Knjigu je objavio nakladnik Fraktura a prijevod na hrvatski potpisuje Romana Perečinec. S autorom je u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) razgovarao njegov urednik Roman Simić.

Istaknuo je kako je riječ o jednome od najcjenjenijih suvremenih flamanskih pisaca, višestruko nagrađivanom autoru romana, priča, eseja, kazališnih tekstova i brojnih pjesničkih zbirki.

Svjetsko je priznanje stekao romanom "Slikar i rat" (2013.) koji je postao međunarodni bestseler i kojim je 2014. osvojio prestižne književne nagrade AKO i Gouden Uil. Knjigu je na hrvatskom također objavila Fraktura, u prijevodu Romane Perečinec, istaknuo je Simić.

"Iza njegovog romana 'Obraćenica' stoji fascinantna priča o mladoj ženi patricijki iz plemićke obitelji koja se potkraj 11. stoljeća zaljubila u mladog Židova, obratila na judaizam i zajedno s njim pobjegla sa sjevera na jug Francuske, da bi ona kasnije, sama s malim djetetom, preko Sicilije i Aleksandrije došla sve do Kaira", rekao je.

"Na kraju, Hertmansovu heroinu ne ubijaju ni nasilje, ni banditi, ni pogromi ni bolesti. Njoj se na kraju događa i finalno je lomi podvojenost; ona je osoba između jezika, imena, između religija, ona je čisto utjelovljenje podvojenosti", napomenuo je Simić.

Hertmans je istaknuo kako je riječ o istinitoj priči za koju je istraživao dvije godine, a prvi poticaj dobio je nakon što je u malome selu Monieux u Provansi u Francuskoj kupio kuću i tamo čuo da se uz selo vezuje legenda o ženi, kršćanki visokoga roda, preobraćenici na judaizam, koja je tu prije gotovo tisuću godina provela šest godina.

"Nisam autor koji traži priče, već priče uvijek nekako nađu mene, a tako je bilo i s ovom, koja me je našla na neočekivani način", rekao je Hertmans.

U tisuću godina starome pismu, koje je u Kairu otkrio, analizirao ga te potom objavio koncem 1960-tih jedan američki profesor, jedan rabin govori o tome kako je židovska zajednica pomogla jednoj ženi u bijegu.

"Počeo sam istraživati, trebalo mi je gotovo dvije godine da s gotovo apsolutnom sigurnošću utvrdim odakle je došla. Tek tada je počelo moje pravo istraživanje, jer sam tek tada mogao istinski zamisliti tko je ona bila", rekao je pisac. "Nakon višegodišnjih istraživanja taj sam dokument i sam držao u rukama i bio je to za mene izvanredan osjećaj", dodao je.

Radnja romana čitatelja vodi u osvit križarskih ratova, kada se sedamnaestogodišnja Vigdis Adelais, kći napola kultiviranog Normana naseljenog u Rouenu, prolazeći jednoga dana uz ješivu, zagleda u Davida Todrosa, sina glavnog rabina iz Narbonne. Premda njezin otac kritizira potpirivanje mržnje prema Židovima, kad sazna za zabranjenu ljubav, zatvori Vigdis u samostan.

Nakon uspješnog bijega mlada obraćenica uzima ime Hamutal, a premda se čini da će u planinskom mjestašcu Monieuxu naći mir za sebe i svoju djecu, Davida i Hamutal tek čekaju velika iskušenja i tragedije.

Povijesni roman ali i eksperimentalno postmodernistička knjiga

Iako bi se knjiga mogla opisati kao povijesni roman, ona je istodobno na određeni način i eksperimentalno postmodernistička, napomenuo je Hertmans, koji u knjizi koristi postupak dvostruke naracije, pa tako čitatelj istodobno živi s njegovom heroinom, ali i s piscem dok piše svoju priču.

"Razvio sam određeni, specifični, moj vlastiti način pisanja. Ne želim biti pisac povijesnih romana, niti staromodni pisac koji zna sve o svojim likovima – ja želim biti jedan od svojih likova. To znači da ne samo da pronalazim priču o kojoj ću pisati, već da vi čitajući moju knjigu čitate dvije priče istodobno: samu priču i priču njezina nastanka. To dvoje odvija se paralelno", pojasnio je pisac.

Knjigu otvara prizorom dolaska Davida i Hamutal u njegovo selo. "Knjiga počinje tim prizorom; praktički sam ih vidio kroz prozor svoje kućice – tu sam knjigu tamo pisao, jedino sam je tamo i mogao pisati", istaknuo je nadalje Hertmans.

Da bi njegova priča bila vjerodostojna, morao je provoditi opsežna istraživanja, napomenuo je, "jer to nije knjiga samo o djevojci iz mojeg provansalskog susjedstva, već je to ujedno i knjiga o 11. stoljeću".

"Pokušao sam kroz ta istraživanja zamisliti njezin život i ispričati njezinu priču kao da sam je osobno poznavao, ali sam donosio i vlastite zaključke", istaknuo je nadalje. Njegova je opsesija "Antigona" i svoju je glavnu junakinju upravo tako i vidio - "kao Antigonu koja mora platiti za svoju ljubav, a to se i događa". David je ubijen, dvoje djece su odveli križari, a otac je poslao svoje vitezove u potragu za kćeri, koja s jednom bebom na prsima kreće na put bijega preko Mediterana.

"Ono što sam vam dao zapravo je tek moje intimno viđenje njezine sudbine", istaknuo je Hertmans, koji piše po tri verzije svakog svojeg romana i u svaku svoju knjigu unosi elemente autobiografskog. "Osobito to činim u romanu 'Slikar i rat'. No, kao što je rekao Nabokov – nikada nemojte vjerovati piscu. Ja se držim tog nabokovljevskog principa i zato – nemojte mi vjerovati, ali imajte vjere u mene", poručio je pisac.