Dodjela Bookerove nagrade za 2025. godinu potvrdila je ono što kritika već godinama naslućuje – da se središte suvremene europske književnosti pomiče prema autorima koji spajaju jezike, identitete i poetike. Ovogodišnji laureat, mađarsko-britanski pisac David Szalay, osvojio je nagradu za roman Flesh, djelo koje utjelovljuje upravo tu hibridnost: spoj istočnoeuropske melankolije i britanske jezične preciznosti.

Pobjeda Szalayja, koji je već bio u užem izboru 2016. godine s romanom All That Man Is, označava potvrdu estetike ogoljenog izraza, minimalizma koji, kako su zapisali kritičari, svodi prozu "na samu kost", a u toj ogoljenosti pronalazi i svoju snagu. Žiri je odluku donio jednoglasno, a predsjednik sudačkog panela Roddy Doyle, dobitnik Bookera 1993., izjavio je da su suci imali osjećaj kako "nikada nisu pročitali ništa slično", opisujući Flesh kao "na mnogo načina mračnu knjigu, ali užitak za čitanje". Nagrada, vrijedna 50.000 funta (oko 58.000 eura), dodijeljena je u ponedjeljak na ceremoniji u londonskom Old Billingsgateu, a Szalayjeva pobjeda istodobno je i pobjeda duboke introspekcije nad složenim društvenim temama.

Pisac između jezika i kontinenata

David Szalay prvi je mađarsko-britanski autor koji je osvojio Bookerovu nagradu. Rođen u Montrealu od oca Mađara i majke Kanađanke, odrastao je u Londonu, a život mu je obilježen stalnim pomacima između zemalja i identiteta – živio je u Libanonu, Ujedinjenom Kraljevstvu, a danas živi u Beču. Nakon diplome na Oxfordu kratko je radio u financijskom marketingu, iskustvu koje mu je poslužilo kao nadahnuće za debitantski roman London and the South-East (2009.). U dosadašnjem opusu ističu se i romani Spring (2012.) i The Innocent (2010.), te zbirka kratkih priča Turbulence (2018.), u kojoj secira ljudske odnose kroz prizmu putovanja i slučajnih susreta.

Njegov je književni talent prepoznat i prije Bookera – The Telegraph ga je 2010. uvrstio među dvadeset najboljih britanskih pisaca mlađih od četrdeset godina, a Granta ga je tri godine kasnije svrstala među "Najbolje mlade britanske romanopisce". Szalayjeva ovogodišnja pobjeda uslijedila je u izrazito snažnoj konkurenciji: među finalistima su bili Andrew Miller s romanom The Land in Winter i Kiran Desai, ranija dobitnica ove nagrade, s romanom The Loneliness of Sonia and Sunny. Iako je, kako priznaje Doyle, nekoliko naslova "gotovo" pariralo pobjedniku, odluka je ostala jednoglasna: Flesh je roman koji "iz temelja preispisuje suvremenu prozu".

Ovako se šire obrasci moći, privilegija i otuđenja

U svojem anatomski preciznom tekstu Szalay secira krhkost ljudskog tijela i moralnu nesigurnost suvremenog muškarca. Roman Flesh prati životni put Mađara Ištvana, od adolescencije do srednjih godina. Priča započinje šokantnim incidentom iz njegova djetinjstva u skromnom domu koji dijeli s majkom u Mađarskoj, a pretvara se u putovanje obilježeno migracijom, društvenim usponom i unutarnjom transformacijom. Nakon služenja vojnog roka, Ištvan odlazi u London, gdje postupno ulazi u svijet ultra-bogatih, najprije kao njihov zaposlenik, a zatim kao netko tko sve dublje usvaja njihove obrasce moći, privilegije i otuđenja.

Kroz taj složeni put Szalay istražuje temeljne napetosti suvremenog čovjeka: odnos između klase i identiteta, muškosti i ranjivosti, traume i ambicije, želje i samouništenja. Doyle je naglasio da se roman "fokusira na čovjeka iz radničke klase koji inače ne dobiva veliku pozornost", pozivajući čitatelje da "pogledaju iza lica". Usporedivši Ištvanovu emocionalnu sputanost s vlastitim odrastanjem, podsjetio je na prešutno pravilo koje je obilježilo generacije muškaraca: "nikad ne plači". Ištvanova priča, ispričana kroz nekonvencionalan uspon od siromaštva do prosperiteta, suočava čitatelje s univerzalnim iskustvima želje, ambicije i autodestrukcije.

Stil: kost i ogoljena rečenica

Uz tematsku slojevitost, najveće priznanje romanu Flesh donio je njegov stil, radikalno ogoljeni, gotovo asketski izraz koji kritika opisuje kao "škrt, ali propulzivan". Szalay je, kako ističu članovi žirija, doveo svoj prepoznatljivi minimalizam do krajnosti: svaka rečenica svedena je na bitno, svaka riječ ima težinu i ritam disanja. U recenziji za Guardian, Keiran Goddard piše da je Flesh stilski "sama kost", roman u kojem je Szalay, "majstor kamenite, škrte rečenice", otišao još korak dalje i ogolio prozu "još brutalnije nego prije", interpretirajući ovaj roman kao istraživanje "velikog pitanja: otupljujuće neobičnosti postojanja".

Sam autor potvrdio je da je ideja za Flesh proizašla iz "jednostavnih, fundamentalnih sastojaka": želio je napisati knjigu koja je "dijelom mađarska, dijelom engleska" i koja promatra život ne kao metaforu, već kao fizičko iskustvo, kroz tijelo, njegovu krhkost, bol i prolaznost.

Anatomija suvremenog čovjeka

Osvajanje Bookera romanom Flesh nije samo priznanje vještini pripovijedanja, nego i trijumf literarne hrabrosti da se govori neuljepšanom, ogoljelom istinom. Szalay ne koristi riječ kao dekoraciju, već kao kirurški alat. U svijetu književnih nagrada, radnička klasa često ostaje marginalizirana, pa je i izbor glavnog lika, radnika i imigranta, značajan. Prateći Ištvanov put od mađarske radničke klase do londonskog visokog društva, Szalaj ne bilježi samo borbu za preživljavanje, nego i propituje kako se pojmovi muškosti, moći i klase preoblikuju pod pritiskom ambicije i kapitala. István, kao arhetip muškarca koji potiskuje emocije, postaje svojevrsni socijalni barometar.

Njegova priča, koja je istovremeno priča o uspjehu i, implicitno, o otupjelosti postojanja, pokazuje da materijalni uspon ne donosi nužno emocionalno oslobođenje. Flesh tako postaje i neka vrsta ogledala za suvremenog čitatelja: put od šokantnog incidenta u mladosti do doticaja s elitama isprepleten je traumom, žudnjom i samouništenjem. Pobjeda Flesha stoga nije samo slavljenje književne forme, nego i poziv na introspekciju o cijeni koju plaćamo za "uspjeh" i o onome što se krije "iza lica" modernog čovjeka. U tom smislu, Szalayjev roman djeluje poput rendgenske snimke ljudskog iskustva. Time Szalay, slijedeći trag Lászla Krasznahorkaija, dobitnika Međunarodne nagrade Booker 2015. i ovogodišnjeg Nobela za književnost, nastavlja mađarsku tradiciju dubokog promišljanja sudbine, postavljajući je u kontekst globalizirane, klasno podijeljene Europe.