U dvorištu kultne Sedmice u Kačićevoj ulici Sandorf je otvorio knjižaru i prvi zagrebački antikvarijat specijaliziran za knjige na engleskom. Za njegova osnivača Ivana Sršena time se zatvara osobni krug koji je počeo prije četvrt stoljeća u malom antikvarijatu u dvorištu nekadašnjeg kina Jadran. Novi prostor ujedno nastavlja dugu, danas pomalo zaboravljenu zagrebačku tradiciju mjesta na kojima knjige nisu tek obična roba
Prije nego što je postao izdavač, Ivan Sršen bio je knjižar. Prije dvadeset i pet godina, još kao student koji, kako kaže, nije znao što točno želi raditi u životu, zaposlio se u Konzoru, maloj knjižari i antikvarijatu smještenom u dvorištu nekadašnjeg kina Jadran, na uglu Frankopanske i Ilice.
vezane vijesti
Vlasnik Konzora bio je književni urednik Milan Šarac, sastanci redakcije često su se održavali upravo u knjižari, a mladi Sršen ondje je upoznavao prevoditelje, urednike i ilustratore, nabavljao nova izdanja i s voditeljicom Anom Grbac pokušavao stvoriti mjesto za publiku željnu književnosti nakon turbulentnih devedesetih.
'To mi je bilo prvo, a ujedno i najljepše radno mjesto i tako sam otada nadalje zamišljao idealni posao – onaj knjižara', prisjeća se Sršen. To je posao, dodaje, u kojem vrijeme protječe mimo standardnog radnog vremena i u kojem se lako zaboravlja vanjski svijet.
Nemamo englesku knjižaru, ali imamo antikvarijat
Četvrt stoljeća poslije Sršen se vraća na početak priče. U dvorištu kafića Sedmica u Kačićevoj 7a, ponovno otvorenog prošle godine nakon višegodišnje pauze, njegova izdavačka kuća Sandorf otvorila je knjižaru i antikvarijat. Prostor od šezdesetak četvornih metara ispunjen je desecima tisuća knjiga, a njegova je posebnost nešto čega u Zagrebu dosad nije bilo: antikvarijat s knjigama na engleskom. Samo iz Amsterdama stiglo je oko četiri tisuće rabljenih knjiga najrazličitijih žanrova.
'Zagreb nema englesku knjižaru, ali, još važnije, nema engleski antikvarijat', kaže Sršen, podsjećajući da ih gradovi poput Beča, Venecije ili Budimpešte imaju po nekoliko.
Razlika nije samo u jeziku. Standardne knjižare, objašnjava, mogu vrlo dobro pratiti nova izdanja i nuditi aktualne hitove i klasike, ali antikvarijat funkcionira prema drugoj logici. Ondje se može naići na ilustriranog Moby Dicka iz tridesetih, biografije jazz glazbenika iz šezdesetih i sedamdesetih koje nikada nisu ponovno tiskane ili engleska izdanja narodnih priča i umjetnosti koja su svojedobno za zapadnu publiku tiskana u Sovjetskom Savezu ili Kini.
'Ući u engleski antikvarijat znači zakoračiti u posebnu oazu literature koju nećete naći ni na jednom drugom mjestu na svijetu', kaže Sršen.
Povijest zagrebačkih antikvarijata
Takva ideja zapravo dobro pristaje Zagrebu. Antikvarijati su dugo bili dio njegove kulturne topografije, premda danas možda manje vidljiv nego nekada.
Prvi znanstveni antikvarijat u Hrvatskoj otvorio je 1903. upravo u Zagrebu knjižar, bibliograf i bibliofil Mirko Breyer. Njegov Slavenski naučni antikvarijat postao je ključna točka domaće kulture knjige, a prije Prvog svjetskog rata u gradu su djelovali i antikvarijati Ive Kuglija i Gjure Trpinca. Između dva rata renomirane antikvarijate držali su Đorđe Ćelap i Smiljan Sokol, a nakon Drugog svjetskog rata, u skladu s promjenama u društvenom uređenju, antikvarijate su vodili Tehnička knjiga, Znanje i Matica hrvatska.
Ta tradicija nije nestala. Zagreb i danas ima antikvarijate, no njihova se uloga promijenila, kao i način na koji kupujemo i tražimo knjige. Internet je potragu za određenim naslovom učinio neusporedivo lakšom, ali pritom je uklonio upravo ono što je antikvarijat činilo posebnim: faktor slučajnosti.
U antikvarijat se, naime, može ući bez naslova koji tražimo i izaći s knjigom za koju nekoliko minuta ranije nismo znali da postoji. Njegova vrijednost zato nije samo u starosti ili rijetkosti primjeraka nego u izboru, gomilanju tragova različitih vremena i ukusima ljudi kroz čije su ruke knjige prošle.
'Svaki antikvarijat je zasebna priča, zaseban izbor i zasebna ulaznica u svijet književnosti, publicistike, znanosti i umjetnosti', kaže Sršen.
Ima i aktualnih naslova
Sandorfova knjižara pritom nije zamišljena samo kao antikvarijat. Drugu polovicu njezine ponude čine nove knjige domaćih izdavača, osobito nezavisnih, kao i Sandorfova izdanja. Možete pronaći i nove te rabljene knjige na hrvatskom te manji višejezični odjel, dok rabljene knjige na engleskom zasad i otkupljuju.
Engleska komponenta nije slučajna ni zbog Sandorfova izdavačkog puta. Sršen je prije šest godina pokrenuo američko-hrvatski Sandorf Passage sa sjedištem u Maineu, preko kojeg objavljuje prijevodnu književnost na engleskom, uključujući suvremene hrvatske autore. Knjige poput Perišićeva Broda za Issu ili Sloboštine Barbie Maše Kolanović tako su stigle do knjižara u SAD-u i nizu europskih gradova. Sršen u novoj zagrebačkoj knjižari vidi i fizičku poveznicu s tom međunarodnom publikom.
No možda je zanimljivija njegova ambicija da prostor ne završi na prodaji knjiga.
Od rujna Sandorf ondje planira predstavljanja, tribine i razgovore, ali i izložbe i filmske projekcije. Kombinacija knjižare, antikvarijata, dvorišta i Sedmice trebala bi omogućiti ono što internetska trgovina knjigama ne može ponuditi: da se dođe zbog knjige, a ostane zbog druženja.
'Kad sam prošle godine sreo vlasnika Sedmice Josipa Dujmića i s njim porazgovarao o mogućnosti da u dvorištu kafića otvorimo knjižaru, shvatili smo da takvog mjesta nema u gradu – sigurne enklave posvećene književnosti, muzici i sretnom trenutku', kaže Sršen.
Ovaj posljednji citat dao nam je približan odgovor na pitanje – čemu služi antikvarijat u 2026. godini. On nije jednoznačan – nije riječ o nostalgiji za vremenom prije interneta niti je u pitanju romantična predodžba prašnjavih polica, već nešto puno važnije od toga. U pitanju je prostor u kojem algoritam nakratko prestaje odlučivati što bi nas moglo zanimati. Umjesto njega, tu su police, vrijeme i faktor slučajnosti. A za dobru knjižaru, onu iz nekog drugog vremena, to je sasvim dovoljno.
