U Zagrebu se od 22. do 26. rujna odvija 22. Festival 25 FPS – petodnevni pregled eksperimentalnog filma i novih medija s programom koji gledanje pokretnih slika iz pasivne navike vraća u taktilni, nepredvidivi i živi kino-događaj. Radikalno se opirući uniformiranosti suvremenog medijskog krajolika, festival kroz projekcije, izvedbe i performanse okuplja publiku oko odvažnih audiovizualnih istraživanja, slaveći fizikalnost filma, šum analognih projektora, titraj svjetla i odvažnu spremnost autora na formalni i narativni rizik.

Od kultnog performansa Man With Mirror britanskog avangardista Guya Sherwina na otvaranju u Histrionskom domu, ovogodišnji program donosi čitav niz audiovizualnih naglasaka. Uz 25 naslova u međunarodnom natjecateljskom programu te osam domaćih radova u selekciji Refleksi, publiku očekuju i impresivni projekcijski performansi Lynn Loo i Luisa Macíasa, eksplozivno istraživanje zvuka u filmu Krakatoa Carlosa Casasa u sklopu Kina 23, te posebni programi Žiri predstavlja u kojima vlastite selekcije donose članovi Velikog žirija – Alia Syed, Gloria Vilches i Federico Windhausen.

Program prate i industrijski panel o alternativnim putevima cirkulacije kratkog filma te predstavljanje domaćeg prijevoda utjecajnog Priručnika za eksperimentalni film. Ulaz na sve projekcije, performanse i prateće programe u Kinoteci, Histrionskom domu, Studio-galeriji Klet i na Akademiji likovnih umjetnosti i ove je godine za publiku potpuno slobodan.

Sa selektorskim i kustoskim timom ovog praznika vizualne neposlušnosti, eksperimenta i analogne čarolije – Marinom Kožul, Nikom Petković i Tenom Trstenjak – popričali smo o otporu i zamišljanju drukčijih stvarnosti, mijenama filmskog medija i mogućnostima kratke forme, ali i o poziciji eksperimentalnog filma danas te ulozi Udruge 25 FPS u produkciji i dugoročnoj podršci domaćim autorima.

Kako biste opisale kustosku misao koja povezuje 25 naslova međunarodnog natjecanja i osam filmova u hrvatskom programu Refleksi, te na koji se način kroz odabrane radove zrcali motiv otpora i premisa da je drukčiji svijet moguć, te dijalog domaćih autora s globalnim tendencijama?

NIKA PETKOVIĆ: Ovogodišnju selekciju najviše povezuje ideja otpora, individualnog i kolektivnog, ali i pitanje kako iz tog otpora nastaju mogućnosti drukčijih stvarnosti. U mnogim filmovima otpor se gradi kroz odnos prema povijesti i njezinim službenim narativima: autori se vraćaju kolonijalnom nasljeđu, institucionaliziranom rasizmu, potisnutim jezicima, zabranjenim ili zaboravljenim iskustvima i pokušavaju ih ponovno ispisati iz drugih perspektiva.

U tom smislu tvrdnja da je drugačiji svijet moguć nije optimistična parola, nego prije pitanje što se događa kada odbijemo prihvatiti dominantnu verziju prošlosti i sadašnjosti kao jedinu moguću. Od hibridnih eseja i strukturalnih filmova do kućnih filma, oniričkih i psihodeličnih vizija, filmovi u programu ne govore samo o mogućnostima drugačijeg svijeta, nego tu mogućnost iskušavaju kroz propitivanje granica filmskog jezika.

Međunarodna konkurencija okuplja vrlo različite geografske i povijesne pozicije, ali pokazuje koliko su pitanja nasljeđa, otuđenja, pripadnosti, jezika i odnosa prema mjestu međusobno povezana.

Natjecateljski program hrvatskog filma, Refleksi, nadovezuje se na međunarodnu konkurenciju. Domaći autori ulaze u dijalog sa suvremenim eksperimentalnim praksama, od rada s osobnim i kolektivnim sjećanjem do formalnih, vizualnih i narativnih eksperimenata. Njihove se preokupacije kreću od ispovjedno-performativnih solilokvija i poetičnih putovanja osobnim imaginarijima do suočavanja s izazovima komunikacije u suvremenom svijetu.

Festival je otvorio kultni performans britanskog avangardista Guya Sherwina 'Man With Mirror', rad koji već pola stoljeća spaja filmsku projekciju i izvedbu uživo. Koliko je za 25 FPS važna ta dimenzija taktilnosti, eksperimenta i žive komunikacije s publikom, i što takvi pristupi danas govore o transformaciji filmskog medija?

TENA TRSTENJAK: Performansi proširenog filma kreiraju nove umjetničke izraze koji nastaju na presjeku različitih medija, oslanjajući se pritom na suvremeni digitalni i novomedijski kontekst. Vrlo često iznova promišljaju "stare", medije propitujući njihov opstanak usporedno s tehnološkim razvojem i napretkom te time oblikuju današnji medijski krajolik.

Zbog sveprisutne digitalizacije i kulture streaminga koji dekonstruiraju "iskustvo kina" ovakva je forma nužnija nego ikad prije jer aktivno propitkuje prisutnost, pažnju i percepciju gledatelja. Izvedbeni, jednokratni i kolektivni karakter proširenog kina postao je svojevrsna politička gesta, a njegovo inzistiranje na neponovljivosti, fizičkoj prisutnosti publike i izvođača te čak neka vrsta njegovanja rizika od pogreške koju takva vrsta izvedbe sa sobom nosi su ono što publiku privlači i vraća.

Neizmjerno nas veseli da imerzivnost, senzorička (pre)opterećenost i multimedijalnost izvedbe uživo iz godine u godinu u gledališta i na pozornice privlače i vraćaju publiku koja odbija gledateljsku pasivnost i jednosmjernost pogleda.

NIKA PETKOVIĆ: Osim spomenutog kultnog performansa Guya Sherwina na festivalu će publika moći pogledati i performans filmskog umjetnika Luisa Macíasa, poznatog po radovima koji se bave spektarskim osobinama slike u pokretu i koji istražuje fotokemijsku prirodu medija. The Spectral Mountain imerzivna je instalacija koja s pomoću deset panoramskih slika snimljenih u Pirenejima stvara osjetilno iskustvo u kojem se priroda stapa sa svjetlom.

Kratkometražni format proširit ćemo programom Kino 23, u sklopu kojeg ćemo prikazati hibridni film španjolskog filmskog autora Carlosa Casasa, Krakatoa. Priča je to o ribaru koji se zatekne usred najveće vulkanske erupcije u povijesti te spaja spekulativnu fikciju, dokumentarnu zvučnu naraciju i apstraktne znanstvene snimke.

U sklopu sekcije Žiri predstavlja članovi Velikog žirija – Alia Syed, Gloria Vilches i Federico Windhausen – donose vlastite autorske selekcije; koje nove estetske, teorijske i izvedbene pristupe ti posebni programi otvaraju zagrebačkoj publici?

MARINA KOŽUL: Ovi nam programi služe kao "kompaktni filmski vodiči" za relevantne teme - geopolitičke, identitetske ili ekskluzivno umjetničke. Primjerice Alia Syed, finalistica prestižne britanske nagrade Jarman Award za umjetnost pokretne slike, četrdeset godina snima filmove o emotivnim stanjima dijaspore, višejezičnosti i otuđenosti zrcaleći poznati feministički i društveni slogan druge polovice 20. stoljeća "osobno je političko".

Trajnu vezu likovne umjetnosti i filma ilustrira Gloria Vilches, kustosica barcelonskog Centra za suvremenu kulturu, preko suvremenih i povijesnih filmskih primjera u kojima su boja, gesta i transformacija osnovni alati koji svjedoče o virtuoznosti slikara i filmaša. Povjesničar filma Federico Windhausen predstavlja novije filmove iz Latinske Amerike čija se enigmatičnost – uspostavljena interakcijom ljudi, životinja i duhova u neočekivanim montažnim strukturama i slikovnosti – pretvara u smisao načinima uključenosti i doživljaja samih gledatelja.

U suradnji s Europskom mrežom kratkog filma organizirate panel 'Izvan festivalskog kruga: putevi cirkulacije kratkog filma'; s kakvim se izazovima eksperimentalna forma danas suočava u pogledu dostupnosti, medijskog prostora i pronalaska nove publike izvan uobičajenih kanala?

MARINA KOŽUL: Iako je cijela inicijativa nastala u pandemiji koja je zaustavila sve pa tako i dotad uobičajene tokove filmske promocije i plasmana, nama je u siromašnijim zemljama tema dostupnosti relevantna i danas s obzirom na zanemarenu i/ili nepostojeću infrastrukturu. Ali sigurno je važna i mimo naše specifične forme kojoj smo posvećeni. Ako stvar okrenete i zapitate se: a kakvi su to filmovi dostupni u širem medijskom prostoru, unutar uobičajenih kanala?

I koji su to uobičajeni kanali u Zagrebu, a koji u Sisku, Vukovaru ili na Mljetu, da ostanemo unutar državnih granica. Znači li to da svi želimo i gledamo jedne te iste filmove i jedne te iste serije? Kulturna homogenizacija prilično je skrojila i filmski svijet u jednu anakronu monokulturu, predvođenu digitalnim monarsima kojima smo svi predali svoje novčanike i dokolicu radi komfora, emocionalne sigurnosti i tog digitalnog društvenog identiteta. Nas s druge strane i dalje drži romantičarska ideja da se ljudski osjećaji i sloboda pojedinca ne mogu kontrolirati ma koliko nas stvarnost svakodnevno demantirala.

Zato nas veseli svaki potez u kojemu se zajedno izborimo za svaku sobu koja se prozove kinom, za ijedno preostalo prastaro kino, za svaki muzej, svaki izlog, parapet i dvorište koje želi prikazati film bilo kojeg formata i žanra, a koji vas barem malo može utrenirati za ovaj komplicirani svijet. Razmišljamo na kojim se sve mjestima može provoditi kinematerapija.

Osim što pruža prikazivačku platformu, Udruga 25 FPS djeluje i kao oslonac domaćim autorima – ove godine prikazujete novi film Ane Buljan 'En el medio, si viene' nastao u vašoj produkciji, uz dodjelu nagrade Green DCP. Kako iz kustoske i organizacijske perspektive vidite svoju ulogu u produkciji i dugoročnom građenju lokalne eksperimentalne zajednice?

TENA TRSTENJAK: Udruga od svog osnutka aktivno sudjeluje u produkciji novih umjetničkih djela i suvremenih audiovizualnih praksi i podržava istraživačke pristupe te razvoj umjetničkih ideja koje nastaju na sjecištu filma, vizualnih umjetnosti, novih medija i eksperimentalne umjetnosti.

Smatramo da je važno da u našem lokalnom kontekstu postoji platforma koja pruža konkretne produkcijske uvjete umjetnicima i filmašima za istraživanje i stvaranje u prostoru u kojem se granice između filma, vizualnih i izvedbenih umjetnosti i novih medija kontinuirano mijenjaju. Kroz cijelo svoje djelovanje fokusirani smo na zagovaranje umjetničkog i eksperimentalnog filma te promociju radova koji pokazuju odvažnu otvorenost prema istraživanju vlastitog izraza.

MARINA KOŽUL: Na ovom festivalskom izdanju predstavit ćemo i prijevod instruktivne zbirke eseja Priručnik za eksperimentalni film, u ediciji Kvadrati sekunde, uz urednika engleskoga izdanja Federica Windhausena, filmskog kustosa i člana ovogodišnjeg Velikog žirija.

Baviti se eksperimentalnim filmom znači povremeno se suočiti s potrebom da se objasni, brani ili eksplicira što je to što ga čini važnim, zanimljivim i esencijalnim. Priručnik okuplja radove stručnjaka koji zauzimaju raznolike mikro- i makroperspektive, u izučavanju pojedinih filmova i filmskih autora, specifičnih kinematografija, ali i širih kontekstualnih odrednica.