Suvremena glazba u Zagrebu već godinama ima svoj prostor i svoju publiku, zajednicu znatiželjnih slušatelja, skladatelja i izvođača koji vjeruju da nova glazba može biti jednako emotivna, izazovna i živa kao i ona iz kanona. Taj se prostor svake jeseni intenzivno oblikuje i kroz festival Music – Mission – Vision, koji u Centru kulture na Peščenici (KNAP) već godinama okuplja domaće i međunarodne glazbenike u zajedničkoj misiji približavanja suvremene glazbe široj publici.

Festival se ove godine održava od 13. do 22. studenoga a u svom sedmom izdanju donosi šest koncerata, petnaest praizvedbi i raznolik program koji povezuje tradiciju i eksperiment, virtuozitet i otvorenost prema novim idejama. O njegovoj misiji, viziji i ulozi suvremene glazbe u današnjem kulturnom kontekstu razgovarali smo s umjetničkom izbornicom i osnivačicom festivala Gaiom Vukelić.

Festival Music – Mission – Vision ove se godine održava sedmi put i već se profilirao kao važna točka na kulturnoj mapi Zagreba. Što je bila početna misija festivala, a što je postala njegova današnja vizija? Kako trostruka poruka naziva festivala – glazba, misija, vizija – konkretno oblikuje vaš umjetnički koncept i na koji se način ta ideja ostvaruje u programu koji spaja glazbenike, skladatelje i publiku u zajedničkom iskustvu suvremenog muziciranja?

Od samog početka, 2019. godine, Festival Music – Mission – Vision nastao je iz želje da suvremenu glazbu približimo publici i stvorimo prostor u kojem se izvođači, skladatelji i publika mogu susresti bez barijera. Naša je početna misija bila vrlo jednostavna ali iskrena: pružiti priliku mladim glazbenicima da izvode i promoviraju nova djela, osobito domaćih autora, te povezati lokalnu i međunarodnu scenu kroz zajedničko muziciranje. Danas se ta misija prirodno razvila u širu viziju: festival je postao mjesto susreta različitih glazbenih jezika i iskustava, gdje se tradicija i eksperiment međusobno nadopunjuju, a publika nije samo promatrač nego aktivni sudionik.

Naziv festivala sažima njegovu bit: glazba je sredstvo komunikacije, misija je poticanje novih generacija i novih ideja, a vizija je stvaranje zajedničkog prostora u kojem suvremeno muziciranje postaje dijeljeno iskustvo, a ne izolirani događaj. Program uvijek gradimo s pažnjom i entuzijazmom – spajamo etablirane i mlade izvođače, domaće i strane skladatelje, često kroz izravnu interakciju s publikom. Ove godine imamo šest koncerata i čak petnaest praizvedbi, što svjedoči o energiji koja pokreće festival. Svaki koncert zamišljen je kao dijalog – između generacija, stilova i pristupa – ali i između pozornice i gledališta. Upravo u toj komunikaciji leži ono zbog čega festival i postoji.

Kao osnivačica i umjetnička izbornica, svake godine kreirate programski mozaik koji povezuje etablirane autore s mlađom generacijom skladatelja i izvođača. Sedmo izdanje festivala donosi bogat program koji dosljedno slijedi principe stvaranja interakcije između publike i glazbenika, ali i spoj međunarodnih gostovanja i domaćih praizvedbi. Kako postižete tu ravnotežu i zašto je poseban naglasak na radovima mlađe generacije ključan element festivalske misije?

Ravnotežu u programu uvijek tražim pažljivo, osluškujući i izvođače i publiku. Svake godine nastojim spojiti iskustvo i svježinu – etablirane autore i međunarodne ansamble s mladim skladateljima i izvođačima koji donose novu energiju i ideje. Mislim da tako program zadržava visoku umjetničku razinu, ali ostaje otvoren eksperimentu i istraživanju. Poseban naglasak na mlađoj generaciji nije samo svjesna odluka, nego i prirodan nastavak festivalske misije. Mladi glazbenici i skladatelji donose hrabrost, radoznalost i drukčiji pogled na glazbu, a upravo to festival želi poticati – stvaralačku energiju koja osnažuje domaću scenu i osigurava kontinuitet suvremenog izraza. Publika, s druge strane, ima presudnu ulogu. Kroz premijerne izvedbe, razgovore s autorima i koncerte s elementima scenskog doživljaja – poput onih koje izvodi Serious Ensemble Zagreb – trudimo se potaknuti dijalog i stvoriti osjećaj zajedništva.

Ovogodišnji program obuhvaća šest koncerata uz čak 15 praizvedbi. Koje biste izvedbe posebno istaknuli? S obzirom da program povezuje suvremenost s tradicijom, eksperiment s virtuozitetom, kako se taj dijalog najjasnije očituje na pozornici KNAP-a?

Posebno me veseli činjenica da program sedmog izdanja MMV-a donosi čak petnaest praizvedbi, što najbolje pokazuje koliko je festival postao živo mjesto susreta novih ideja. Najveći dio novih djela potpisuju hrvatski skladatelji mlađe generacije, članovi ansambla Serious Ensemble Zagreb. Oni će 15. studenog na svom koncertu Blue predstaviti čak sedam novih skladbi, a svaka se na svoj način poigrava pojmom "blue" – što u boji, što u raspoloženju. Veseli me što će publika imati priliku sama otkriti kako je taj motiv svaki autor preveo u glazbu.

Izdvojila bih i svjetsku praizvedbu Dufy Sketches irskog skladatelja Petera Longwortha, profesora na prestižnoj Guildhall School of Music and Drama u Londonu. Njegovo djelo istražuje odnos između slike i zvuka, prenoseći slikarsku poetiku u glazbeni jezik, a izvest će ga britanski Trio Balthasar, sjajan ansambl koji nam dolazi prvi put. Poseban trenutak bit će i koncert njujorškog Calidore String Quarteta, ansambla koji svjetski mediji redovito hvale zbog njihove izražajne snage i virtuoznosti. Oni će izvesti Three Essays američke skladateljice Caroline Shaw, dobitnice Pulitzerove nagrade za glazbu – djelo koje je upravo taj kvartet i praizveo 2018. na festivalu BBC Proms.

U programu Percussion Cluba očekuju nas dvije praizvedbe – 2+2=5 Ivane Kuljerić i The Pulse Merchant Francesca Mazzolenija, skladatelja koji su ujedno i članovi ansambla. Upravo ta povezanost između stvaranja i izvođenja daje njihovim interpretacijama posebnu energiju i autentičnost. Završna večer, 22. studenoga, donosi dvostruki program: pijanistički recital Viktora Čižića Made in Croatia s praizvedbama četiriju novih domaćih djela, te nastup Papandopulo kvarteta, ansambla čija se energija i virtuoznost uvijek posebno osjete u dvorani. Njihov koncertni finale zaista zaokružuje festivalsku priču.

Na pozornici KNAP-a dijalog suvremenosti i tradicije najjasnije se vidi upravo u ovakvim kombinacijama – praizvedbe suvremenih skladbi susreću se s djelima etabliranih autora, u istom se prostoru izmjenjuju različiti ansambli i instrumentacije, a interpretacija postaje i istraživanje i koncertno iskustvo. Publika tako može pratiti kako se suvremeni glazbeni izrazi naslanjaju na tradicijske forme, dok se eksperimentalni pristupi stapaju s vrhunskom izvedbenom kulturom i stvaraju živu glazbenu stvarnost.

Centar kulture na Peščenici nije samo domaćin nego i sugovornik festivala, uz slobodan ulaz na sve programe. Koliko je ta otvorenost važna za ostvarivanje festivalske misije, za uključivanje nove publike, međugeneracijsku suradnju i širenje svijesti o suvremenoj glazbi kao živom, zajedničkom iskustvu? Može li se reći da festival ujedno stvara i jednu novu kulturnu mikro-zajednicu u tom dijelu grada?

Otvorenost prema publici jedno je od temeljnih obilježja našeg festivala, a takav pristup ne bi bio moguć bez podrške institucija koje su prepoznale njegovu vrijednost. Posebno cijenimo stalnu potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Hrvatskog društva skladatelja. Jednako važnu ulogu ima i razumijevanje, odnosno prepoznavanje kvalitete programa od strane ravnateljstva Centra kulture na Peščenici – najprije Anje Planinčić, koja je od samih početaka pratila i podržavala festivalsku viziju, a sada i Igora Weidlicha, koji s istim entuzijazmom nastavlja tu podršku u ovogodišnjem izdanju festivala.

Ta otvorenost prostora i programa usko je povezana s našom misijom: želimo da suvremena glazba bude dostupna svima, bez predrasuda i barijera. Slobodan ulaz na sve koncerte važan je dio te ideje – svatko tko poželi može doći, poslušati i otkriti nešto novo, čak i ako se s tom vrstom glazbe susreće prvi put. Vjerujemo da upravo u toj dostupnosti leži ključ za stvaranje nove publike i za razvijanje osjećaja zajedništva oko suvremene glazbe. U tom smislu, festival doista stvara novu kulturnu mikro-zajednicu u ovom dijelu grada – zajednicu izvođača, skladatelja i publike. KNAP je postao mjesto na kojem se suvremena glazba doživljava izbliza, ne kao nešto elitno i teško dostupno, nego kao živa umjetnost koja pripada svima. I ono što me osobno najviše raduje jest da se ta zajednica iz godine u godinu širi i okuplja ne samo stanovnike kvarta, nego i posjetitelje iz cijelog Zagreba i inozemstva.

Festival je do sad ugostio niz uglednih ansambala i solista. Kakva je vaša dugoročna vizija za Dane suvremenog muziciranja? Kako planirate zadržati i razvijati misiju pružanja novih glazbenih perspektiva i podrške mlađoj generaciji skladatelja i izvođača u kontekstu kulturnih izazova pred festivalima koji njeguju suvremenu glazbu danas?

U dosadašnjih šest izdanja festivala imali smo sreću ugostiti brojne izvrsne ansamble i soliste iz Hrvatske i inozemstva – od Papandopulo kvarteta, Synchronosa i Kalamos kvinteta do ansambala Kamus iz Finske, Else iz Njemačke te sjajnih britanskih glazbenika Rolfa Hinda i Matthewa Barleya. Gostovala je i ukrajinsko-njemačka saksofonistica Asya Fateyeva, dobitnica nagrade ECHO Klassik. Dugoročna vizija festivala usmjerena je na stvaranje prostora u kojem se mladi skladatelji i izvođači mogu razvijati, učiti i surađivati s iskusnim svjetskim umjetnicima. Posebno nam je važno omogućiti im pristup edukaciji kroz seminare i masterclassove, kao što je bio onaj s nizozemskim virtuozom na tereminu Thorwaldom Jørgensenom, koji je u veljači održao radionicu za skladatelje u KNAP-u i kojeg ćemo ponovno ugostiti na koncertu 15. studenoga.

Od samih početaka sanjala sam da ugledni svjetski ansambli izvode i praizvode djela mladih hrvatskih autora. Taj cilj još nije u potpunosti ostvaren, ali vjerujem da će uskoro postati stvarnost – uz podršku partnera i institucija koje prate naš rad. Istodobno, festival nastoji redovito dovoditi renomirane svjetske umjetnike koji su posebno predani promociji suvremene glazbe, a koji još nisu nastupali na hrvatskim pozornicama. Ove godine to su, primjerice, ugledni njujorški Calidore String Quartet i izvrstan britanski komorni sastav Trio Balthasar.

Iskustvo festivala pokazuje da suvremena glazba itekako pronalazi svoj put do publike. Možda traži više pažnje i znatiželje, ali upravo zato nagrađuje dubljim doživljajem. Veseli me što svake godine primjećujemo sve više novih posjetitelja – među njima i mnogo mladih – jer to znači da suvremena glazba postaje prirodan dio našeg kulturnog života. Vjerujem da će festival nastaviti rasti i razvijati se, uz podršku institucija, kolega i publike koja nas prati. Misija zasigurno ostaje ista – želimo i dalje stvarati prostor za nove glazbene perspektive, jačati mlade umjetnike i graditi zajednicu okupljenu oko glazbe koja živi u sadašnjem trenutku, ali s pogledom prema budućnosti.