim i s uobičajenom cijenom izrade takvih dokumenata, koju je ravnatelj Marcich, nakon što je sve već bilo dogovoreno, lakonski srezao na pola, i sad se čudom čudi što ljudi zaduženi za izradu tih programa (ne ja, kao što navodi) nisu pristali na ponuđeni iznos. Da stvari budu do kraja transparentne, HAVC je u pozivu za mapiranje sektora predvidio cijenu od 65,000 kuna za izradu studije. HDFD je mogao te novce uzeti i napraviti nekakvu studiju i nikom ništa. No, HDFD to nije učinio, jer nam ideja nije pokupiti novac, nego napraviti samoodrživ sustav audiovizualne industrije u Hrvatskoj. Ravnatelju Marcichu to očito nikako nije shvatljivo.

Filmski studio

Rečenice koje ravnatelj Marcich piše u ovom odjeljku, rečenice su koje na AV vijeću ponavlja od svog ustoličenja prije dvije i pol godine. Pridružimo tome i rečenice o pregovorima oko Zakona o elektroničkim medijima koji bi Netflixu i sličnim streamerima nametao obvezu ulaganja 10% prihoda na hrvatskom tržištu u hrvatski AV sektor, što je još jedan sanak pusti koji s realnošću nema nikakvog dodira.

Dopunska nastava

'Problem je riješen isti dan“, kaže ravnatelj Marcich. Problem je riješen isti dan zato što sam igrom slučaja ja saznao da problem postoji i sam sam ga riješio. Da se iz hrvatskog veleposlanstva u Kanadi nakon HAVC-ovog odbijanja nisu obratili direktno meni, za problem nitko nikad ne bi ni saznao! Krajnje je cinično pripisivati neke zasluge za „rješavanje problema“ sebi, kako to ravnatelj Marcich čini. I to problema koji je HAVC sam generirao!

A krajnje je podlo izjaviti ovako nešto „Podržali smo njegov film 'Dopunska nastava' financijski te kao kandidata za Oscara (odabran društvom koje on vodi)“. Chris Marcich jako dobro zna što smo HDFD i ja osobno sve napravili kako bismo svake godine izbor za hrvatskog kandidata učinili neupitnim, a naročito ove godine kad je jedan od vrlo izglednih kandidata za hrvatskog predstavnika zbog termina kino-distribucije van rokova propisanih od strane američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti, isključivo zbog upornog HDFD-ovog inzistiranja dobio Akademijinu dozvolu za ulazak u hrvatsku godišnju konkurenciju. Jer kao predsjednik HDFD-a čiji je film također bio u konkurenciji nisam htio da itko ima razloga i posumnjati u ikakvu nečasnu radnju s moje strane, a pritom sam bio uvjeren da će dotični film biti odabran kao hrvatski predstavnik i nisam mogao dozvoliti da ga u tom slučaju Akademija kasnije diskvalificira zbog upitnog termina kino-distribucije. Ali, eto, odabrana je „Dopunska nastava“, u drugom krugu glasovanja, nakon što je u prvom krugu dobila četiri od petnaest glasova, jedan manje od filma koji je također ušao u drugi krug, a koji nije bio ovaj za čije smo se sudjelovanje u konkurenciji HDFD i ja izborili.

I sad da nakon svega toga ravnatelj HAVC-a izjavi kako je „Dopunsku nastavu“ kao hrvatskog kandidata odabralo društvo kojeg ja vodim... Sramite se, Marcichu!

Da zaključim - najviše me žalosti što slutim da se iz Ministarstva kulture i medija neće ni oglasiti oko cijelog ovog slučaja, mada je Chris Marcich njihova akvizicija, a njegovo djelovanje kroz cijeli prethodni period ne može se okarakterizirati drugačije nego potpunim promašajem. U Hrvatsku neprekidno dolazi sve više i više stranih produkcija, a mi im i dalje ne možemo ponuditi funkcionalan filmski studio, niti dovoljno djelatnika u AV sektoru, pa oni posežu za susjednim zemljama ne bi li popunili svoje potrebe, dok u HAVC-u vrte palčevima i stopiraju svaku smislenu inicijativu boljitka hrvatskog audiovizualnog sustava. Jasno mi je da nije izborna godina, no ako to već u stanju nije HAVC, moglo bi se napokon trgnuti bar Ministarstvo kulture i medija.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!