Zagrebački Teatar &TD kao svoju sljedeću premijeru najavljuje, u četvrtak 30. listopada, autorski projekt Vida Hribara Muškarac upoznaje ženu!, predstavu koja se, pod maskom mjuzikla, poigrava svim mogućim klišejima ljubavi, kazališta i samog žanra. Hribar, koji potpisuje režiju, tekst i glazbu, stvara scenski svijet koji istodobno parodira i obožava spektakl – onaj blještavi, pjevni, prepuni emocija i uskličnika. Reprizne izvedbe zakazane su za 31. listopada i 3. studenoga, a u naslovnim ulogama nastupaju Maja Posavec, Rea Bušić, Borko Perić, Silvio Mumelaš i Luka Knez.

"Može li općenitije od toga? Može li stereotipnije od toga? Može li gore od toga, može li bolje, može li zabavnije, može li dosadnije?", pita se autor u opisu predstave, i odmah odgovara: ne može. Upravo ta igra s trivijalnim pitanjima i pretjeranim uskličnicima otkriva ton ovog projekta: Muškarac upoznaje ženu! istodobno je i hommage i parodija, ironijska posveta svijetu koji voli velike geste, velike emocije i velike riječi i koji, u svojoj pretjeranosti, otkriva nešto duboko istinito o nama.

Predstava prati kazališni proces nastanka mjuzikla kojim upravlja redatelj Borko – čovjek čvrsto uvjeren da ima genijalnu ideju, a možda i ima. Iz probe u probu, granica između stvarnosti i fikcije postaje sve tanja, dok se Polukružna dvorana teatra &TD pretvara u improvizirani Broadway. Hribarov projekt otvara pitanje što uopće znači stvoriti nešto "veliko" i "dirljivo" u vremenu u kojem je sve već viđeno, sve već otpjevano, sve već prodano pod emociju.

U glumačkoj postavi su Maja Posavec, Rea Bušić, Borko Perić, Silvio Mumelaš i Luka Knez, a njihovi likovi, uhvaćeni između probe i predstave, između zbilje i igre, postaju ogledala svih koji u umjetnosti traže smisao, pa makar ga morali izmišljati. Muškarac upoznaje ženu! nije samo naslov nego i najjednostavniji narativni obrazac koji kazalište neprestano reproducira, ali i prostor u kojem Hribar istražuje tanku granicu između banalnosti i trijumfa, između ljubavi i poznanstva, između iskrenosti i performansa.

Ovaj mjuzikl, voli sve ono što bi kazalište možda trebalo prezirati: voli blještavilo, voli klišeje, voli techikolor, voli rime i refrene. Voli biti previše. U tome i jest njegov šarm. Jer između ironije i oduševljenja, između distance i predanosti, ova predstava slojevit je kazališni eksperiment o ljubavi, umjetnosti i granici između smeća i trijumfa u kojem se redateljski zanos, glumačka strast i ironija sudaraju u zajedničkoj točki – u mjuziklu koji zna da je mjuzikl, i koji upravo zato ima pravo na svoj uskličnik.

Scenski pokret osmislio je Branko Banković, svjetlo i scenografiju Luka Matić, vizualni identitet i scenografske intervencije potpisuje Mara Bajsić, kostime Anita Goreta, a tekstove ljubavnih songova Nina Bajsić.